Gzp-1803/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1803/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja Ž. L., iz S. I. Z., zastupanog po punomoćnici S. M.-L., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 22. prosinca 2008, dana 21. listopada 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju Ž. L., u iznosu od 9.000,00 (devettisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 22. prosinca 2008. podnio, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-2450/95, koji se po podnesenoj žalbi vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu, pod posl. br. Gž-4151/08.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2450/95, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2009. te službenom provjerom u pisarnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu, utvrdio sljedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01).

Tužitelj Ž. L. je 28. ožujka 1995. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika A. P., radi isplate.

Tuženik je na ročištu 4. siječnja 1996. dao odgovor na tužbu.

Ročište određeno za 4. ožujka 1996. odgođeno je zbog bolesti suca, te je novo ročište zakazano za 22. travnja 1996.

Na ročište 22. travnja 1996. nisu pristupili svjedok ni tuženik, koji je pozvan osobno radi saslušanja, pa je ročište odgođeno.

Na ročište 9. svibnja 1996. ponovno nije pristupio tuženik te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka.

Na ročištu 24. travnja 1997. tuženik je podnio protutužbu.

Na ročištu 4. srpnja 1997. izveden je dokaz saslušanjem tuženika-protutužitelja te je tužitelju – protutuženiku naloženo detaljno se očitovati na protutužbu, a tuženiku – protutužitelju je naloženo dostaviti dokazne prijedloge.

U podnesku od 20. siječnja 1998. tuženik – protutužitelj navodi da nema dokaznih prijedloga.

U podnescima od 11. rujna 1998. i 27. listopada 1998. tuženik – protutužitelj predlaže zakazivanje ročišta za glavnu raspravu.

Na ročištu 9. veljače 1999. godine punomoćnik tužitelja - protutuženika ostaje kod tužbe, navodeći da nije u kontaktu s tužiteljem, a osporava navode iz protutužbe, dok punomoćnik tuženika – protutužitelja ostaje kod protutužbe. Određeno je da će se na idućem ročištu izvesti dokaz saslušanjem stranaka.

Na ročištu održanom 13. travnja 1999. punomoćnik tužitelja – protutuženika predlaže službenim putem zatražiti spis MUP-a, PUZ, III PP D. broj … Sud rješenjem određuje da će se zatražiti navedeni spis kao i spis MUP R. S..

U prilogu dopisa od 27. travnja 1999. MUP, PUZ, III Policijska postaja dostavlja sudu sva pismena iz navedenog spisa.

Dopisom od 24. svibnja 1999. zatražena je od MUP, Sektor kriminalističke policije dostava podataka o broju pod kojim je zaprimljeno izvješće IP Lj.. Navedeni podatak je dostavljen u dopisu od 18. lipnja 1999.

Uz dopis od 28. listopada 1999. Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske dostavljen je dopis za IP Lj., R. S., kako bi se dostava istog izvršila diplomatskim putem. Dopisom istog sadržaja od 17. srpnja 2002. ponovno je zatraženo da Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske obavi dostavu dopisa diplomatskim putem.

Uz dopis od 19. veljače 2003. MUP, Ravnateljstvo policije, Uprava kriminalističke policije, Odjel za međunarodnu policijsku suradnju, NCB Interpol Z., dostavlja presliku obavijesti Interpola Lj., zapisnik o oduzimanju predmeta, te potvrdu o preuzimanju predmetnog motornog vozila izdanu od strane MUP R. S..

Uz dopis od 21. veljače 2003. dostavljen je strankama navedeni dopis MUP-a, Odjela za međunarodnu policijsku suradnju NCB Interpola Z.. Stranke su pozvane očitovati se u roku od 15 dana i predložiti dokazne prijedloge.

Rješenjem od 24. ožujka 2005. stranke su pozvane da postupe po rješenju od 21. veljače 2003.

Na ročištu održanom dana 19. listopada 2006. glavna rasprava počinje iznova zbog izmjene raspravnog suca, tužitelj – protutuženik ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, tuženik – protutužitelj ostaje kod odgovora na tužbu i kod protutužbe i protutužbenog zahtjeva te sud određuje tuženiku – protutužitelju rok od 30 dana radi ispravka i preciziranja protutužbenog zahtjeva.

Rješenjem od 23. studenog 2006. tužitelj – protutuženik je pozvan da u roku od 30 dana dostavi primjerak dopisa Ministarstvu unutarnjih poslova R. S. od 23. studenog 2006. u ovjerenom prijevodu na slovenski jezik po ovlaštenom tumaču.

U prilogu podneska tužitelja – protutuženika od 11. prosinca 2006. dostavljen je prijevod navedenog dopisa.

U prilogu podneska od 29. prosinca 2006. godine tuženik – protutužitelj dostavlja preslik „zapisnika o zasegu predmetov“ od 14. studenog 1993.

Dopisom od 18. siječnja 2007. zatraženo je od Ministarstva pravosuđa RH, Uprave za međunarodnu pravnu pomoć, suradnju i ljudska prava dostaviti diplomatskim putem dopis od 23. studenog 2006. i njegovog ovjerenog prijevoda na slovenski jezik Ministarstvu unutarnjih poslova R. S., Interpol Lj..

Rješenjem Predsjednice parničnog odjela Općinskog suda u Zagrebu od 21. ožujka 2007. predmet je dodijeljen u rad drugom sucu.

U prilogu dopisa od 31. svibnja 2007. Ministarstvo pravosuđa, Uprava za međunarodnu pravnu pomoć, suradnju i ljudska prava, dostavlja zapisnik Okružnog suda u Lj. broj … od 27. ožujka 2007.

Rješenjem od 6. kolovoza 2007. godine pozivaju se stranke da u roku od 30 dana dostave zapisnik Okružnog suda u Lj. broj … od 27. ožujka 2007. s prilozima u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik po ovlaštenom tumaču za slovenski jezik.

U prilogu podneska od 7. rujna 2007. tužitelj – protutuženik dostavlja izvornik i presliku ovjerenog prijevoda zapisnika Okružnog suda u Lj..

Na ročištu 22. studenog 2007. stranke navode da ostaju kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te odgovora na tužbu i protutužbu. Određeno je da će se na slijedećem ročištu izvesti dokaz saslušanjem stranaka.

Na ročištu 17. siječnja 2008. saslušane su stranke, glavna rasprava je zaključena te je određeno ročište za objavu presude za dan 1. veljače 2008.

Dana 1. veljače 2008. donesena je i objavljena presuda posl. br. P-2450/95 kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen, dok je protutužbeni zahtjev odbijen.

Protiv navedene presude žalbu je 2. travnja 2008. godine podnio tuženik – protutužitelj.

Tužitelj – protutuženik je 9. svibnja 2008. dostavio odgovor na žalbu.

Povodom žalbe tuženika-protutužitelja, spis je uz popratno izvješće od 11. lipnja 2008. godine dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je presudom posl.br. Gž-4151/08 od 10. ožujka 2009. odbio žalbu tuženika-tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Navedenu drugostupanjsku presudu punomoćnik predlagatelja zaprimio je 27. srpnja 2009.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju tužba je podnesena 28. ožujka 1995. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak i 14/02.) do 27. srpnja 2009., kada je punomoćnik predlagatelja zaprimio odluku drugostupanjskog suda, što ukupno iznosi jedanaest godina, osam mjeseci i dvadeset i jedan dan.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao određene procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, te usprkos činjenici da je predmetni spor pravomoćno okončan donošenjem presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-4151/08, činjenica da je za pravomoćno okončanje predmetnog postupka trebalo više od jedanaest godina daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je neažurnog postupanja prvostupanjskog suda. Tako se zamjećuje period neopravdane neaktivnosti u postupanju Općinskog suda u Zagrebu u trajanju od jedne godine, tri mjeseca i tri dana, nakon nastupa pravno relevantnog razdoblja (6. studenog 1997.) do ročišta održanog 9. veljače 1999. Nadalje, sud je u dva navrata zatražio da Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske obavi dostavu pismena diplomatskim putem (u dopisima 28. listopada 1999. i 17. srpnja 2002.), međutim tijekom navedenog razdoblja u trajanju od dvije godine, osam mjeseci i dvadeset dana nije poduzeo niti jednu drugu radnju usmjerenu okončanju parničnog postupka. Predlagatelj, kao tužitelj - protutuženik u parničnom postupku, svojim postupanjem i propustima doprinio je duljini trajanja postupka. Naime on nije postupio po rješenju suda donesenom na ročištu 4. srpnja 1997., kojim mu je naloženo pismeno se očitovati na navode protutužbe, već se je očitovao tek po proteku jedne godine i sedam mjeseci, na ročištu 9. veljače 1999. Nadalje, on nije postupio niti po rješenju od 21. veljače 2003., kojim mu je naloženo očitovati se i predložiti dokaze u dodijeljenom roku od 15 dana, kao niti po rješenju istog sadržaja od 24. ožujka 2005. Takvi propusti u postupanju predlagatelja, obzirom na dugotrajnost postupka, nisu od utjecaja na osnovanost zahtjeva, međutim, utječu na visinu novčane naknade koja istome pripada uslijed utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Prema ocjeni ovog suda, s obzirom na provedeni postupak i izvedene dokaze (osobito imajući na umu da je dio dokumentacije bilo potrebno prevoditi sa slovenskog jezika te da je sud podatke pribavljao službenim putem preko Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske) predmetni postupak je složen, a složenosti je doprinijela i podnesena protutužba.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je, uslijed duljine sudskog postupka, obzirom na postupanje nadležnih sudova, unatoč doprinosu predlagatelja i složenosti postupka, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visina primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku odmjerena je u iznosu 9.000,00 kn, imajući u vidu sve obrazložene okolnosti, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28 stavka 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. listopada 2009.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.