Revr-319/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 319/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. H., II- tužiteljice V. H., III-tužitelja L. H. i IV-tužiteljice V. H., svi iz S., zastupani po punomoćniku B. P., odvjetniku iz V., protiv tuženika I. t. c. d.d. V., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika na presudu Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-1421/05 od 15. studenoga 2005., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. broj P-1385/02 od 15. travnja 2005., u sjednici održanoj 30. rujna 2008.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-1421/05 od 15. studenoga 2005. ukoliko se odnosi na tužiteljicu pod II. V. H. se odbacuje kao nedopuštena.

II. Revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-1421/05 od 15. studenoga 2005., ukoliko se odnosi na tužitelja pod I. D. H. se odbija kao neosnovana.

III. Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku I. t. c. d.d. V. da isplati I-tužitelju H. D. naknadu štete zbog pretrpljene ozljede na radu dana 01. listopada 2001. godine i to:

- s osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 20.000,00 kn /slovima: dvadesettisuća kuna/;

- s osnova pretrpljenog straha iznos od 20.000,00 kn /slovima: dvadesettisuća kuna/;

- s osnova duševnih boli zbog naruženja iznos od 5.000,00 kn /slovima: pettisuća kuna/;

- s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 121.000,00 kn /slovima: stodvadesetjedna tisuća kuna/;

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 15. travnja 2005. godine pa do isplate po stopi od 15% godišnje, te daljnju štetu:

- s osnova potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 21.600,00 kn /slovima: dvadesetjednatisućašesto kuna/ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 9.000,00 kn tekućom od 16. siječnja 2002. godine pa do isplate;

- na iznos od 6.300,00 kn tekućom od 26. studenog 2002. godine pa do isplate; te

- na iznos od 6.300,00 kn tekućom od 15. veljače 2003. godine pa od isplate po stopi od 18% godišnje za period do 30. lipnja 2002. g. a od 01. srpnja 2002. g. pa do isplate po stopi od 15% goidšnje;

- s osnova troškova za kupovinu dodatnih lijekova ukupan iznos od 3.000,00 kn /slovima: tritisuće kuna/ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 69,76 kn od 01. listopada 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. studenog 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. prosinca 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. siječnja 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. veljače 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. ožujka 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. travnja 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. svibnja 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. lipnja 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. srpnja 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. kolovoza 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. rujna 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. listopada 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. studenog 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. prosinca 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. siječnja 2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. veljače 2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. ožujka 2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. travnja 2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. svibnja 2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. lipnja 2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. srpnja 2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. kolovoza 2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. rujna 2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. listopada 2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. studenog 2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. prosinca 2003. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. siječnja 2004. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. veljače 2004. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. ožujka 2004. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. travnja 2004. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. svibnja 2004. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. lipnja 2004. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. srpnja 2004. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. kolovoza 2004. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. rujna 2004. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. listopada 2004. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. studenog 2004. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. prosinca 2004. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. siječnja 2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. veljače 2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,76 kn od 01. ožujka 2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,87 kn od 01. travnja 2005. godine pa do isplate,

i to po stopi od 18% godišnje za period do 30. lipnja 2002. godine a od 01. srpnja 2002. godine pa do isplate po stopi od 15% godišnje;

- s osnova nabave specijalne obuće (anatomskih patika i sandala) iznos od 840,00 kn /slovima:osamstočetrdeset kuna/ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 200,00 kn od 01. lipnja 2002. godine pa do isplate,

- iznos od 640,00 kn od 01. listopada 2003. godine pa do isplate,

po stopi od 18% godišnje za period do 30. lipnja 2002. godine a od 01. srpnja 2002. godine pa do isplate po stopi od 15% godišnje,

- s osnova uništene odjeće iznos od 700,00 kn /slovima: sedamsto kuna/ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. listopada 2001. godine pa do isplate po stopi od 18% godišnje za period do 30. lipnja 2002. godine a od 01. srpnja 2002. godine pa do isplate po stopi od 15% godišnje,

- s osnova izgubljene zarade za period od 01. listopada 2001. godine pa do 01. listopada 2003. godine ukupan iznos od 6.000,00 kn /slovima: šesttisuća kuna/ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje tekućom od 01. listopada 2003. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Tužitelj H. D. odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za dosudu naknade štete s osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznad dosuđenog a do utuženog iznosa od 50.000,00 kn, s osnova pretrpljenog straha do utuženih 170.000,00 kn, s osnova tuđe pomoći i njege do 30.000,00 kn, nabave specijalne obuće do 7.200,00 kn, uništene odjeće do 1.800,00 kn, s osnova izgubljene zarade (prijevoznog troška i naknade za topli obrok) do utuženih 873,00 kn mjesečno, te u cijelosti sa zahtjevom za isplatu izdataka odvjetničkih troškova prije podizanja tužbe u iznosu od 10.800,00 kn kao i sa zakonskom zateznom kamatom na taj utuženi vid štete, te na naknadu troškova nabave specijalne obuće, dodatnih lijekova i tuđe pomoći i njege za period prije no što je dosuđeno točkom II. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku I. t. c. d.d. V. da naknadi II-tužiteljici V. H. štetu s osnova nastalih troškova vezanih uz liječenje I-tužitelja u iznosu od 3.000,00 kn /slovima: tritisuće kuna/ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 15% godišnje od 15. travnja 2005. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. II., III., IV. i V-tužitelji H. V., L., T. i V. odbijaju se s tužbenim zahtjevom za isplatu naknade s osnova pretrpljenih duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta I- tužitelja i to svaki s utuženim iznosom od 120.000,00 kn i zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate.

V. II-tužiteljica H. V., odbija se s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu troškova liječenja iznad dosuđenog iznosa točkom III. ove presude do utuženog iznosa od 10.000,00 kn, dok se III., IV. i V-tužitelji H. L., T. i V. u cijelosti odbijaju sa zahtjevom za isplatu troškova liječenja I-tužitelja.

VI. Nalaže se tuženiku I. t. c. d.d. V. da naknadi tužitelju H. D. parnični trošak u iznosu od 10.202,35 kn, u roku od 8 dana."

Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Djelomično se prihvaćaju, a djelomično odbijaju žalbe tuženika i tužitelja, time da se djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Varaždinu br. P-1385/02-56 od 15. travnja 2005. g., a djelomično potvrđuje navedena presuda, time da se sudi:

Tuženik I. T. C. d.d. V. dužan je tužitelju D. H. iz S., s naslova naknade nematerijalne štete zbog pretrpljene ozljede na radu od 01. listopada 2001. g. isplatiti:

- s osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 20.000,00 kn (dvadesettisućakuna), - s osnova pretrpljenog straha iznos od 20.000,00 kn (dvadesettisućakuna),

- s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženja iznos od 5.000,00 kn (pettisućakuna),

- s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 121.000,00 kn (stodvadesetjednutisućukuna),

odnosno s osnova pretrpljene nematerijalne štete ukupan iznos od 166.000,00 kn (stošezdesetišesttisućakuna) uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 15% godišnje od 15. travnja 2005. g. do isplate.

S preostalim dijelovima tužbenih zahtjeva za dosudu naknade nematerijalne štete:

- s naslova pretrpljenih fizičkih bolova iznad dosuđenog, a do utuženog iznosa od 50.000,00 kn (pedesettisućakuna),

- s naslova pretrpljenog straha iznad dosuđenog, a do utuženog iznosa od 170.000,00 kn (stosedamdesettisućakuna),

sve uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 15% od 15. travnja 2005. g. do isplate, I- tužitelj se odbija.

Tuženik se obvezuje naknaditi I-tužitelju materijalnu štetu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 21.600,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu na iznos od 9.000,00 kn od 16. siječnja 2002. g. do isplate; na iznos od 6.300,00 kn od 26. studenog 2002. g., do isplate, na iznos od 6.300,00 kn od 15. veljače 2003. g. do isplate, po stopi od 18% godišnje za period do 30. lipnja 2002. g. te po stopi od 15% godišnje u periodu od 01. srpnja 2002. g. do isplate, nadalje troškove nabavke obuće u iznosu od 840,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu na iznos od 200,00 kn od 01. lipnja 2002. g. do isplate, i na iznos od 640,00 kn od 01. listopada 2003. g. do isplate, te s osnova uništene odjeće iznos od 700,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu od 01. listopada 2001. g. do isplate.

Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za troškove nabavke specijalne obuće do iznosa od 7.200,00 kn, uništene odjeće do iznosa od 1.800,00 kn, kao i sa zahtjevom za isplatu izdataka za odvjetničke troškove prije podizanja tužbe u iznosu od 10.800,00 kn, sve uz zakonsku zateznu kamatu.

Tuženik je dužan tužiteljici V. H. isplatiti za naknadu troškova liječenja tužitelja (za troškove posjeta tužitelja u bolnici) iznos od 3.000,00 kn (tritisućekuna) uz zakonsku zateznu kamatu od 15. travnja 2005. g. do isplate.

Odbijaju se tužbeni zahtjevi II-tužiteljice V. H., III-tužitelja L. H., IV-tužiteljice T. H. i V-tužiteljice V. H. za naknadu nematerijalne štete s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta I-tužitelja, svaki s utuženim iznosom od 120.000,00 kn, uz zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate.

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice V. H. za isplatu troškova liječenja (troškova posjeta I-tužitelja u bolnici) iznad dosuđenog iznosa od 3.000,00 kn, a do zatraženog iznosa od 10.000,00 kn, a u cijelosti odbijaju tužbeni zahtjevi tužitelja L. H., T. H. i V. H. s istog osnova."

Protiv navedene pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelji su izjavili reviziju koju pobijaju u dijelu za koji nije prihvaćen tužbeni zahtjev, a zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da nižestupanjske presude budu preinačene na način da njihov zahtjev bude prihvaćen. Protiv iste presude tuženik je izjavio reviziju, pa istu pobija u dijelu za koji je prihvaćen tužbeni zahtjev i predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili podredno da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen na ponovni postupak i suđenje. Istu je izjavio zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranke nisu dostavile odgovor na reviziju.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Revizija tuženika djelomično je neosnovana i djelomično nedopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Kako vrijednost predmeta spora u odnosu na II-tužiteljicu V. H. ne prelazi 100.000,00 kn (vrijednost njenog predmeta spora je 3.000,00 kn), to je u odnosu na nju izjavljenu reviziju po tuženiku trebalo odbaciti i odlučiti kao u izreci pod I. ove odluke, a temeljem odredbe čl. 392. ZPP-a.

Iz odredbe čl. 392. a) ZPP proizlazi da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ostvarena bitna povreda ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. na koju se ukazuje revizijama, jer nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Izreke presuda nisu nerazumljive, ne proturječe same sebi i danim razlozima. U istima su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni niti proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Sud drugog stupnja je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom prijeporu, pa nije ostvarena ni bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

I u ovom stadiju postupka je prijeporno je li postoji valjan pravni osnov temeljem kojeg bi tužena bila u obvezi naknaditi tužitelju nastalu štetu pretrpljenu zbog ozljeda na radu dana 01. listopada 2001. iz koje povrede mu je proizišla materijalna i nematerijalna šteta, a sporna je i visina tužitelju proizišle štete.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da I-tužitelj ima zaključen ugovor o radu s tuženikom od 05. lipnja 2000. po kojem je tužitelj bio zaposlen na poslovima strojobravara za koje radno mjesto je bio osposobljen za rad na siguran način. Isto tako proizlazi da je tužitelj pao sa ljestava u trenutku kada je obavljao piljenje grana stabla kanadskog javora. Štetni događaj da se dogodio kada se tužitelj popeo na ljestve visine 3,50 do 4 m, prislonivši ih na stablo, time da ih je u podnožju pridržavao Š. D.. Tužitelj da je jednom nogom stajao na stablu, s drugom na ljestvama, te je na takav način obavljao piljenje motornom pilom. Nije bio ničim osiguran, odnosno nije bio vezan za slučaj pada s ljestava. Tužitelj D. H. je pao s ljestava kada je pilio granu koja se nalazi iznad proizvodne hale koja je užetom bila vezana za viljuškar kojim je upravljao radnik tuženika. Tužitelj da je radnu operaciju piljenja grana obavljao u prisutnosti neposrednog rukovodioca koji mu je i pridržavao ljestve i obavljanje piljenja istih da je tužitelju bilo naloženo od tuženika.

S obzirom na naprijed iznijeta utvrđenja i po pravnom stajalištu revizijskog suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da nesreću na radu treba smatrati ne samo nesreću koju radnik pretrpi u vršenju posla svog radnog mjesta na osnovu ugovora o radu, nego i pri vršenju drugih poslova koje obavlja na zahtjev i u korist svog poslodavca za vrijeme trajanja radnog vremena i da piljenje grana kanadskog javora koje su se nadvile nad proizvodnu halu tuženika ne predstavlja redovan posao I-tužitelja, nego znači izvršenje izvanrednog posla poslodavcu za kojim se ukazala potreba njegovog izvršenja, a pri čemu je tuženik I-tužitelja za taj posao angažirao kao svog radnika za vrijeme trajanja radnog vremena odredivši pri tome način i sredstva izvršenja tog izvanrednog posla, te angažirajući u izvršenju posla I-tužitelja, nadređenog radnika i druge radnike i sredstva. Dakle, kako je tuženik organizator predmetnog posla – sječe granja i stabala kanadskog javora, to da je i odgovoran za konkretne štetne posljedice nastale u izvršenju tog posla. Isto tako pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je u realizaciji takvog posla kumulirano više elemenata opasnosti – rad motornom pilom – rad na visini i to na ljestvama i drvu, rezanje grane koja se istovremeno povlači viljuškarom, dakle da organizator takvog posla u konkretnom slučaju je odgovoran za tužitelju nastalu štetu pri čemu tuženika od te odgovornosti ne oslobađa ni činjenica što je I- tužitelj pristao na obavljanje tog rada uz naknadu zadržavanja prava na odsječene grane.

Budući da tuženik nije dokazao da je do istog došlo od nekog od uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ili otkloniti (viša sila) ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, ili da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe, to je tužena odgovorna u cijelosti za štetu proizišli iz navedenog štetnog događaja.

Zbog iznijetog je pravilan zaključak, a imajući u vidu okolnosti pod kojima je nastala šteta, nižestupanjskih sudova da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja prema kriteriju uzročnosti tj. po odredbi čl. 154. st. 2. u svezi s odredbom čl. 173. i 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Iz iznijetih razloga revizija tuženika nije osnovana.

Nižestupanjski sudovi su za odluku o svakom pojedinom odštetnom zahtjevu I- tužitelja s naslova nematerijalne štete u dosuđujućem i odbijajućem dijelu, a prema kriterijima iz čl. 200. ZOO-a dali potpune i jasne činjenične razloge temeljem kojih je odredio sve pojavnosti i opseg, vrstu i težinu posljedica po zdravlje tužitelja od kojih ovisi visina štete po svakom pojedinom osnovu radi čega i ovaj sud smatra, odnosno prihvaća da sve dosuđene visine naknade nematerijalne štete su donijete uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Radi iznijetog se i revizija I-tužitelja ukoliko se odnosi na dosuđenu mu nematerijalnu štetu pokazuje neutemeljenom, jer materijalno pravo pri određivanju visine iste nije primijenjeno na njegovu štetu.

Isto tako I-tužitelju je uz pravilnu primjenu odredbi materijalnog prava čl. 195. ZOO-a pravilno dosuđena i materijalna šteta iz štetnog događaja, jer su nižestupanjski sudovi svaki od zatraženih vidova dosudili u visini u kojoj je iste i imao, a za više traženo ga sa zahtjevom odbili.

Osim toga I-tužitelj niti ne navodi u reviziji razloge iz kojih bi proizlazilo da su nižestupanjski sudovi u odnosu na naknadu nastale mu materijalne štete pogrešno primijenili materijalno pravo.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je zbog posljedica štetnog događaja kod tužitelja pod I. došlo do smanjenja općih i životnih radnih aktivnosti za 55%, a to da se manifestira u ograničenju svakodnevnih aktivnosti hodanja i stajanja, pri izvršavanju poslova radnog mjesta nošenja i dizanja težih tereta rada u pognutom položaju, hodu po stepenicama i neravnom terenu, sigurnom i čvrstom prihvatu desnom rukom, te pri opetovanosti pokreta desnog ručnog zgloba.

S obzirom na iznijeto utvrđenje nižestupanjski sudovi pravilno zaključuju da se ne radi o teškom invaliditetu I-tužitelja za koje bi tužiteljima od II. do V. pripadalo pravo za naknadu štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog invaliditeta bliske osobe. Navedeno iz razloga jer niti utvrđeni opseg i vrsta tužiteljevog invaliditeta prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, pa i prema njegovim karakteristikama i izraženim posljedicama ne ukazuju na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja od II. do V. za traženu naknadu.

Navedeni pravni zaključak nižestupanjskih sudova je sukladan odredbi čl. 201. st. 3. ZOO-a, jer je istom propisano da u slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne boli, a u ovom prijeporu je utvrđeno da navedene pretpostavke nisu ispunjene.

Iz iznijetih razloga i revizija tužitelja se pokazuje neutemeljenom.

Temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 30. rujna 2008.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.