Kžzp-28/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžzp 28/12-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Zlate Lipanjk-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasmine Štrucelj, kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagatelja V. Ž. iz R., kojeg zastupa punomoćnik N. V., odvjetnik iz R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, odlučujući o žalbi predlagatelja V. Ž. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 15. ožujka 2012. broj Kzp-1/2012-8, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 5. lipnja 2012.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba predlagatelja V. Ž., preinačuje rješenje suda prvog stupnja na način da se prihvaća zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku te mu se na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku dosuđuje iznos 5.000,00 kuna (slovima: pettisućakuna i nula lipa).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj da dosuđen iznos na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati predlagatelju u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Županijski sud u Rijeci je rješenjem od 15. ožujka 2012. broj Kzp-1/2012 odbio zahtjev predlagatelja V. Ž. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan. Protiv tog rješenja je predlagatelj V. Ž. putem punomoćnika N. V., odvjetnika iz R., pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede zakona te predlaže da se zahtjev prihvati da odredi rok Općinskom sudu u Rijeci u kojem mora donijeti odluku u predmetu K-1139/08 te da se predlagatelju na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku odredi naknada u iznosu od 30.000,00 kuna.

Žalba predlagatelja V. Ž. je osnovana.

Žalitelj pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede zakona. Međutim, bitnu povredu postupka i povredu zakona žalitelj ne obrazlaže, a iz sadržaja žalbe vidljivo je da je usmjerena na pobijanje zaključaka prvostupanjskog suda da predlagateljevo pravo na suđenje u razumnom roku nije povrijeđeno.

Ispitujući stoga, pobijano rješenje povodom žalbe, vijeće sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije našlo da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 i 123/08. – ispravak, 30/11 i 148/11 - pročišćeni tekst - dalje u tekstu: ZPP) niti je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, na koje na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti.

Međutim, s pravom žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da u konkretnom slučaju njegovo pravo na suđenje u razumnom roku nije povrijeđeno. Takav zaključak prvostupanjski sud temelji na složenost postupka, činjenici da je bila donijeta prvostupanjska presuda, a rasprave redovito zakazivane i odgađane samo iz opravdanih razloga, odnosno zapravo da i nije bilo neopravdanih zastoja i propusta zbog kojih pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku bilo povrijeđeno.

Pravno odlučno razdoblje za predlagatelja u ovom postupku započinje trenutkom postavljanja imovinskopravnog zahtjeva i traje sve do donošenja prvostupanjskog rješenja. Prema tome, pravno odlučno razdoblje traje pet godina i dvadeset jedan dan, a ne pet godina i dvadeset dana kako je očito zbog pogreške u računanju utvrdio prvostupanjski sud. Sud je tijekom pravo odlučnog razdoblja zaista odredio dvadeset glavnih rasprava, ali je od toga održao samo deset, donijeta je prvostupanjska presuda koja je povodom žalbe ukinuta. Treba istaći da iako je određeno 20 glavnih rasprava da je sud održao samo polovicu, dok sud ostale odgođene zbog spriječenosti vještaka, nedolaska svjedoka ili zbog razloga na strani suda. Tako je u tri navrata (2. travnja 2007. 8. travnja 2009 i 22. siječnja 2010.) rasprava odgođena zbog razloga na strani suda, a postupanje sud tijekom cijelog pravno odlučnog razdoblja ne može se više ocijeniti ažurnim. Naime, iako je uočen niz kraćih zastoja i prije donošenja prvostupanjske odluke koja je povodom žalbe ukinuta od strane Županijskog suda u Rijeci, u daljnjem tijeku postupka uočava se da sud ne poduzima radnje u tom postupku sa dinamikom koju zahtijeva stariji predmet.

Naime, kada su rasprave odgađane i tom prilikom određivan datum nove rasprave vidljivo je da razdoblje odgode traje i po nekoliko mjeseci. Tako nakon što je rasprava određena za 8. travnja 2009. odgođena bez određivanja novog datuma rasprave, sljedeća je određena nalogom od 18. lipnja 2009. tek za dan 1. listopada 2009. Rasprava odgođena 1. listopada 2009. određena je tek za 22. siječnja 2010., a rasprava 22. siječnja 2010. koja je odgođena zbog spriječenosti suda određena je za 9. ožujka 2010., a nakon saslušanja svjedoka, okrivljenika i oštećenika rasprava 9. ožujka 2010. odgođena je za 26. svibnja 2010. radi provođenja vještačenja i dr.

Pored toga, ovo vijeće nalazi da se sud prilikom rukovođenja raspravom u predmetu u odnosu na koji je predlagatelj podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, nije rukovodio načelima ekonomičnosti i koncentracije glavne rasprave, što je također u jednom dijelu doprinijelo da postupak nije pravomoćno okončan.

Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, predlagatelj nije doprinio duljini trajanja pravno odlučnog razdoblja. Ne može se osporiti da je riječ o predmetu gdje je trebalo saslušati više svjedoka, te provesti i kombinirano vještačenje po vještaku radiologu i vještaku sudske medicine. Međutim, upravo zbog niza kraćih zastoja, razdoblja od nekoliko mjeseci na koje su rasprave odgađane, te nepridržavanja suda načela koncentracije glavne rasprave i ekonomičnosti postupka, ovo vijeće nalazi da pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku povrijeđeno.

Stoga je prihvaćena žalba predlagatelja N. Ž. i preinačeno prvostupanjsko rješenje. Kako je provjerom u kaznenoj pisarnici Općinskog suda u Rijeci utvrđeno je da je 3. svibnja 2012. donijeta prvostupanjska presuda, to više nije bilo potrebe određivati Općinskom sudu u Rijeci rok u kojem je dužan donijeti odluku u predmetu K-1139/08.

Određujući visinu naknade primjerene povredi prava koju predlagatelj trpi, Vrhovni sud Republike Hrvatske imao je na umu duljinu pravno relevantnog razdoblja, prirodu i složenost postupka te radnje poduzimane u tijeku postupka, značaj postupka za predlagateljeva prava i obaveze te nepostojanje doprinosa predlagatelja duljini pravno odlučnog razdoblja. Stoga je, uvažavajući navedene okolnosti te složene gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, ocjenjeno da naknada primjerena povredi prava na suđenje u razumnom roku koju predlagatelj trpi iznosi 5.000,00 kuna.

Predmet razmatranja u ovom postupku je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na predmet Općinskog suda u Rijeci broj K-1139/08, pa žalbeni navodi u postupanju suda u drugim postupcima nisu od utjecaja.

Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje na temelju odredbe iz čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91.), odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Zagrebu, 5. lipnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Štrucelj, v. r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.