Revr-479/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 479/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek kao članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice N. K., II. tužitelja M. K., III. tužitelja S. K. iz S. B. i IV. tužitelja Đ. M. iz S. B., koje zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika „K.“ d.o.o. S. B., kojeg zastupa punomoćnica T. R., odvjetnica u S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1489/08-2 od 16. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-282/07-20 od 24. rujna 2008., u sjednici održanoj 21. siječnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija IV. tužitelja Đ. M. odbacuje se kao nedopuštena.

II. Utvrđuje se da su I. tužiteljica N. K., II. tužitelj M. K. i III. tužitelj S. K. odustali od podnesene revizije.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Tužitelji N. K., M. K. i S. K., svi iz S. B., … i Đ. M. iz S. B., …, odbijaju se u odnosu na tuženika „K.“ d.o.o. S. B., …, s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku K. d.o.o. S. B. da tužiteljima N. K., M. K. i S. K. iz S. B., … i Đ. M. iz S. B., na ime razlike plaće, regresa za godišnji odmor i otpremnine isplati i to:

- tužiteljima N. K., M. K. i S. K. iznos od 32.737,81 kn sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje od 09. listopada 2002. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena do isplate,

- tužitelju Đ. M. iz S. B., …, iznos od 21.200,18 kn sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje od 09. listopada 2002. pa do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena do isplate,

kao i naknaditi im troškove parničnog postupka, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Tužitelji N. K., M. K. i S. K., svi iz S. B., … i Đ. M. iz S. B., …, dužni su tuženiku „K.“ d.o.o. S. B.., …, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 6.124,40 kn“.

Protiv te presude reviziju su podnijeli tužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) predlažu da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu ili preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Podneskom od 29. lipnja 2009. punomoćnik tužitelja izjavio je da I., II. i III. tužitelji odustaju od revizije pa kako odluka o reviziji glede tih tužitelja nije donesena, valjalo je riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja u smislu odredbe čl. 349. st. 2. u vezi s čl. 399. ZPP.

Revizija IV. tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 1-3. ZPP).

Međutim, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn, stranke mogu podnijeti reviziju samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 2. ZPP). U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela (čl. 382. st. 3. ZPP).

U ovom predmetu vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn pa bi revizija bila dopuštena samo zbog razloga iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Iz sadržaja naprijed citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ne može podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja već prije svega, mora biti riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u predmetnom sporu.

Također, po prirodi stvari, podrazumijeva se i to da je upravo pobijana odluka posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje.

To su osnovne pretpostavke za razmatranje postojanja daljnjih elemenata za ocjenu je li u konkretnom slučaju riječ o nekom pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – od kojih su neki primjerice navedeni u odredbama čl. 382. st. 2. t. 1-4. ZPP.

U predmetnoj reviziji jedino pravno pitanje koje revident određeno navodi je:

- je li se u smislu odredbe čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) priznaje pravo na zatezne kamate na tražbinu priznatu u stečajnom postupku. Revident navodi da o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

U ovom predmetu nižestupanjski sudovi temelje odluku na utvrđenju da je potraživanje čije ostvarenje tužitelj traži tužbenim zahtjevom isplaćeno tužitelju i na stajalištu da je na taj način to potraživanje prestalo.

Dakle, u konkretnom slučaju o rješenju navedenog pravnog pitanja primjene čl. 277. st. 1. ZOO u stečajnom postupku ne ovisi odluka u ovom sporu niti nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku na nekom stavu o tom pravnom pitanju.

Zbog toga nisu ispunjene osnovne pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP za ocjenu je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana pa se to pitanje u konkretnom slučaju ne može smatrati važnim pravnim pitanjem u smislu te zakonske odredbe zbog kojeg bi bila dopuštena revizija.

Prema tome, predmetna revizija nije dopuštena pa je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. siječnja 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.