I Kž-219/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-219/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku od 19. rujna 2002. godine broj K-10/02, u sjednici održanoj dana 8. svibnja 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

p r e s u d i o je:

I U povodi žalbi državnog odvjetnika i opt. D. P., po službenoj dužnosti, te prihvaćanjem žalbe optuženika, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni i izriče da je opt. D. P., djelatnošću zbog koje je proglašen krivim, počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 129/00), pa se po tim propisima, uz primjenu čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. b) KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

II Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom opt. D. P. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, pobliže opisanog u njenoj izreci, i po tom propisu, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i optuženik, po braniteljici M. M., odvjetnici iz S., zbog odluke o kazni.

Državni odvjetnik predlaže da se pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju, a optuženik predlaže da mu se izrekne blažu kaznu, podredno da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, podržao je žalbu državnog odvjetnika, a za žalbu optuženika je predložio da se odbije.

Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

U prvom redu, treba reći da je ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, ustanovljeno da je prvostupanjski sud propustio pravno označiti djelatnost optuženika i po odredbi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, pa mu i kaznu izreći po čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. toga Zakona. Ovo stoga što nije donijet prečišćeni tekst Kaznenog zakon, a navedena izmjena u odredbi čl. 25. predstavlja blaži zakon, budući da je njome brisana kazna dugotrajnog zatvora i kao gornja granica kazne za djelo iz čl. 173. st. 2. KZ određena kazna zatvora do dvanaest godina.

Stoga je u povodu žalbi stranaka, po službenoj dužnosti, trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela na način kao u izreci.

Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik navodi kako olakšavajuće okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud - dosadašnja neosuđivanost optuženika, njegovo iskreno kajanje, stalno zaposlenje i činjenica da je relativno mlada osoba - uopće nisu olakotne okolnosti u smislu čl. 57. st. 1. KZ, jer nisu posebno izražene niti je sud pobliže naveo u čemu je njihova osobitost, ukazuje na činjenicu da se radilo o dosta velikom broju i količini indijske konoplje, te s tim u vezi i na društvenu opasnost djela, dok, s druge strane, u žalbi optuženika se tvrdi kako sud nije cijenio u dovoljnoj mjeri utvrđene olakotne okolnosti, posebno priznanje počinjenog djela, a da je propustio uzeti u obzir činjenicu da je optuženik oženjen i otac mlt. djeteta starog pet godina, te da nisu nastupile štetne posljedice.

Osnovano se ukazuje u žalbi optuženika da prvostupanjski sud nije cijenio u dostatnoj mjeri utvrđene olakotne okolnosti, napose značaj iskrenog priznanja djela, a propustio je cijeniti obiteljske prilike optuženika.

Dakle, olakotne okolnosti da je optuženik oženjen i otac jednog mlt. djeteta, da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, da je tijekom postupka priznao počinjenje djela i izrazio iskreno kajanje, da se radi o mladoj osobi sa stalnim zaposlenjem i da je u pitanju lakša vrsta droge, pa onda i manje štetna, predstavljaju u svojoj ukupnosti osobito izražene olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne, pa i izricanje nešto blaže kazne od one koju je optuženiku odmjerio prvostupanjski sud.

Po ocjeni ovoga suda, imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti, prema optuženiku je u svemu primjerena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, pa ga je onda na tu kaznu trebalo i osuditi, prihvaćanjem njegove žalbe, jer će se i tom kaznom moći ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja predviđeni u čl. 50. u svezi sa čl. 6. KZ. Iz tih istih razloga, žalba državnog odvjetnika je ocijenjena kao neosnovana.

Iz izloženih razloga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 390. st. 1. ZKP (toč. I) i čl. 387. ZKP (toč. II).

U Zagrebu, 8. svibnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.