Rev-96/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-96/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Ž. iz R., zastupanog po punomoćniku J. A., odvjetniku iz R., protiv I-tuženika T. p.o. M., zastupanog po punomoćniku G. G.-S., odvjetnici iz R., i II-tuženika BI “3. m.” R., te umješača na strani II-tuženika Z. d.d. M., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 27. lipnja 1996. godine broj Gž-516/96 kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 2. veljače 1996. godine broj P- 1261/95, u sjednici održanoj dana 14. lipnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se I-tuženiku da isplati tužitelju iznos od 40.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.376,00 kn. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija u odnosu na I- tuženika, a u odnosu na II-tuženika odbija se s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen. Po žalbi I-tuženika djelomično se preinačuje prvostupanjska presuda i sudi da je I-tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 29.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.042,00 kn. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na I-tuženika tužitelj se odbija.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju tužitelja, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

U postupku nižestupanjskih sudova nije učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 – dalje ZPP), a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na način kako to navodi podnositelj revizije.

Tužitelj je kao radnik I-tuženika dana 18. rujna 1989. godine pretrpio nezgodu na radu obavljajući radnu operaciju nanošenja boje na oplatu plovnog objekta sa visokotlačnim pištoljem, kada je u tijeku rada došlo do pucanja visokotlačne cijevi i mlaz boje pod pritiskom ozlijedio je lijevu šaku tužitelja. Nakon dugotrajnog bolničkog liječenja i ispiranja boje uz drenažu uvrđeno je medicinskim vještačenjem da je kod tužitelja zaostao trajni invaliditet u smislu napora u svakodnevnom radu lijevom rukom, što smanjuje njegovu opću radnu i životnu aktivnost za 3%. Trpio je bolove jakog intenziteta u trajanju od 20 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i bolove slabog intenziteta u trajanju od 3 mjeseca. Utvrđeno je da se strah kod tužitelja javio sat vremena nakon povrede, te ja kasnije bio slabog intenziteta u trajanju od 6 mjeseci.

Pri odlučivanju o visini naknade za nematerijalnu štetu, niži sudovi su primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91 i 3/94) uzeli u obzir sve relevantne činjenice utvrđene u dokaznom postupku (trajanja i jačina tjelesnih bolova i straha i omjer smanjenja životnih aktivnosti, te dob tužitelja), koje ne opravdavaju da se visina naknade odredi u višim iznosima od utvrđenih pobijanom presudom tj. za tjelesne boli u iznosu od 17.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 4.000,00 kn, te za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 3% iznos od 8.000,00 kn, što je u skladu s vrstom i težinom zadobivenih tjelesnih ozljeda i utvrđenim posljedicama.

Kako se, dakle, nije ostvario ni jedan od revizijskih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni razlog koji revident navodi u reviziji, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. lipnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.