Gzz-176/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 176/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. J. iz O., zastupanog po punomoćniku T. F., odvjetniku u O., protiv tužene Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: G-DO-448/03 od 29. travnja 2003. godine, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-1323/02 od 12. veljače 2003. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-767/02 od 07. lipnja 2002. godine, u sjednici održanoj 28. travnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća, preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-1323/02 od 12. veljače 2003. godine i Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-767/02 od 07. lipnja 2002. godine tako da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-1323/02 od 12. veljače 2003. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-767/02 od 07. lipnja 2002. godine kojom je tužena obvezana isplatiti tužitelju iznos od 21.888,82 kn na ime 50% uvećane plaće za razdoblje 01. kolovoza 2000. – 07. kolovoza 2001. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od njegovog dospijeća do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak od 1.903,20 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti, a iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši preinačenje nižestupanjskih presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja. Tužitelj je odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske predloživši njegovo odbijanje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mu utuženog iznosa s osnova uvećane mu plaće za 50% za razdoblje 01. kolovoza 2000. – 07. kolovoza 2001. godine za koji tužitelj smatra da mu pripada temeljem odredbe čl. 19. Zakona o područjima od posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj: 44/96, 57/96, 124/97, 73/00, 87/00, 94/01 i 88/02 – dalje: ZPPDS).

Tužitelj naime smatra da bez obzira što on ne prebiva ili boravi na području od posebne državne skrbi, kod činjenice što je upućen na rad na područje od posebne državne skrbi njega pripada pravo na uvećanu plaću od 50%.

Nižestupanjski sudovi prihvaćajući takvo pravno stajalište tužitelja obvezali su tuženu na isplatu utuženog iznosa pozivom na odredbu čl. 19. ZPPDS-a. Pritom izražavaju pravno shvaćanje da za ostvarivanje prava na uvećanu plaću nije potrebno da su kumulativno ostvarene pretpostavke: prebivalište – boravište i rad na području od posebne državne skrbi, već da je dovoljno postojanje samo jedne od ovih pretpostavki za ostvarivanje tog prava.

Takvo pravno stajalište nije pravilno.

U ovom stadiju postupka nesporno je:

- da je tužitelj kao državni službenik Ministarstva unutarnjih poslova u spornom razdoblju (kolovoz 2000. – kolovoz 2001. godine), bio raspoređen na rad na području od posebne državne skrbi time

- da je tužitelj u tom razdoblju imao prebivalište u O., a koje je izvan područja od posebne državne skrbi.

Zahtjev za isplatu uvećane plaće za razdoblje kolovoz 2000. – kolovoz 2001. godine, a temeljem odredbi ZPPDS-a tužitelj je postavio 29. travnja 2002. godine. U to vrijeme već je bio na snazi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima od posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj: 73/00 – stupio je na snagu 29. srpnja 2000. godine), a čijim čl. 1. je noveliran čl. 2. ZPPDS-a, kojim je sada određeno da prava iz tog Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na području posebne državne skrbi.

Dakle, na ovaj spor, obzirom na razdoblje na koje se odnosi utuženo potraživanje (kolovoz 2000. – kolovoz 2001. godine) i kada je ono utuženo (29. travnja 2002. godine) ima se primijeniti novelirani ZPPDS.

To pak znači da pravo na uvećanu plaću iz čl. 19. ZPPDS-a za rad na području od posebne državne skrbi državni službenik ostvaruje samo pod pretpostavkom da ujedno ima prebivalište – boravište na području od posebne državne skrbi. Dakle, za ostvarivanje ovog prava potrebno je da su pretpostavke: prebivalište – boravište i rad na području od posebne državne skrbi kumulativno ispunjeni.

Kako to međutim nije slučaj kod tužitelja, istog ne pripada pravo na uvećanu plaću za utuženo razdoblje, zbog čega je njegov zahtjev neosnovan.

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 408. st. 2. u svezi s odredbom čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. travnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.