Revr-192/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 192/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice-protutuženice K. G. iz Z., drugotužiteljice-protutuženice J. K. iz Z., i trećetužiteljice-protutuženice D. Z. iz Z., svih zastupan po punomoćnici B. K. Z., odvjetnici u Z., protiv tuženika-protutužitelja Dom zdravlja Z.-C., Z., zastupanog po punomoćnicima D. M. i Ž. F., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & F. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-872/13-5 od 19. studenog 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4030/13-87 od 20. veljače 2013., u sjednici dana 7. listopada 2014.,

r i j e š i o j e :

I. Revizija tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-872/13-5 od 19. studenog 2013. kojom je odbijena žalba tuženika- protutužitelja i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 4030/13-87 od 20. veljače 2013. se odbacuje kao nedopuštena.

II. Tužiteljicama-protutuženicama se ne dosuđuju troškovi odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-4030/13-87 od 20. veljače 2013. naložio je tuženiku-protutužitelju Domu zdravlja Z. isplatiti tužiteljicama- protutuženicama naknadu za izgubljenu plaću i to prvotužiteljici-protutuženici K. G. za razdoblje od 27. svibnja 1994. do 14. prosinca 2001. iznos od 151.146,34 kune, drugotužiteljici-protutuženici J. K. iz Z. za razdoblje od 27. ožujka 1994. do 14. prosinca 2001. iznos od 10.101,97 kuna, te trećetužiteljici-protutuženici D. Z. za razdoblje od 27. travnja 1994. do 14. prosinca 2001. iznos od 142.236,38 kuna, sve sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose po stopama navedenim u presudi.

Tako je sud odlučio u sporu u kojemu su u ranijem stupnju postupka pravomoćno poništene odluke pravnog prednika tuženika-protutužitelja o otkazu ugovora o radu svih tužiteljica. Pravomoćnom presudom prihvaćen je i protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja te su sudski pravomoćnom presudom raskinuti ugovori o radu svih tužiteljica sa danom 14. prosinca 2001.

Tuženiku-protutužitelju je naloženo naknaditi tužiteljicama-protutuženicama parnične troškove u iznosu od 52.815,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja 22. veljače 2013. do isplate.

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gžr-872/13-5 od 19. studenog 2013. odbio je žalbu tuženika-protutužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu. Odbijena je i žalba tužiteljica-protutuženica te je potvrđena odluka o troškovima parničnog postupka.

Protiv drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, a tužiteljicama- protutuženicama naloži naknaditi tuženiku-protutužitelju parnične troškove, uključivši troškove revizije u iznosu od 9.375,00 kuna.

Tužiteljice-protutuženice su odgovorile na reviziju i predložile da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije reviziju kao neosnovanu, a tuženiku-protutužitelju nalože naknaditi tužiteljicama troškove odgovora na reviziju u iznosu od 7.500,00 kuna.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 43/13 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1 ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te 3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

S obzirom na to da se u ovom slučaju ne radi o pobijanoj presudi donesenoj prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, niti o presudi donesenoj u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, dopuštenost revizije ispitana je prema vrijednosnom kriteriju od 200.000,00 kuna propisanim odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi u odnosu na prvotužiteljicu-protutuženicu K. G. iznosi 151.146,34 kune, u odnosu na drugotužiteljicu- protutuženicu J. K. iz Z. iznosi 10.101,97 kuna, te u odnosu na trećetužiteljicu-protutuženicu D. Z. iznosi 142.236,38 kuna, pa dakle nije ispunjen vrijednosni kriterij od 200.000,00 kuna za dopuštenost redovne revizije.

S obzirom na to da je tuženik-protutužitelj u reviziji naveo da pored redovne revizije podnosi i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, ovaj sud je ispitao dopuštenost izvanredne revizije.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP (redovnu reviziju), stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revizija koja nema navedeni sadržaj je nedopuštena.

U ovom sporu revizija nema potreban sadržaj jer u njoj nije određeno naznačeno ni jedno postupovnopravno niti materijalnopravno pitanje u smislu citirane odredbe. Tuženik- protutužitelj je iznio vrlo iscrpne razloge zbog kojih drži da je u donošenju pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda odredaba postupka te u čemu vidi pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava, dakle razloge koje bi ovaj sud razmatrao da je protiv pobijane presude dopuštena redovna revizija. To međutim nije dovoljno za dopuštenost izvanredne revizije jer podnesena revizija po svom sadržaju ne ispunjava propisanim formalnim kriterijima u pogledu obaveznog sadržaja izvanredne revizije.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog ili postupovnog prava - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom na to da u ovom sporu nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije po čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija tuženika-protutužitelja nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti po čl. 392. ZPP.

Tužiteljicama-protutuženicama nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer se po ocjeni ovoga suda radi o trošku koji nije bio potreban. Stoga im taj trošak, unatoč uspjehu u revizijskom stadiju postupka, ne pripada po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 7. listopada. 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.