Gzp-291/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 291/08-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice B. Č. iz S. R. Nj., W., koju zastupa punomoćnica L. K., odvjetnica u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 18. veljače 2008., dana 30. lipnja 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Omišu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. P-97/97 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici B. Č. u iznosu 13.000,00 kn (trinaesttisućakuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 18. veljače 2008. podnijela ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, na temelju odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodi kod Županijskog suda u Splitu (nenavodeći posl. broj), a povodom žalbe privremene zastupnice tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Omišu posl. br. P- 97/97 od 6. lipnja 2007.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljenog preslika spisa Općinskog suda u Omišu posl. br. P- 97/97 i očitovanja Županijskog suda u Splitu od 9. travnja 2008., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01).

Predmetni postupak pokrenut je 26. kolovoza 1997. pred Općinskim sudom u Omišu pod posl. br. P-97/97, podnošenjem tužbe tužiteljice B. Č., ovdje predlagateljice, protiv tuženika V. Č., radi utvrđenja, diobe i zemljišnoknjižne uknjižbe, te je ujedno podnijela prijedlog radi određivanja privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine.

Prije pravno relevantnog razdoblja tj. do 6. studenoga 1997., zakazana su 4 ročišta (6. lipnja 1997., 11. rujna 1997., 21. listopada 1997. i 31. listopada 1997.), koja su odgođena zbog neuredne dostave poziva za tuženika;

U pravno relevantnom razdoblju poduzete su slijedeće radnje:

- ročište 23. prosinca 1997. odgođeno je zbog neuredne dostave za tuženika, te je na prijedlog tužiteljice određena dostava poziva za tuženika putem sudskog dostavljača;

- sud je rješenjem posl. br. P-97/97 od 19. siječnja 1998. prihvatio prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine i zabilježbom istog u zemljišnoj knjizi;

- na ročištu 6. veljače 1998. tuženik je usmeno iznio odgovor na tužbu i predložio izvođenje dokaza;

- ročište 24. ožujka 1998. odgođeno je zbog nepristupa tužiteljice osobno radi saslušanja te je na prijedlog punomoćnika tužiteljice iduće ročište određeno za 29. svibnja 1998.;

- na prijedlog tužiteljice iz podneska od 16. travnja 1998. sud je rješenjem od 8. svibnja 1998. preložio početak glavne rasprave zakazane za 29. svibnja 1998. u 8,30 sati za isti dan s početkom u 12,15 sati;

- na ročištu 29. svibnja 1998. saslušane su stranke osobno, te su prihvaćeni prijedlozi stranaka za izvođene dokaza saslušanjem svjedoka A. K., S. Č., A. Č., Z. Č. i A. Č., a strankama je naloženo izvijestiti sud o tome kad su navedeni svjedoci u mogućnosti pristupiti sudu kao i da dostave sve pravno relevantne isprave;

- na ročištu 14. srpnja 1998. saslušani su svjedoci Z. Č. i A. K., dok je sud ponovo naložio strankama izvijestiti sud o vremenu kad su predloženi svjedoci u mogućnosti pristupiti sudu te je ponovo pozvao stranke na dostavu pravno relevantnih isprava, poglavito glede primanja-plaće za vrijeme trajanja braka između stranaka;

- podneskom od 31. kolovoza 1998. tužiteljica je djelomično udovoljila traženju suda s prethodnog ročišta i to samo glede vremena kad bi predloženi svjedoci mogli pristupiti sudu;

- ročište 2. listopada 1998. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za tuženika;

- podneskom od 12. veljače 1999. tužiteljica je ponovo izvijestila sud o vremenu kad su predloženi svjedoci u mogućnosti pristupiti sudu te je požurila postupanje suda;

- ročište 1. travnja 1999. odgođeno je na prijedlog tužiteljice zbog mogućnosti mirnog rješenja spora;

- ročište 20. srpnja 1999. odgođeno je ponovo na prijedlog tužiteljice, tuženik je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka A. Č., a sud je ponovo naložio strankama dostavu pravno relevantnih isprava te naložio tužiteljici izvijestiti sud o vremenu kada će predloženi svjedoci biti u mogućnosti pristupiti sudu;

- na ročište 1. veljače 2001. nije pristupio uredno pozvani tuženik, a sud je utvrdio da stranke nisu postupile po raspravnom rješenju s prethodnog ročišta od 20. srpnja 1999.;

- na ročište 12. travnja 2001. tužiteljica je dostavila pravno relevantne isprave na njemačkom jeziku, pa je stoga sud istoj naložio u roku od 15 dana dostavu ovjerenog prijevoda dostavljenih isprava koje sadrže podatke o plaći tužiteljice u spornom razdoblju, te izvijestiti sud o tome kada će predloženi svjedoci biti u mogućnosti pristupiti sudu;

- podneskom od 25. travnja 2001. tužiteljica je udovoljila nalogu suda s prethodnog ročišta od 12. travnja 2001.;

- podnescima od 17. svibnja 2001. i 2. studenoga 2001. tužiteljica je predložila zakazivanje ročišta;

- na ročištu 30. studenoga 2001. saslušani su svjedoci A. M. dj. Č. i S. Č., a sud je ponovo tuženiku naložio dostavu pravno relevantnih isprava o njegovim primanjima u

. biti u

spornom razdoblju, kao i da izvijesti sud o vremenu kada će predloženi svjedok A. Č mogućnosti pristupiti sudu;

- na ročište 25. travnja 2002. nije pristupio tuženik, a sud je prihvatio prijedlog tužiteljice i odredio izvesti dokaz vještačenjem po vještaku graditeljske struke, te je tužiteljici naložio predujmiti troškove vještačenja;

- podneskom od 29. svibnja 2002. tužiteljica je izvijestila sud o predujmljivanju troškova vještačenja;

- sud je rješenjem od 11. rujna 2002. odredio izvođenje dokaza očevidom na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještaka graditeljske struke za 23. listopada 2002.;

- ročište radi izvođenja dokaza očevidom na mjestu prijepora 23. listopada 2002. odgođeno je za 23. siječnja 2003. zbog neuredne dostave za tuženika;

- ročište radi izvođenja dokaza očevidom na mjestu prijepora 23. siječnja 2003. odgođeno je zbog neuredne dostave za tuženika pa je sud na prijedlog tužiteljice odredio dostavu poziva za tuženika putem sudskog dostavljača, a tužiteljici naložio u roku od 8 dana uplatu troškova sudskog dostavljača;

- podneskom od 27. siječnja 2003. tužiteljica je izvijestila sud o uplati troškova sudske dostave;

- sud je rješenjem od 30. siječnja 2003. ponovo odredio očevid na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještaka graditeljske struke;

- ročište radi izvođenja dokaza očevidom na mjestu prijepora 11. travnja 2003. odgođeno je zbog neuredne dostave za tuženika, a sud je prihvatio prijedlog tužiteljice za dodjelu roka od 30 dana radi pribave podatka o prebivalištu ili boravištu te adresi stanovanja tuženika;

- podneskom od 22. travnja 2003. tužiteljica je izvijestila sud sukladno raspravnom rješenju s prethodnog ročišta od 11. travnja 2003.;

- ročište 27. svibnja 2003. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za tuženika;

- ročište 8. srpnja 2003. odgođeno je zbog neuredne dostave za tuženika te je ponovo na prijedlog tužiteljice određena sudska dostava poziva za tuženika, a tužiteljici je naloženo u roku od 15 dana uplatiti troškove istog;

- podneskom od 28. travnja 2004. tužiteljica je izvijestila sud od uplati troškova sudskog dostavljača;

- na ročište 15. rujna 2004. nije pristupio tuženik, uredno pozvan putem sudskog dostavljača, a kako je tužiteljica ustrajala kod svog prijedloga za izvođenje dokaza očevidom na mjestu prijepora, sud je na prijedlog tužiteljice ponovo odredio sudsku dostavu poziva za tuženika te naložio tužiteljici u roku od 15 dana uplatu troškova istog;

- podneskom od 18. listopada 2004. tužiteljica je izvijestila sud o uplati troškova sudske dostave i predložila zakazivanje ročišta;

- sud je rješenjem od 10. prosinca 2004. ponovo odredio očevid na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještaka graditeljske struke za 4. ožujka 2005.;

- ročište radi izvođenja dokaza očevidom na mjestu prijepora 4. ožujka 2005. ponovo je odgođeno zbog neuredne sudske dostave, te je određeno da će iduće ročište biti zakazano nakon što tužiteljica izvijesti sud o točnoj adresi stanovanja tuženika;

- podneskom od 14. srpnja 2005. tužiteljica je izvijestila sud o vremenu kada tuženik boravi na adresi navedenoj u tužbi te je ujedno predložila zakazivanje ročišta;

- rješenjem od 15. srpnja 2005., koje je ispravljeno rješenjem od 12. kolovoza 2005., sud je ponovo odredio očevid na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještaka graditeljske struke za 25. kolovoza 2005.;

- ročište radi izvođenja dokaza očevidom na mjestu prijepora 25. kolovoza 2005. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za tuženika, te je sud na prijedlog tužiteljice istoj dodijelio rok od 30 dana za dostavu podatka o prebivalištu ili boravištu te adresi stanovanja tuženika, nakon čega će biti zakazano iduće ročište;

- sud je rješenjem od 18. kolovoza 2006. pozvao tužiteljicu na postupanje sukladno raspravnom rješenju s prethodnog ročišta od 25. kolovoza 2005. uz upozorenje na posljedice propuštanja;

- podneskom od 31. kolovoza 2006. punomoćnik tužiteljice izvijestio je sud o otkazu punomoći;

- sud je dopisom od 12. veljače 2007. zatražio od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske diplomatsku dostavu za tužiteljicu i to rješenja od 9. veljače 2007. kojim se tužiteljica obavještava o otkazu punomoći te rješenja od 12. veljače 2007. kojim se tužiteljica poziva na postavljanje punomoćnika za primanje pismena;

- podneskom od 23. ožujka 2007. tužiteljica je izvijestila sud o novoj punomoćnici, predložila je postavljanje tuženiku privremenog zastupnika, specificirala tužbeni zahtjev te podnijela prijedlog za određivanje nove privremene mjere;

- dopisom od 27. ožujka 2007. sud je zatražio od Policijske postaje O. provjeru adrese stanovanja za tuženika, čemu je udovoljeno dopisom od 26. travnja 2007.;

- sud je dopisom od 6. lipnja 2007. zatražio od zemljišnoknjižnog odjela istog suda dostavu relevantnog izvatka iz zemljišne knjige;

- sud je rješenjem od 6. lipnja 2007. na prijedlog tužiteljice postavio tuženiku privremenu zastupnicu i naložio tužiteljici u roku od 8 dana uplatu troškova objave oglasa, dok je protiv istog rješenja žalbu podnijela 21. lipnja 2007. postavljena privremena zastupnica;

- tužiteljica je podneskom od 21. lipnja 2007. izvijestila sud o uplati troškova objave oglasa;

- dopisom od 20. lipnja 2007. Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske je izvijestilo sud o nemogućnosti dostave pismena za tužiteljicu jer ista ne stanuje na naznačenoj adresi;

- podneskom od 1. listopada 2007. tužiteljica je predložila zakazivanje ročišta;

- rješenjem posl. br. Gž-5810/07 od 30. siječnja 2008. Županijski sud u Splitu je odbio žalbu privremene zastupnice tuženika i potvrdio rješenje Općinskog suda u Omišu posl. br. P- 97/97 od 6. lipnja 2007., dok je predmet vraćen prvostupanjskom sudu 25. veljače 2008.;

- sud je dopisom od 26. ožujka 2008. ponovo zatražio od zemljišnoknjižnog odjela istog suda dostavu izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu jer je isto potrebito za ročište zakazano za 21. travnja 2008.;

- sud je dopisom od 26. ožujka 2008. obavijestio ''Narodne novine'' o uplati troškova objave oglasa o postavljanju privremenog zastupnika tuženiku.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke suda o tom zahtjevu.

Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju je podnošenjem tužbe 26. kolovoza 1997. Općinskom sudu u Omišu posl. br. P-97/97 pokrenut parnični postupak u ovoj pravnoj stvari, te isti do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku 30. lipnja 2008. traje ukupno 10 godina, 10 mjeseci i 4 dana. Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 6. studenoga 1997., kao dana nakon što je 5. studenoga 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 14/02 i 1/06), slijedom čega proizlazi da je u razdoblju pravno relevantnom za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice postupak trajao 10 godina, 7 mjeseci i 24 dana.

Prema ocjeni ovog suda, utvrđena duljina trajanja predmetnog postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen; usto, činjenicom da u navedenom pravno relevantnom razdoblju još uvijek nije pravomoćno završen, da nije vođen s potrebnom učinkovitošću u postupanju.

Naime, Općinski sud u Omišu nije u potpunosti postupao ažurno budući su razvidna dulja razdoblja neopravdane neaktivnosti suda i to od ročišta 20. srpnja 1999. do ročišta 1. veljače 2001. (preko 1,5 godinu), od ročišta 12. travnja 2001. do ročišta 30. studenoga 2001. (preko 7,5 mjeseci), od ročišta 8. srpnja 2003. do ročišta 15. rujna 2004. (preko 1 godinu i 2 mjeseca), od ročišta 25. kolovoza 2005. do rješenja od 18. kolovoza 2006. (skoro 1 godinu), da bi u nastavku opet bio neaktivan idućih 6 mjeseci do dopisa od 12. veljače 2007.

Također valja napomenuti da je Općinski sud u Omišu u svom postupanju pokazao izrazitu neučinkovitost. To stoga što su u ovom postupku prije relevantnog razdoblja (do 6. studenoga 1997.) zakazana i odgođena 4 ročišta, dok je u relevantnom razdoblju zakazano 21 ročište, a od toga 5 ročišta radi izvođenja dokaza očevidom na mjestu prijepora za koja je prethodno sud donio 4 posebna rješenja, iz čega proizlazi zaključak da nije postignuta koncentracija glavne rasprave, tako da se izvođenje dokaza svede na najmanji mogući broj ročišta. Slijedom navedenog, razvidno je da se sud prvog stupnja u svom postupanju nije vodio načelima izraženim čl.

10. st.

1. i čl. 311. st.

2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje: ZPP), koja, ako ih se sud pridržava, zadovoljavaju kriterije učinkovitog suđenja u razumnom roku. Ipak valja istaknuti da je zbog učestale neuredne dostave za tuženika odgođen veći broj zakazanih ročišta, premda je i u takvoj situaciji sud mogao biti učinkovitiji i iskoristiti procesna ovlaštenja. Međutim, predlagateljica je, kao tužiteljica, svojim postupanjem odnosno propustima u velikoj mjeri doprinijela duljini trajanja postupka. To prije svega time što nije odmah u tužbi navela sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, niti je odmah predložila sve dokaze kojima se utvrđuju odlučne činjenice, odnosno nije odmah dostavila relevantne isprave kojima bi dokazala svoje navode (čl. 186. st.

1. ZPP), već je isto činila naknadno i u više navrata. Ističe se kako je na prijedlog tužiteljice odgođeno ročište 24. ožujka 1998., zatim ročište 1. travnja 1999. kao i ročište 20. srpnja 1999.. Nadalje, tužiteljica je nalogu suda s ročišta 29. svibnja 1998. (izvijesti sud o vremenu kad su svjedoci u mogućnosti pristupiti sudu i dostaviti pravno relevantne isprave) udovoljila u potpunosti tek podneskom od 25. travnja 2001., odnosno nakon skoro 3 godine. Također, tužiteljica je protekom 9,5 mjeseci podneskom od 28. travnja 2004. udovoljila nalogu suda s prethodnog ročišta od 8. srpnja 2003. (uplatiti troškove sudskog dostavljača).

Nastavno, tužiteljica je tek podneskom od 23. ožujka 2007. udovoljila nalogu suda iz raspravnog rješenja s ročišta od 25. kolovoza 2005. (dostaviti podatke o prebivalištu ili boravištu i adresi stanovanja tuženika), odnosno s protekom od 1,5 godine, da bi istim podneskom specificirala tužbeni zahtjev i predložila određivanje nove privremene mjere. Naposljetku, predlagateljica je svojim propustom da obavijesti sud o promjeni svoje adrese (čl. 145. st.

1. ZPP), a nakon što je punomoćnik otkazao punomoć tužiteljici, izazvala daljnji zastoj i onemogućila sud u postupanju.

Prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju ne radi se o složenijem postupku što bi eventualno opravdavalo duljinu trajanja postupka u navedenom vremenskom razdoblju.

S obzirom na navedena utvrđenja i zaključke, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem predmetnog parničnog postupka, s obzirom na njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, koje je posljedica prije svega neučinkovitog postupanja prvostupanjskog suda, povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 13.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a posebice istaknuti doprinos predlagateljice, te s obzirom na gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. lipnja 2008.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.