Revr-374/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 374/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. J. iz S., koju zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u S., protiv tuženika Ž. S. d.d. u stečaju, K. S., kojeg zastupa M. B., odvjetnik u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri-205/13 od 23. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 790/12 od 22. svibnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2016.

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupanja suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"I. Utvrđuje se potraživanje tražbine tužiteljice u iznosu od 186.116,53 kn, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, od čega na ime neisplaćene otpremnine iznos od 177.600,00 kn te na ime zakonskih zateznih kamata u periodu od 31. listopada 2010. do 11. ožujka 2011. iznos od 8.516,53 kn.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iz osnova neisplaćene otpremnine isplatiti tužiteljici iznos od 177.600,00 kn te na ime zakonskih zateznih kamata u periodu od 31. listopada 2010. do 11. ožujka 2011. iznos od 8.516,53 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom od 11. ožujka 2011. do dana isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak postupka."

II. Dužna je tužiteljica, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 10.475,00 kn.«

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka o sporu ovisi o materijalnopravnom i postupovnopravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, posebno jer je revizijski sud već zauzeo shvaćanje u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1776/11-3 od 15. svibnja 2012., a odluke nižestupanjskih sudova nisu utemeljene na tom shvaćanju.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev za isplatu otpremnine koju je tuženik isplatio radnicima kojima je radni odnos prestao zbog otvaranja stečajnog postupka i to u visini najvišeg neoporezivog iznosa utvrđenog Pravilnikom o porezu na dohodak i njegovim izmjenama za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca, sukladno odredbi čl. 44. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca sklopljenog 12. travnja 2007.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora je 186.116,53 kn, uslijed čega nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

Isto tako nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP), a niti je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).

Stoga nije dopuštena tzv. redovna revizija pa navodi u kojima tužiteljica ističe revizijske razloge počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava nisu razmatrani.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju (tzv. izvanrednu reviziju) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka (tzv. redovna revizija), ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem;

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da predmetna revizija nije dopuštena jer revidentica u reviziji nije određeno naznačila pravno pitanje (niti postupovnopravno niti materijalnopravno), zbog kojeg je revizija podnesena, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je samo iznijela vlastitu ocjenu dokaza te svoja utvrđenja na temelju kojih je zaključila da je drugostupanjski sud donio nepravilnu odluku.

Budući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost redovne revizije, te da predmetna revizija ne sadrži sve ono što je potrebno da bi izvanredna revizija bila dopuštena u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 392.b st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. listopada 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.