Gž-698/2018-2 · Županijski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-697/2018-2

Poslovni broj: Gž-698/2018-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola po sucu Alenki Paus kao sucu pojedincu u pravoj stvari tužitelja I.Ž., OIB: …, protiv tuženika Suvlasnici stambene zgrade iz Z. 1 i to J. P., Grad Z., D. – J. M., Š. K., P., B. P., B. S., I. M., Lj. P., V. R., R. K., O. D., Z. M., N. V., B. O., D. Š., D. M. K., svi zastupani po upravitelju Z. h. d.o.o. Podružnica GSKG, a on zastupan po punomoćniku M. G., odvjetnik iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-532/16-70 od 15. siječnja 2018. godine i odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-532/2016-73 od 12. ožujka 2018., 26. rujna 2018.

r i j e š i o j e

Prihvaćaju se žalbe tužitelja te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-532/16-70 od 15. siječnja 2018. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-532/2016-73 od 12. ožujka 2018. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-532/2016-70 od 15. siječnja 2018. godine utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-532/2016-73 od 12. ožujka 2018. godine naloženo je tužitelju da tuženima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 3.187,50 kn, a u roku 15 dana.

Protiv rješenja poslovni broj P-532/2016-70 od 15. siječnja 2018. godine pravodobnu žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je rješenje nezakonito i proizvoljno, da su narušena legitimna očekivanja stranaka, da su neki od ovrhovoditelja pokojni, pa je ovrha nedopuštena, da prijedlog za ovrhu nije pravovremeno uređen, da je valjalo donijeti presudu na temelju priznanja primjenom odredbe čl. 331. st. 1. ZPP, odnosno presudu zbog ogluhe čl. 331.b. st. 1 t. 1.-4. ZPP, da je tužitelj predlagao donošenje istih, da sud nije odlučio o zahtjevu tužitelja, da je počinjena bitna povreda iz čl. 354.st. 2. t. 11. ZPP, da je pogrešno primijenio materijalno pravo čl. 295. ZPP, da je punopravnim članstvom u EU Republika Hrvatske preuzela obvezu primjene unutar vlastitog pravnog poretka europskog prava i europske pravne stečevine, da je sud mogao postaviti prethodno pitanje Sudu EU ukoliko je smatrao potrebnim, da sudovi moraju osigurati poštivanje zakona i jedinstvenu primjenu zakona unutar nacionalnog pravosuđa, poštivanje istih Ustava, Ustava EU; ukazuje na pristranost suca, a na štetu tužitelja. Predlaže ukidanje rješenja.

Protiv rješenja poslovni broj P-532/2016-73 od 12. ožujka 2018. pravodobnu žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je rješenje proizvoljno te ponavlja žalbene navode već iznijete u žalbi na rješenje od 15. siječnja 2018. godine; da J. P. nije zakoniti suvlasnik stambene zgrade u Z., da ne postoji O. D., ako se radi o O. D. on je pokojni, da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, da je pogrešno primijenjena odredba čl. 154. st. 1. ZPP, da je punopravnim Republika Hrvatske preuzela obvezu primjene unutar vlastitog pravnog poretka europskog prava i europske pravne stečevine, da je sud mogao postaviti prethodno pitanje Sudu EU ukoliko je smatrao potrebnim, da sudovi moraju osigurati poštivanje zakona i jedinstvenu primjenu zakona unutar nacionalnog pravosuđa, poštivanje istih Ustava, Ustava EU; ukazuje na pristranost suca, a na štetu tužitelja. Predlaže ukidanje rješenja.

Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

Žalbe su osnovane.

Prije svega valja primijetiti da je u uvodu oba rješenja sud prvog stupnja očitom omaškom propustio naznačiti kao tuženike „P., B. P., B. S., I. M., Lj. P.“, pa u tom smislu rješenja valja ispraviti, čl. 342. ZPP, što sud može učiniti u svako doba, i neovisno što su rješenja ukinuta.

Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa niti onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer rješenja sadrže razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i rješenja nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Također žalbeni navodi u smislu da da sudac postupa očito pristrano na štetu tužitelja, ne ukazuju na postojanje povrede iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP.

Međutim, tužitelj je u pravu kada tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 295. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP), a to je bilo od utjecaja na donošenje pravilne odluke, čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 295. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 295. st. 1. ZPP-a ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani, rasprava će se održati s prisutnom strankom. Stavak 2. istog članka propisuje da ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

Dakle, odredba čl. 295. st. 1. ZPP-a uređuje situaciju izostanka s ročišta za glavnu raspravu jedne od stranaka (kada su uredno pozvane) te određuje kako se u takvoj situaciji rasprava održava s prisutnom strankom. St. 2., s druge strane, uređuje situaciju neopravdanog izostanka obje stranke ili njihovog dolaska na ročište, ali odbijanja upuštanja u raspravljanje ili odlaska s ročišta, kada prvostupanjski sud može utvrditi kako se smatra da je tužitelj povukao tužbu.

Slijedom navedenog, kako se u ovom slučaju radilo o situaciji da je s ročišta za glavnu raspravu dana 14. srpnja 2017. godine izostao uredno pozvani tužitelj, a pristupio je punomoćnik tuženika, nisu bile ispunjene pretpostavke za utvrđenje kako se smatra da je tužitelj povukao tužbu prema odredbi čl. 295. st. 2. ZPP jer s ročišta za glavnu raspravu nisu neopravdano izostale obje stranke, niti su obje došle na ročište i izjavile da se neće upustiti u raspravljanje ili se obje udaljile s ročišta.

Zato, nisu postojale pretpostavke za utvrđenje da se tužba smatra povučenom, pa je valjalo ukinuti pobijano rješenje suda prvog stupnja od 15. siječnja 2018. godine, a nastavno time je otpala i osnova za dosuđivanje tuženima troškova parničnog postupka, kako im je to sud dosudio rješenjem od 12. ožujka 2018. godine, a s obrazloženjem u bitnom da je tužitelj povukao tužbu, a slijedom čega je isti primjenom odredbe čl. 158. ZPP u obvezi naknaditi parnične troškove protivne stranke.

Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti oba rješenja i vratiti sudu prvog stupnja na daljnje postupanje, sve prema odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Puli-Pola 26. rujna 2018.

Sudac

Alenka Paus, v.r.