Croatian Supreme Court dismisses appeal against detention extension due to serious crimes and recidivism risks.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by defendant O. K. against the first-instance court's decision to extend his pre-trial detention. The court found that the lower court correctly identified substantial grounds for detention under Articles 102(1)(3) and (4) of the Criminal Procedure Act, citing the defendant's history of fraud and other serious offenses. The court rejected the appellant's arguments regarding procedural errors and the principle of proportionality, emphasizing the severity of the crimes and the specific danger of recidivism.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP/97; čl. 398. st. 3. ZKP/97: The court may extend pre-trial detention when specific circumstances demonstrate a high risk of recidivism and the gravity of the alleged crimes outweighs the principle of proportionality.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 148/12-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. O. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. O. K., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 2. ožujka 2012. broj K-32/11 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. ožujka 2012.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba opt. O. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. T. O. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), produljen je pritvor protiv opt. T. O., opt. I. O. i opt. O. K. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP/97, a protiv opt. O. K. i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. O. K. putem branitelja M. D., odvjetnika iz O., s prijedlogom da mu se pritvor ukine.
Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je sud prvog stupnja utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv opt. O. K. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP/97.
Nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97, na koju očito upire žalitelj tvrdnjom da su razlozi za produljenje pritvora iz osnove u l. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97 uopćeni, nedostatni i nedovoljno argumentirani. Prvostupanjski č
sud je za svoju odluku, naprotiv, dao jasne, određene i dostatne razloge, i to kako u odnosu na postojanje opće, tako i odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za produljenje mjere
II Kž 148/12-4
pritvora. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP/97 i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Kada se, uz činjenicu da se opt. O. K. pravomoćnom optužnicom stavljaju na teret dva kaznena djela iz čl. 377. st. 1., 3. i 4. KZ-a, dva kaznena djela iz čl. 312. st. 1. i 2. KZ-a te po jedno kazneno djelo iz čl. 287. KZ-a i čl. 292. st. 1. al. 4. i st. 2. KZ-a te duljinu razdoblja unutar kojeg se odvija kriminalna djelatnost optuženika, uzme u obzir i činjenica da je opt. O. K. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ-a, kojemu je, kao i nekima od kaznenih djela za koja se ovdje tereti, svojstveno postupanje s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, pravilnim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere pritvora protiv tog optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97.
Imajući u vidu brojnost kriminalnih radnji za koje se tereti opt. O. K., težinu posljedica koja se očituje u visini njima pribavljene protupravne imovinske koristi (36.606.101,28 kuna – točka 1. optuženice, 6.258.895,02 kuna – točka 2.), odnosno štete prouzročene državnom proračunu (2.808.371,30 kuna – točka 5.) te duljinu razdoblja obuhvaćenog kriminalnim djelovanjem optuženika, koje karakterizira njihova iznimna organiziranost u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da navedene okolnosti u svojoj ukupnosti znatno nadilaze uobičajene okolnosti pod kojima se čine kaznena djela iz čl. 337. st. 4. KZ-a i čl. 292. st. 2. KZ-a te predstavljaju posebno teške okolnosti, zbog kojih je primjena mjere pritvora protiv opt. O. K. i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP/97 i nadalje nužna.
Okolnost da opt. O. K. više nema svojstvo odgovorne osobe u pravnoj osobi u kojem je, prema navodima pravomoćne optužnice, počinio kaznena djela, nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere pritvora protiv tog optuženika radi otklanjanja iteracijske opasnosti.
S obzirom na to da svako pravomoćno kažnjavanje u prošlosti govori o neusklađenosti optuženikovog ponašanja s pravnim poretkom te, povezana s drugim okolnostima, predstavlja opasnost od ponavljanja kaznenog djela, ni okolnost što su objekti zaštite kaznenih djela koja se tom optuženiku ovdje stavljaju na teret različiti od pravnog dobra koje se štiti propisivanjem kaznenog djela za koje je on pravomoćno proglašen krivim, nije od utjecaja na pravilnost odluke o produljenju mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97.
Bez uspjeha žalitelj nastoji dovesti u sumnju i zaključak prvostupanjskog suda o opravdanosti daljnje primjene mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP/97 navodima procesne prirode u svezi primjene „novog“ i „starog“ Zakona o kaznenom postupku, sugerirajući pri tome primjenu blažeg zakona po analogiji s materijalnim pravom. Ističe da svrha primjene mjere pritvora po toj osnovi nije u skladu s načelom da pritvor kao nužna mjera ograničenja ustavnih prava mora biti sveden na najmanje moguće trajanje.
Prije svega treba reći da se ovdje radi o postupku koji je pokrenut po odredbama ZKP/97, tako da će se on, sukladno odredbi čl. 574. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09 i 80/11 – dalje u tekstu: ZKP/08) po tim odredbama i
II Kž 148/12-4
dovršiti. Što se tiče svrhe primjene mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP/97, ona nije propisana samo s ciljem da se otklone moguće opasnosti za pravodobno i nesmetano vođenje kaznenog postupka, nego i zato da se osobe čiji postupci izazivaju posebnu moralnu osudu ne zadržavaju na slobodi. Ta svrha, uvažavajući sve prethodno izložene okolnosti konkretnog slučaja, opravdava daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. O. K. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP/97.
Osim toga, ni načelo razmjernosti nije povrijeđeno dosadašnjim boravkom tog optuženika u pritvoru. Naime, prilikom ocjene o povredi tog načela, osim vremena provedenog u pritvoru (opt. O. K. uhićen je 22. ožujka 2011.), treba uzeti u obzir razmjer između težine inkriminiranih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima u spisu, može očekivati i potrebe određivanja i trajanja mjere pritvora, a također treba voditi računa i o nužnosti potrebe primjene mjere pritvora radi ostvarenja njegove svrhe. Uvažavajući sve prethodno izložene okolnosti, nije nađeno da bi načelo razmjernosti bilo povrijeđeno. Slijedom svega izloženog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 19. ožujka 2012.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Martina Ljevačić, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v.r.