I Kž-448/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 448/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući i žalbama optuženika i državnog odvjetnika , podnesenih protiv presude Županijskog suda u Splitu od 26. veljače 2004., br. K-3/04, u sjednici održanoj dana 08. lipnja 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba opt. S. B., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se opt. S. B. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim temeljem čl. 175. st. 1. KZ., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u koju mu se po čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 01. prosinca 2003. godine do 26. veljače 2004. godine.

II. Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. S. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po tom propisu, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 01. prosinca 2003. godine do 26. veljače 2004. godine.

Po čl. 173. st. 7. KZ, opt. S. B. oduzeta je opojna droga heroin u količini od 34,97 gr. Po čl. 76. KZ, prema opt. S. B. primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama.

I Kž 448/04-3

Po čl. 122. ZKP, opt. S. B. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP, u ukupnom iznosu od 6.900,00 kn.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. S. B., po branitelju B. T. M., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. S. B. osudi na "daleko blažu kaznu"; državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se opt. S. B. osudi zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, i za to kazneno djelo mu se izrekne stroža kazna, ili, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Po čl. 373. st. 1. ZKP predmet je proslijeđen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba opt. S. B. je osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Na žalbu opt. S. B.

U pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja osudio opt. S. B. na prestrogu kaznu.

Sud prvog stupnja osudio je opt. S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, na maksimalnu kaznu zatvora zapriječenu zakonom (jedna godina), a u konkretnom slučaju, utvrdio je čitav niz olakotnih okolnosti (neosuđivanost optuženika, krajnje korektno i iskreno držanje pred sudom, teško zdravstveno stanje optuženika, izraženu želju da se liječi od ovisnosti…), a sama okolnost količine opojne droge (34,97 gr), u situaciji kad sam vještak- psihijatar ističe da "opt. S. B. uzima dnevno daleko veću količinu heroina od onih količina koje uzima prosječni ovisnik o heroinu", ne može biti sama po sebi dovoljna da se samo zbog te okolnosti opt. S. B. osudi na maksimalnu kaznu zatvora predviđenu zakonom.

Prema mišljenju Vrhovnog suda i kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ, kako u smislu generalne prevencije kažnjavanja ali i posebno specijalne prevencije kaznovanja vodeći računa o svim okolnostima važnima za odmjeravanje kazne, a u smislu odredbe iz čl. 56. KZ.

Na žalbu državnog odvjetnika

Prije svega, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje te da je uslijed toga došlo i do povrede kaznenog zakona. Naime, državni odvjetnik smatra da količina droge koja je pronađena kod opt. S. B., te okolnost da on nije imao dovoljno financijskih sredstava da kupi tu drogu samo za osobnu uporabu (a bez namjere daljnje prodaje), ukazuje da je opt. S. B. ostvario sve elemente bića

I Kž 448/04-3

kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ a ne kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, kako to, prema žalitelju, pogrešno utvrđuje sud prvog stupnja.

Prema mišljenju Vrhovnog suda, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice, sva svoja utvrđenja (zašto se radi samo o posjedovanju a ne i o prodaji droge) je dao valjane razloge (strana 3. – 4. pobijane presude), koje u cijelosti prihvaća i ovaj Vrhovni sud, te na iste razloge upućuje državnog odvjetnika.

Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje, pa naravno uslijed toga nije ni povrijedio kazneni zakon, u pogledu ostvarenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ (a ne i kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ), odluka o kazni obrazložena je povodom žalbe opt. S. B., te se državni odvjetnik upućuje na razloge iz tog dijela ove presude.

Sigurnosne mjere iz čl. 76. st. 1. KZ i čl. 173. st. 7. KZ, utemeljene su na zakonu, sud prvog stupnja dao je valjane razloge za njihovu primjenu, te se i na te razloge upućuju žalitelji.

Kako su razlozi u žalbi opt. S. B. osnovani, a razlozi u žalbi državnog odvjetnika nisu osnovani, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu uopćene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. i 390. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 08. lipnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.