II Kž-301/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 301/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog K. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 2015. broj Kv-I-252/15 (K-44/15), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. kolovoza 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog K. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. M. i optuženog K. B., zbog tri kaznena djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i jednog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog K. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08., dok je pod točkom II. izreke rješenja u istražni zatvor optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. veljače 2015. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. B. osobno i po braniteljici K. F., odvjetnici iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

II Kž 301/15-4

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. B. iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, optuženik je osnovano sumnjiv da je u razdoblju od svega dva mjeseca počinio tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i jedno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11., što ukazuje na upornost i visok stupanj kriminalne volje u postupanju optuženika, a kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud.

Nadalje, prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje i da prijašnji optuženikov život nije bio usklađen sa zakonom, jer je dosad triput osuđen i to jednom za kazneno djelo teške krađe, a dva puta za kaznena djela pokušaja teške krađe (izvadak iz kaznene evidencije, list 132. spisa), dakle, zbog istovrsnog kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret potvrđenom optužnicom. Navedeno ukazuje da se radi o specijalnom povratniku i da prijašnje osude nisu utjecale na optuženika na način da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. K tome, optuženik je osnovano sumnjiv da je terećena kaznena djela počinio u roku provjeravanja po dvije ranije presude. Kada se navedene okolnosti dovedu u vezu s time da je optuženik, prema vlastitom kazivanju, nezaposlen, bez vrjednije imovine i korisnik socijalne pomoći u iznosu 350,00 kuna, onda sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje ukazuju na postojanje realne opasnosti da će optuženik na slobodi ponoviti kazneno djelo i stoga nije u pravu optuženik kada, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja tog suda.

Upravo uzimajući u obzir značaj izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08, dok se ista svrha, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08.

Okolnost da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela teške krađe nije od utjecaja kod preispitivanja opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora, već se uzima u obzir prilikom odmjeravanja kazne u slučaju osuđujuće presude.

U odnosu na žalbeni navod povrede načela razmjernosti, a vodeći računa o razmjeru između težine i broja kaznenih djela za koje se optuženik tereti, kazne koja se prema podacima kojima sud raspolaže može očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti, za sada, nije povrijeđeno.

Ni ostalim žalbenim navodima optuženika, u kojima se ističe da je osoba mlađe životne dobi koja do sada nije izdržavala kaznu zatvora i da bi se po izlasku iz istražnog zatvora zaposlio i privređivao, nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi

II Kž 301/15-4

članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pa je, na temelju čl. 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. kolovoza 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Dražen Kevrić, v.r.

Ranko Marijan, v.r.