Rev-1890/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1890/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. iz S., H., koju zastupa punomoćnik J. K. iz S., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Samoboru, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-46/11-2 od 21. ožujka 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj P-l06/10-2 od 3. prosinca 2010., u sjednici održanoj 18. studenoga 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice A. Š., kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj P-l06/10-2 od 3. prosinca 2010., odbačena je tužba od 16. veljače 2010.

Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž- 46/11-2 od 21. ožujka 2011., odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da ovaj sud ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vrati tom sudu na ponovan postupak.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Pobijano drugostupanjsko rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

U ovoj parničnoj stvari tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj je istaknula zahtjev prema tuženici (Republika Hrvatska) kojim tužiteljica potražuje od tuženika naknadu štete po osnovi povrede prava na suđenje u razumnom i naknadu štete proizašlu temeljem čl. 106. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08) radi nezakonitog i nepravilnog rada suda.

Nižestupanjski sudovi su rješenjem odbacili tužbu ustvrdivši pritom da se tužiteljica nije obratila tuženiku s prijedlogom za mirno rješenje spora prije podnošenja predmetne tužbe sudu, jer njen zahtjev za mirno rješenje spora nije sadržavao tužbeni zahtjev kako je postavljen u tužbi predanoj sudu 16. veljače 2010., odnosno kako je to obrazložio drugostupanjski sud odbijajući žalbu tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja "(…) stavljajući u relaciju tužbeni zahtjev iz tužbe sa zahtjevom u prijedlogu tužiteljice upućenom Općinskom državnom odvjetniku "radi mirnog rješenja spora", proizlazi da tužbeni zahtjev postavljen u tužbi predstavlja zahtjev promijenjene istovjetnosti u odnosu na onaj koji je postavljen u navedenom prijedlogu, iako proizlazi iz jednake činjenične osnove."

Iz sadržaja revizije proizlazi da tužiteljica prigovara primjeni odredbe čl. 186. a ZPP koju drugostupanjski sud nije otklonio, pa da je time i taj sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 186. a ZPP.

Prigovori tužiteljice nisu osnovani, jer odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP je propisano da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Prema izričitoj odredbi toga članka, zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

Odredbom čl. 186.a st. 6. ZPP propisano je da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 2. tog članka.

Budući da se tužiteljica prije pokretanja postupka nije obratila nadležnom državnom odvjetništvu u skladu s navedenom odredbom, jer zahtjev iz prijedloga nije identičan, odnosno ne sadrži sve što sadrži tužba, pravilno su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu tužitelja.

Svime onim što tužiteljica u reviziji navodi ona zapravo potvrđuje takav zaključak sudova, a razlozi zbog kojih ona smatra da takav njen propust ne bi trebao biti prepreka sudskom postupanju nisu pravno relevantni za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijanih rješenja.

Iz sadržaja revizije (ali i utvrđenja nižestupanjskih sudova) proizlazi da se tužiteljica obratila državnom odvjetništvu podneskom koji sadrži činjeničnu podlogu njenih odštetnih zahtjeva, te koje vidove štete iz takvog supstrata namjerava potraživati od tuženice. Međutim, taj podnesak ne sadrži ni jedan određeni zahtjev (novčani iznos, kamate i dr.).

Prema odredbi čl. 186. ZPP, tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak da bi sud po njemu mogao postupati (čl. 106. ZPP). U smislu odredbe čl. 186.a ZPP i podnesak kojim se stranka obraća državnom odvjetništvu mora sadržavati sve navedeno.

Stoga, i prema pravnom shvaćanju ovog suda nije ispunjena procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe protiv Republike Hrvatske ako zahtjev za mirno rješenje spora nije sadržavao zahtjeve koje sadrži kasnije sudu podnesena tužba. S obzirom na to da je odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP izrijekom propisano da zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba, to zahtjev bez propisanog sadržaja nema značaj valjanog obraćanja državnom odvjetništvu.

U smislu izloženog sudovi su pravilnom primjenom odredbe čl. 186.a ZPP odbacili tužbu u ovoj pravnoj stvari, pa je s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena niti oni na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

Zagreb, 18. studenoga 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.