Gzz-82/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 82/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Maraijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. sina Š., iz P., zastupan po punomoćniku I. Š., odvjetniku iz Z., protiv tužene Općine Novigrad, zastupane po načelniku J. K., a ovaj po punomoćniku I. R., odvjetniku iz Z., radi naknade plaće, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 3. listopada 2001. godine, br. G-DO-1120/01, izjavljenog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru od 13. lipnja 2001. godine, br. Gž 273/01, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 15. siječnja 2001. godine, br. P 215/00, u sjednici održanoj 23. listopada 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti prihvaća se kao osnovan, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru od 13. lipnja 2001. godine, br. Gž 273/01 i presuda Općinskog suda u Zadru od 15. siječnja 2001. godine, br. P 215/00, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, i u tom dijelu predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu naknade plaće, u određenim mjesečnim iznosima, za razdoblje od 1. kolovoza 1989. do 31. kolovoza 1994. godine, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate.

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tužene i djelomično potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev usmjeren na naknadu plaće za razdoblje od 1. kolovoza 1989. godine do 31. kolovoza 1991. godine, dok je rješenjem djelomično prihvaćena žalba tuženika, ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev usmjeren na naknadu plaće za razdoblje od 1. rujna 1991. do 31. kolovoza 1994. godine, i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude, kojom je odbijena žalba tuženika, državni odvjetnik Republike Hrvatske, pravovremeno je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da obje nižestupanjske presude, u pobijanom dijelu, budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti i predložio da zahtjev za zaštitu zakonitosti bude odbijen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženicu, kao pravnog sljednika PZ N. da mu, na ime naknade plaće, isplati određene novčane iznose, za razdoblje od 1. kolovoza 1989. godine do 31. kolovoza 1994. godine.

Polazeći od utvrđenja: da je pravomoćnom odlukom bivšeg Osnovnog suda udruženog rada u Splitu od 14. prosinca 1989. godine, koja je potvrđena odlukom bivšeg Suda udruženog rada Hrvatske od 29. lipnja 1990. godine, poništena odluka prednika tužene – PZ N. o prestanku radnog odnosa tužitelju, time da je PZ N. dužan priznati tužitelju sva prava iz radnog odnosa i po osnovu rada od dana prestanka radnog odnosa, pa do prijema na rad, a da tužena, kao ni njen pravni prednik, nisu tužitelja vratili na posao niti su mu isplatili plaću za utuženo vremensko razdoblje, a nakon što je utvrđena visina naknade plaće koju bi tužitelj ostvario za vrijeme od 1. kolovoza 1989. do 31. kolovoza 1991. godine – pobijanom presudom tužena je obvezana da tužitelju isplati određene novčane iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospjeća tih iznosa do isplate.

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti se, u bitnom, ističe da je zaključak nižestupanjskih sudova glede pasivne legitimacije tužene općine u protivnosti sa sadržajem isprava, koje su u postupku pregledane u dokazne svrhe, odnosno da o tome nižestupanjske presude nisu dale valjane razloge, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku.

U razlozima prvostupanjske presude, glede pasivne legitimacije tužene Općine N., navedeno je: «Na temelju izvoda iz registra Trgovačkog suda u Splitu, te ostale dokumentacije, utvrđeno je, da je PZ N. a čiji je direktor i djelatnik bio tužitelj, prestala sa svojom djelatnošću, te da je njen pravni slijednik Općina N., a kako to slijedi i iz same potvrde Općinskog poglavarstva Općine N..»

Međutim, iz spisu priloženog izvatka iz registra Trgovačkog suda u Splitu, kao i drugih pribavljenih obavijesti od tog suda, ne proizlazi da bi PZ N. prestala sa svojom djelatnošću i da je njen pravni slijednik Općina N.

Točno je da spisu prileži potvrda Općinskog poglavarstva Općine N. od 10. listopada 1997. godine, izdana na zahtjev treće osobe, a iz koje proizlazi da bi Općina N. naslijedila prostor i imovinu bivše Poljoprivredne zadruge N., koja je prestala sa svojom djelatnošću.

Međutim, iz priloženih isprava (izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu, te privremenih obavijesti tog suda), ne proizlazi da je PZ N. prestala postojati, a ukoliko bi to bilo točno, onda se ne bi mogao prihvatiti kao pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tužena Općina N. univerzalni slijednik PZ N. i kao takva pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

Iz citirane potvrde Općinskog poglavarstva Općine N. pak ne proizlazi da bi Općina N. preuzela bilo kakove obaveze PZ N.

Izloženo upućuje na zaključak da nižestupanjske presude ne sadrže valjane razloge glede pasivne legitimacije tužene, odnosno da su razlozi presuda u protivnosti s isprava koje je sud pregledao u dokazne svrhe, čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP koja se ističe u zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

Valjalo je stoga riješiti kao u izreci (čl. 394. st. 1. u svezi sa čl. 308. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 23. listopada 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.