Rev-2823/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2823/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatske vode, Pravna osoba za upravljanje vodama, Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici Lj. L., odvjetnici u P. Z. odvjetničkog ureda A. S. i Lj. L. u Z., protiv ovršenika M. F. iz D. S., (OIB: ...), radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru posl. broj Gžovr-5648/13-2 od 18. lipnja 2014., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru posl. broj Ovr-1104/13-2 od 1. srpnja 2013. i odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 23. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru posl. broj Gžovr-5648/13-2 od 18. lipnja 2014., te se predmet vraća tom sudu na ponovni postupak. II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je na temelju ovršnih rješenja kojima je ovrhovoditelj utvrdio „mjesečni iznos naknade za uređenje voda“, a donesenih u upravnom postupku na temelju odredbe čl. 35. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05) te odredaba čl. 16. st. 2. u svezi s čl. 13. st. 1. i čl. 70. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09), odredio po ovrhovoditelju predloženu ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate 1.344,00 kn s pripadajućim i u izreci rješenja određenim zateznim kamatama i troškovima ovrhe.

Drugostupanjski sud je povodom žalbe ovršenika, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP, ocijenio da je prvostupanjski sud odlučio o prijedlogu za ovrhu koji ne „spada u sudsku nadležnost“ - te je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. u svezi s odredbom čl. 16. st. 2. ZPP ukinuo prvostupanjsko rješenje o ovrsi te prijedlog za ovrhu odbacio - i ukinuo sve provedene ovršne radnje.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju u smislu odredbe čl. čl. 382. st. 2. u svezi s odredbom 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11). Predlaže da se drugostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati tom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija ovrhovoditelja je osnovana.

U ovome predmetu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnesen je 20. lipnja 2013., tako da pitanje dopuštenosti podnesene revizije valja raspraviti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 i 25/13 - dalje: OZ) prema kojoj: u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst).

Shvaćanje o sudskoj nenadležnosti drugostupanjski sud temelji na odredbama čl. 16. i 17. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09, 90/11 i 56/13 - dalje: ZFVG), odredbama čl. 22. i čl. 23. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97,128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 110/04 - uredba, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13 i 153/13), te odredbama čl. 126., čl. 138.-141. Općeg poreznog zakona.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je: U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

Ovrhovoditelj u reviziji u suštini postavlja postupovnopravno pitanje:

Da li je za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda nadležan sud temeljem odredbi Ovršnog zakona?

Ovrhovoditelj se pritom poziva na zauzeto shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci br. U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008., prema kojemu predmeti naplate vodnih naknada idu u sudsku nadležnost, ističući nepodudarnost pobijane drugostupanjske odluke s tim shvaćanjem.

Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZFVG naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. toga Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode (st. 2.).

Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

Člankom 7. Uredbe o visini naknade za uređenja voda ("Narodne novine" 82/10) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. ZFVG. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju Hrvatske vode.

Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG, propisana je i odredbom čl. 8. st. 1. Uredbe o visini naknade za uređenja voda, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, Hrvatske vode ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.

Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su vršiti Hrvatske vode.

ZFVG je različito propisao postupak naplate, ovisno o tome jesu li rješenje kojim se obračunava vodna naknada donijele Hrvatske vode ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda, uz određivanje komunalne naknadu prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG, donijela jedinica lokalne samouprave.

Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada, dok prema odredbi čl. 73. st. 2. ZFVG, ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

Prema odredbi čl. 1. OZ, tim Zakonom se uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Dakle, određujući da Hrvatske vode postupak protiv obveznika vodne naknade pokreću kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu, odredba čl. 73. st. 2. ZFVG propisuje sudsku nadležnost za određivanje i provođenje ovrhe protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode.

Dakle, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata vodna naknada (naknada za uređenje voda) i naloženo njeno plaćanje nadležan je sud.

Sukladno izloženom shvaćanju revizijskog suda, osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 16. ZPP kada je ocijenio da rješavanje konkretnog ovršnog predmeta ne ide u sudsku nadležnost te odbacio ovršni prijedlog.

Zbog navedenog valjalo je na temelju odredaba čl. 394. st. 1. i 4. ZPP, u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak - te ocjenu žalbenih navoda ovršenika.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 23. veljače 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.