Rev-3330/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3330/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz K. I., kojeg zastupa punomoćnica L. K., odvjetnica u I. G., protiv I tuženika A. P. iz K. I., kojeg zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u I. G. i II tuženice L. mldb. P., koju zastupa I tuženik kao otac i posebni skrbnik S. S. V., odvjetnica u I. G. radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji II tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-2530/2012 od 4. srpnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu broj P-506/11-14 od 5. travnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2017.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija II tuženice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Utvrđuje se da raspolaganje nekretninama upisanim u zk.ul.br. 1767 k.o. K. I. i to kčbr. 684 kuća, dvor i oranica od 15685 m2 između prvotuženika P. A., K. I., i drugotuženice P. mldb. L., K. I., nema učinka prema tužitelju P. Z., K. I., u dijelu koji je potreban za podmirenje potraživanja tužitelja prema prvotuženiku P. A., K. I., koje se sastoji od iznosa od kn 2.230,00 sa zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počev od 29.04.2009. godine do isplate, te iznosa od kn 14.870,10 s istim kamatama počev od 18.5.2010. godine pa do isplate, pa su tuženici dužni trpjeti namirenje tog potraživanja na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 1767 k.o. K. I. i to kčbr. 684 kuća, dvor i oranica sa 15685 m2, te su dužni solidarno tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.960,00 kn u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba I. tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela II tuženica, navodeći da istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog toga što odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, te ukine presude sudova prvog i drugog stupnja i predmet vrati na ponovni postupak.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju (tzv. izvanredna revizija) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem; 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji koju podnosi temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U predmetnoj reviziji II tuženica postavlja pitanja:

„1. Da li je teret dokaza nemogućnosti namirenja drugom imovinom te znanja za radnju i to da se njome osujećuju prava vjerovnika teret tužitelja ili je to teret (isključivo) tuženika?

2. Da li ovaj teret obuhvaća i utvrđivanje vrijednosti „druge“ imovine i srazmjera u odnosu na vrijednost dužnikove radnje (tj. darovane nekretnine)?

3. Da li u slučaju zaštite interesa imovine maloljetnika dužnost provjere ima i sam sud, već radi oficioznih ovlaštenja iz čl. 3. st. 3. i 7. st. 2. Zakona o parničnom postupku, pa tako i dužnost uputiti upite tijelima koja vode javnu evidenciju o imovini građana?“

Međutim, unatoč postavljenim pitanjima, valja istaknuti da naznačena pravna pitanja u reviziji i navođenje razloga zbog kojih su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni čine cjelinu i te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene da bi se revizijski sud mogao upuštati u ispitivanje osnovanosti podnesene izvanredne revizije.

U konkretnom slučaju revidentica u reviziji nije navela niti jedan razlog zbog kojeg su po njezinom mišljenju postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži sve ono što je u skladu s odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP revidentica bila dužna navesti u reviziji, pa je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 6. prosinca 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.