I Kž-1197/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1197/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Svedrović Marijana, kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinović Ružice i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. H.D. zbog krivičnog djela iz čl. 229. st. 2. KZH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Bjelovaru od 18. studenog 1992. broj K-183/92, u sjednici održanoj 24. prosinca 1992., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske mr. K.V.,

p r e s u d i o j e :

Uvažava se žalba vojnog tužitelja, preinačuje se prvostepena presuda u odluci o izrečenoj krivičnoj sankciji na način da se optuženiku za krivično djelo zbog kojeg je prvostepenom presudom oglašen krivim po čl. 229. st. 2. KZH a primjenom čl. 52. Krivičnog zakona SFRJ koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju toga zakona (NN br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) utvrdjuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja se kazna neće izvršiti ako osudjenik za vrijeme od dvije godine ne učini novo krivično djelo.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom prvostepenom presudom Vojnog suda u Bjelovaru oglašen je opt. H.D. krivim da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude učinio krivično djelo pronevjere iz čl. 229. st. 2. KZH, pa mu je za to krivično djelo primjenom čl. 52. KZJ izrečena uvjetna osuda i po čl. 229. st. 2. KZH, primjenom odredaba o ublažavanju kazne, utvrdjena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca s rokom kušnje od jedne godine.

čnoj

Protiv te presude žalbu je podnio vojni tužitelj zbog odluke o izrečenoj krivi sankciji, te je predložio da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

Žalba vojnog tužitelja zbog izrečene krivične sankcije osnovana je iako se ovaj

I Kž 1197/92

drugostepeni sud nije odlučio na izricanje zatvorske kazne.

Predmet pronevjere u konkretnom slučaju je pištolj s kojim je optuženik kao pripadnik Hrvatske vojske i to postrojbe vojne policije bio zadužen, a koji pištolj je on nakon što ga je prisvojio za sebe prodao radi pribavljanja protupravne imovinske koristi. U pravu je vojni tužitelj da je utvrdjena kazna zatvora u trajanju od svega četiri mjeseca, dakle, ispod zakonskog minimuma kazne propisane za to krivično djelo, nerealno nisko odmjerena, iako je prvostepeni sud našao postojanje osobito olakotnih okolnosti na strani optuženika, a nije ustanovio niti jednu otegotnu okolnost. Utvrdjeno je, medjutim, pa ta činjenica nije sporna, da je optuženik prisvojio pištolj kao djelatnik postrojbe vojne policije i pripadnik Hrvatske vojske, pa upravo te okolnosti treba prema stajalištu ovog drugostepenog suda vrednovati kao otežavajuće okolnosti, zbog čega i pored pravilno utvrdjenih ostalih olakotnih okolnosti nije moguće prihvatiti zaključak prvostepenog suda da je djelo učinjeno uz osobito olakotne okolnosti. Stoga je ovaj drugostepeni sud optuženiku utvrdio kaznu bez primjene odredbe čl. 42. toč. 2. KZJ u visini zakonom propisanog minimuma kazne za to krivično djelo. Takodjer je radi postizanja svrhe kažnjavanja u konkretnom slučaju trebalo odrediti i nešto dulji rok kušnje.

Krivično djelo prisvajanja i prodaje pištolja učinjeno je u toku rata protiv Republike Hrvatske, pa iako prvostepeni sud opravdano nije prihvatio obranu optuženika da se radilo o nekakvom "ratnom pljenu" jer su pištolji oduzeti u legalno poduzetoj akciji vojne policije od pripadnike srpske nacionalnosti, osnovan je optuženiku uzeo za olakotnu okolnost njegov doprinos u domovinskom ratu. Ostale utvrdjene olakotne okolnosti opravdavaju uvjerenje prvostepenog suda da u konkretnom slučaju radi krivičnopravne zaštite nije nužno prema optuženiku primijeniti kaznu, te da se može očekivati da će već upozorenje uz prijetnju kaznom dovoljno utjecati na optuženika da više ne vrši krivična djela. Radi se o mladoj osobi u vrijeme dogadjaja staroj 24 godine, koji je aktivno učestvovao u domovinskom ratu kako je to utvrdio prvostepeni sud. Štetna posljedica je izostala jer je pištolj vraćen vojnoj policiji, a optuženik je, takodjer, kupcu Č.M. vratio novac, koji je primio kao kupovnu cijenu. Optuženik prije nije bio osudjivan, učinjeno djelo pronevjere je ipak specifične prirode pa optuženiku treba dati šansu što i jeste svrha uvjetne osude.

Iz svih iznesenih razloga odlučeno je na temelju čl. 387. st. 1. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 24. prosinca 1992.

a:

Zapisničar:

Predsjednik vijeć

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Svedrović Marijan v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)