Povrv-445/2020-7 · Općinski sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv-445/2020

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., Z., P. Z. Z., OIB:… , zastupanoga po odvjetnicima iz O. društva Ž. i partneri d.o.o. Z., protiv tuženika

S. Š. iz K. S., OIB: … , zastupana po

odvjetnicima iz O. d. L. i Č. j.t.d. S., radi isplate, nakon održane

usmene i javne glavne rasprave, zaključene dne 03. rujna 2020. god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, dne 15. listopada 2020.god.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojega je donio javni bilježnik A. Z. iz S. pod br. Ovrv-88/2020 od 22. siječnja 2020. god. u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku u roku 8 dana platiti tužitelju iznos od 120,00 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja

- na iznos od 60,00 kn teče od 01. 11. 2016. god.

- na iznos od 60,00 kn teče od 01. 07. 2018. god.

do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te naknaditi tužitelju troškove ovršnoga postupka u iznosu od 141,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. siječnja 2020. god. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojega je donio javni bilježnik A. Z. iz S. pod posl. br. Ovrv-88/2020 od 22. siječnja 2020.god. u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 64,60 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku, u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 725,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. listopada 2020. god. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dne 22. siječnja 2020.god. kod javnoga bilježnika A. Z. zaprimljen je prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja Z. h. d.o.o. Z., za ovrhu (koji se sada smatra tužbom) prema ovršeniku, sada tuženiku, radi naplate novčanoga potraživanja. U prijedlogu se navodi da tuženik duguje tužitelju iznos od 120,00 kn koji se odnosi na usluge pružene od strane tužitelja, a kako je specificirano u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja. Tuženik nije dragovoljno ispunio svoju obvezu, pa se predlaže da se na temelju vjerodostojne isprave, donese rješenje o ovrsi kojim bi se naložilo tuženiku platiti tužitelju iznos od 120,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 60,00 kn teče od 01. 11. 2016. te na iznos od 60,00 kn od 01. 07. 2018. god.

Rješenjem o ovrsi javnoga bilježnika A. Z. br. Ovrv-88/2020 od 22. siječnja 2020. prihvaćen je navedeni ovršni prijedlog.

Ovršenik, sada tuženik, uložio je 11. veljače 2020. god. prigovor protiv predmetnoga rješenja o ovrsi, a ovršni sud je, odlučujući po prigovoru, rješenjem od 12. svibnja 2020. god. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, s time da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga i predmet ustupio parničnom odjelu.

U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji prigovor se smatra odgovorom na tužbu, tuženik je prigovorio zastari tužiteljeva potraživanja. Na ročištu od 03. rujna 2020. god. predao je podnesak u kojemu navodi da je svoje vozilo registrirao te je prilikom registracije platio godišnju naknadu za uporabu javnih cesta. K. ulica i U. F. P. u

Z., prema važećim propisima su nerazvrstane ceste, pa se s njima može svatko slobodno koristiti, te bez naplate zbog čega da je neumjesno od tužitelja pokušavati naplatiti nešto što mu ne pripada. Predlaže ukinuti platni nalog i obvezati tužitelja na snašanje troškova postupka.

Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja br. 73825 od 13. siječnja 2020. god., potvrde o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta tuženika od 27.01. 2020.god., Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Zagreba 12-871/2011), MUP informacije o vlasniku vozila od 12. 03. 2021. god., fotografija za predmet broj 73825, specifikacije izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu od 30. 09. 2016. i 31. 05. 2018., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o korištenju javnih parkirališta i javne garaže od 06. kolovoza 2014., 17. studenoga 2014., 16. rujna 2015., 02. studenoga 2015., 25. svibnja 2016., 28. studenoga 2016., 09. veljače 2017., i 28. rujna 2017., Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja od 29. kolovoza 2013., Pravilnika o korištenju javnih parkirališta (Službeni glasnik Grada Zagreba 9-746/2011, 10-790/2011, 12- 979/2011).

Neprijeporno je između stranaka da je tuženik bio vlasnik vozila reg. oznake u utuženom razdoblju, a što proizlazi i iz MUP informacije od 12.03.

2020. god.

Prijeporno je između parbenih stranaka je li tuženik u obvezi podmiriti dug prema tužitelju u utuženom iznosu. Tuženik je prigovorio zastari tužiteljeva potraživanja.

Tužbeni zahtjev osnovan je u dosuđujućem dijelu.

Način naplate parkiranja u G. Z. reguliran je O. o organizaciji i

načinu naplate parkiranja koje je donijela G. skupština G. Z..

Čl. 3. st. 1. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Zagreba 12-/11i 18/13 - u daljnjem tekstu Odluka), propisano je da parkiranjem vozila na javnom parkiralištu korisnik sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog prihvaćajući parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte, uvjete propisane Odlukom.Korisnikom parkirališta smatra se vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila (čl. 3. st. 3. Odluke,), dok je organizator parkiranja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebparking (čl. 4. Odluke/2011.).

Čl. 18. st. 1. i čl. 20. st. 1. i 2. Odluke, propisano je da za korištenje javnih parkirališta korisnik parkirališta mora imati valjanju parkirališnu kartu koja se izdaje kao dnevna karta za određenu parkirališnu zonu, a za kraće vrijeme korištenja izdaje se i kao satna karta. Čl. 24. st. 3. i 4. Odluke, propisano je da ako korisnik parkirališta ne kupi, odnosno ne preuzme dnevnu kartu, smatra se da je preuzeo dnevnu kartu što mu ju je osoba koju ovlasti organizator parkiranja, dakle tužitelj, stavila na vjetrobransko staklo vozila i dužan ju je platiti u roku 8 dana od dana preuzimanja.

Čl. 4. Odluke određeno je da poslove organiziranja parkiranja obavlja trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagreb parking, dakle, ovdje tužitelj. Iz dokumentacije koju je tužitelj priložio u spis razvidno je da je vozilo reg. oznake zatečeno dne 26. 09. 2016. god. na parkiralištu u Kišpatićevoj ulici u Zagrebu u 19:36 sati, te 23. 05. 2018. god. na parkiralištu u Ulici F. Pokornog u Zagrebu, u 08:28 sati, bez istaknute parkirališne karte.

Neprijeporno je da je navedeno vozilo u vrijeme kada je zatečeno na javnom parkiralištu na kojemu kontrolu vrši tužitelj, bilo u vlasništvu tuženika. Dnevna parkirališna karta je stoga ostavljena na vjetrobranskom staklu predmetnoga vozila, po ovlaštenoj osobi tužitelja, zbog toga što dnevna karta nije plaćana u skladu sa čl. 24. st. 3. i 4. Odluke. Tuženik je kao vlasnik vozila parkiranog na parking mjestu javnoga parkirališta u Zagrebu, koje podliježe zoni naplate, u obvezi plaćanja naknade za korištenje parking mjesta jer se korisnikom parkirališta koji podliježe plaćanju dnevne karte, kako je već navedeno, smatra vlasnik vozila evidentiran u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, prema registarskoj oznaci vozila. Tuženik nije mogao svoje vozilo parkirati na parkirno mjesto u zoni naplate, a da ne bude u obvezi podmiriti naknadu parkiranja. Zbog toga što je njegovo vozilo bilo parkirano na parkirnom mjestu koje podliježe naplati parkiranja, dužan je podmiriti tužitelju utuženo potraživanje, sve kako proizlazi iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja te priloženoga računa (čl. 9. Zakona o obveznim odnosima).

Sukladno čl. 2. Pravilnika o korištenju javnih parkirališta (Službeni glasnik Grada Zagreba, 9-746/2011, 10-790/2011, 12-979/2011, te od 25. 05. 2016. i 28. 09. 2017.), propisano je da se navedene ulice nalaze u II zoni parkiranja pod režimom naplate, dok je čl. 7. istoga Pravilnika propisano da, u trajanju od trenutka izdavanja parkiralište karte do istoga vremena u prvom slijedećem danu u kojemu se naplaćuje parkiranje, cijena parkirališne karte iznosi 60,00 kn.

Upravo su slijedom navedenih odredbi Pravilnika o korištenju javnih parkirališta tuženiku zaračunate dnevne parkirališna karte br. 2191218 od 26. 09. 2016. god. i br. 2727234 od 23. 05. 2018. god., u iznosu od po 60,00 kn.

Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, tužiteljeva potraživanja dospjela su dne 31. 10. 2016. god. i 30.06. 2018. god., a tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio dne 22. 01. 2020. god., pa nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11).

Radi navedenoga održan je na snazi predmetni platni nalog u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 120,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 60,00 kn teče od 01. 11. 2016. god., a na iznos 60,00 kn od 01. 07. 2018. sve kako je navedeno u toč. I. izreke presude.

Na snazi je održan i dio platnoga naloga u kojemu je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju ovršni trošak od 141,70 kn.

Budući da je rješenjem o ovrsi tužitelju dosuđen i nepripadajući predvidiv trošak ovršnoga postupka u iznosu od 64,60 kn, u tome dijelu rješenje o ovrsi je ukinuto te tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke presude).

Tužitelju je kao trošak postupka obistinjena jednokratna nagrada za sporove male vrijednosti u iznosu od 500,00 kn, sukladno Tbr 7. toč. 8. Odvjetničke tarife, uvećano za PDV te sudsku pristojbu presude od 100,00 kn, ukupno 725,00 kn.

U Splitu, 15. listopada 2020. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 8 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka. Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: 17899-e7297

Kontrolni broj: 04449-3560b-8b219

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANTO BOŽINOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.