Revt-90/2014-11 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 90/14-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice-prvoprotutuženice S. S. M. iz V., OIB:... (dalje:prvotužiteljice), drugotužiteljice-drugoprotutuženice L. M. iz Z., OIB:... (dalje: drugotužiteljice) i trećetužitelja-trećeprotutuženika A. M. iz Z., OIB:...., (dalje: trećetužitelja), koje zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika-protutužitelja S. S. iz V., OIB:... (dalje: tuženika), kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Š., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9451/13-3 od 19. studenoga 2013., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku broj P-193/2013 od 3. listopada 2013., u sjednici održanoj 13. srpnja 2016.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana u dijelu kojim se pobija presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9451/13-3 od 19. studenoga 2013. i presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku broj P-193/2013 od 3. listopada 2013. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđen ništavim pravni posao sklopljen između tuženika S. S., OIB:..., ..., ... V. i pok. B. M., JMBG:...., ..., ... Z. i to Ugovor o prijenosu dijela poslovnog udjela i cijelog poslovnog udjela u A. c. društvo s ograničenom odgovornošću za iznajmljivanje jahti od dana 10. veljače 2000. proveden kod sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku pod Tt-00/318.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika podnesena protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu kao nedopuštena.

Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9451/13-3 od 19. studenoga 2013. i presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku broj P-193/2013 od 3. listopada 2013. u dijelu kojim je naloženo registarskom sudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalnoj službi u Šibeniku da u sudskom registru u ulošku pod MBS: ... izvrši brisanje upisa koji je proveden pod Tt-00/318 temeljem Ugovora o prijenosu dijela poslovnog udjela i cijelog poslovnog udjela u A. C. d.o.o. za iznajmljivanje jahti od 10. veljače 2000., u dijelu kojim je sudskom registru Trgovačkog suda u Zadru, Stalnoj službi u Šibeniku naložen upis zabilježbe predmetnog spora u upisniku sudskog registra društva A. C. d.o.o., OIB:...., MBS:..., kao i odluka o troškovima postupka te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Točkom I. izreke presude suda prvog stupnja prihvaćen je tužiteljev tužbeni zahtjev, utvrđen je ništavim pravni posao sklopljen između tuženika S. S., OIB:..., iz V., .... i pok. B. M., JMBG:...., iz Z., .... i to Ugovor o prijenosu dijela poslovnog udjela i cijelog poslovnog udjela u A. c. društvo s ograničenom odgovornošću za iznajmljivanje jahti od 10. veljače 2000. proveden kod sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku pod Tt-00/318 (točka 1.1. izreke), naloženo je registarskom sudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalnoj službi u Šibeniku da u sudskom registru u ulošku pod MBS: .... izvrši brisanje upisa koji je proveden pod Tt-00/318 temeljem Ugovora o prijenosu dijela poslovnog udjela i cijelog poslovnog udjela u A. c. d.o.o. za iznajmljivanje jahti od 10. veljače 2000. (točka 1.2. izreke) te je na temelju čl. 38.a Zakona o sudskom registru naloženo sudskom registru da izvrši upis zabilježbe predmetnog spora u upisniku sudskog registra društva A. C. d.o.o., OIB:..., MBS:.... (točka 1.3. izreke).

Točkom 2. izreke presude suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tuženikov protutužbeni zahtjev za utvrđenje da Ugovor o prijenosu udjela u društvu A. c. d.o.o. od 19. siječnja 1998., sklopljen između B. M. kao prenositelja i S. S. kao stjecatelja predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje temeljnog uloga u vrijednosti od 3.687.000,00 kuna, što predstavlja 53% temeljnog kapitala u društvu A. c. d.o.o., te 1/25 dijela temeljnog uloga u iznosu od 69.300,00 kuna, što predstavlja 1% temeljnog kapitala društva A. c. d.o.o. (točka 2.1. izreke), da sud naloži tužiteljima da u roku od 15 dana tuženiku predaju isprave podobne za upis prava tuženika u sudski registar Trgovačkog suda u Zadru, kao osnivača člana društva A. c. d.o.o. u registarski uložak matičnog broja subjekta (MBS)... (točka 2.2. izreke), da u slučaju da tužitelji u roku od 15 dana ne izdaju tuženiku isprave podobne za upis tuženika u sudski registar Trgovačkog suda u Zadru kao osnivača/člana društva A. c. d.o.o. u registarski uložak broja subjekta (MBS) .... tada takve isprave zamjenjuje ova sudska odluka te da sud naloži Trgovačkom sudu u Zadru da upiše u sudski registar, u registarski uložak matičnog broja subjekta (MBS) .... tuženika kao osnivača člana društva A. c. d.o.o. (točka 2.3. izreke), da sud naloži tužiteljima da u roku od 15 dana naknade tuženiku trošak parničnog postupka uvećan za zatezne kamate tekuće od nastanka tih troškova do isplate, kako je to pobliže određeno u točki 2.4. izreke.

Točkom 3. izreke presude suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da solidarno tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 357.900,00 kuna odnosno 119.300,00 kuna svakom tužitelju.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 107.156,25 kuna (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbaciti tužbu. Podredno je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ili reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili navode tuženika iznesene u reviziji i predložili Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju odbiti kao neosnovanu, a njima dosuditi trošak odgovora na reviziju.

Revizija tuženika nije dopuštena u dijelu kojim pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu.

Odredbom čl. 488. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) propisano je da se u postupku pred trgovačkim sudovima primjenjuju odredbe ZPP ako u odredbama Glave trideset druge ZPP nije što drugo određeno.

Prema odredbi čl. 497.a ZPP revizija iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kuna.

Tužbeni zahtjev u ovom predmetu ne odnosi na novčanu svotu, a iz spisa proizlazi da je sud prvog stupnja rješenjem, donesenim 5. lipnja 2013., utvrdio vrijednost predmeta spora koji se vodi povodom tužbe u iznosu od 6.930.000,00 kuna (list 76 spisa). Slijedom navedenog proizlazi da je revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu dopuštena sukladno čl. 497.a ZPP.

Protutužbeni zahtjev tuženik je postavio podneskom sastavljenim 13. kolovoza 2013., koji je sudu uputio preporučenom pošiljkom predanom pošti 14. kolovoza 2013. (list 169 – 173 spisa). Iz sadržaja tog podneska proizlazi da tuženik u protutužbi, koja se ne odnosi na novčanu svotu, a po svom procesnom karakteru predstavlja samostalni zahtjev jer protutužbeni zahtjev predstavlja samostalnu tužbu, nije naznačio vrijednost predmeta spora koji se vodi povodom protutužbe.

Iz spisa proizlazi da prvostupanjski sud do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari nije utvrdio vrijednost predmeta spora koji se vodi povodom tuženikove protutužbe.

Odredbom čl. 495.a ZPP propisano je da ako prvostupanjski sud u slučaju iz članka 40. stavka 4. ZPP ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u toj odredbi najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 100.000,00 kuna. Dakle, sukladno odredbi čl. 495.a ZPP u ovom se postupku smatra da vrijednost predmeta spora koji se vodi povodom tuženikove protutužbe iznosi 100.000,00 kuna.

Budući da vrijednost revizijom pobijanog dijela presude u odnosu na protutužbeni zahtjev ne prelazi iznos od 500.000,00 kuna to revizija tuženika protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu nije dopuštena. Zbog navedenog je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Revizija tuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu je dopuštena u smislu čl. 497.a ZPP, kako je to već ranije obrazloženo u ovoj odluci, ali je djelomično osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu ispitana, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je prednik tužitelja sada pok. B. M. 5. studenoga 1999. dao punomoć (dalje: punomoć od 5. studenoga 1999.) Z. L. da u njegovo ime i za njegov račun zaključi i potpiše Ugovor o prijenosu udjela i dijela udjela u A. C. d.o.o. S., sa tuženikom S. S. te da iste prenese na njega;

- da je na temelju punomoći od 5. studenoga 1999. Z. L., kao punomoćnik B. M., 10. veljače 2000. potpisao Ugovor o prijenosu poslovnog udjela i cijelog poslovnog udjela u A. C. društvo s ograničenom odgovornošću za iznajmljivanje jahti (dalje: ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 10. veljače 2000.), kojim je na tuženika prenesen cijeli jedan udjel od 53% temeljnog kapitala, odnosno ulog od 3.687.200,00 kuna i dio drugog poslovnog udjela od ukupno nominalnog iznosa od 1.732.500,00 kuna i to u visini u iznosu od 69.300,00 kuna ili 1% ukupnog

- da je prednik tužitelja B. M. preminuo .....;

- da su tužitelji nasljednici pok. B. M. (prvotužiteljica supruga te drugotužitelj i trećetužiteljica djeca);

- da je Z. L. bio obiteljski prijatelj stranaka te da je znao da je davatelj punomoći B. M. umro, ali je unatoč tome, kao njegov punomoćnik, potpisao Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 10. veljače 2000.;

- da je tuženik od sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu zatražio upis prijenosa poslovnih udjela na temelju Ugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. veljače 2000. te

- da tuženik niti Z. L. tužitelje nisu obavijestili o sklapanju Ugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. veljače 2000. sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti Ugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. veljače 2000. ocijenivši da je punomoć od 5. studenoga 1999., kojom je B. M., opunomoćio Z. L. za sklapanje spornog pravnog posla sukladno čl. 94. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) prestala smrću davatelja punomoći, da sporni ugovor o prijenosu poslovnih udjela nije mogao konvalidirati jer nije bio sklopljen u formi javnobilježničke isprave zbog čega je ništav jer su ugovori o prijenosu poslovnih udjela strogo formalni ugovori i moraju biti sklopljeni u obliku javnobilježničke isprave. Budući da je prihvaćen zahtjev za utvrđenje ništavosti Ugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. veljače 2000. sudovi su sukladno čl. 38.a Zakona o sudskom registru osnovanim ocijenili zahtjev tužitelja za izvršenje zabilježbe spora u upisniku sudskog registra za društvo A. c. d.o.o.

Tuženik u reviziji navodi da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 točka 6. ZPP jer je nezakonitim postupanjem suda prvog stupnja onemogućen u raspravljanju. Navodi da ga sud prvog stupnja nije pozvao na davanje odgovora na tužbu niti mu nije ostavio primjereni rok za pripremu i dostavljanje dokaza u postupku, odnosno davanja odgovora na tužbu. Smatra da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer obrazloženja presuda nižestupanjskih sudova imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati, da su sudovi zanemarili tuženikove stavove i zahtjeve, pogrešno ih interpretirali i nisu naveli razloge o odlučnim činjenicama i tvrdnjama tuženika iznesenim tijekom postupka. Također navodi da sudovi u obrazloženjima presuda nisu naveli razloge o tome zašto su prihvatili dio tužbenog zahtjeva kojim je naloženo registarskom sudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalnoj službi u Šibeniku da u sudskom registru u ulošku pod MBS: 060014520 izvrši brisanje upisa koji je proveden pod Tt-00/318.

Suprotno tvrdnjama tuženika iznesenim u reviziji ovaj sud je ocijenio neosnovanim revizijske navode da su sudovi počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka koje navodi u reviziji u odnosu na dio nižestupanjskih presuda kojima je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništavim pravnog posla sklopljenog između tuženika S. S. i sadapokojnog B. M., i to Ugovora o prijenosu dijela poslovnog udjela i cijelog poslovnog udjela u A. c. društvo s ograničenom odgovornošću za iznajmljivanje jahti od dana 10. veljače 2000. provedenog kod sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku pod Tt-00/318 te u dijelu tužbenog zahtjeva kojim su tužitelji zahtijevali da sudski registar Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku naloži upis zabilježbe predmetnog spora u upisniku sudskog registra društva A. C. d.o.o., OIB:...., MBS:...

U odnosu na revizijski navod tuženika da je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom onemogućen u raspravljanju zbog nezakonitog postupanja suda (nepozivanje na davanje odgovora na tužbu, onemogućavanje ostavljanja primjerenog roka za pripremu i dostavljanje dokaza u postupku, odnosno davanja odgovora na tužbu) treba reći da iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem od 5. lipnja 2013., donesenim na temelju ovlaštenja propisanog čl. 284. st. 2. ZPP, s obzirom da su tužitelji uz tužbu istovremeno podnijeli prijedlog za određivanje privremene mjere, tuženika pozvao na davanje odgovora na tužbu i istovremeno zakazao pripremno ročište. Iz spisa proizlazi da je tuženik u datom roku podnio odgovor na tužbu i prije održavanja pripremnog ročišta, da je tuženika tijekom postupka zastupao punomoćnik odvjetnik te da je tuženik sukladno zakonskim ovlaštenjima tijekom prvostupanjskog postupka predlagao izvođenje dokaza radi utvrđivanja odlučnih okolnosti. Prema sadržaju zapisnika sastavljenog na pripremnom ročištu od 27. lipnja 2013. proizlazi da tuženik niti njegov punomoćnik nisu na tom ročištu, niti do zaključenja glavne rasprave, iskazali niti tvrdili da im je bio ostavljen prekratki rok za davanje odgovora na tužbu i predlaganje dokaza radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Zbog navedenog je ovaj sud ocijenio neosnovanim revizijski navod tuženika da bi tijekom postupka bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP.

Suprotno tvrdnjama tuženika iznesenim u reviziji nisu osnovani niti revidentovi navodi da bi tijekom postupka bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu pod točkom 1.1. izreke. Ovaj sud je, ispitujući osnovanost revidentovih navoda ocijenio da su sudovi u obrazloženjima prvostupanjske i drugostupanjske presude naveli razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, da ti razlozi nisu proturječni sami sebi niti ne proturječe ispravama u spisu i činjenicama utvrđenim provedenim dokazima. Budući da nižestupanjske presude u tom dijelu ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati ovaj sud ocjenjuje da neosnovanim tuženikov revizijski navod da su sudovi u tom dijelu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Tuženik, u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, osporavajući pravilnost niže stupanjskih presuda u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na dio prvostupanjske presude pod točkom 1.1. izreke , navodi da je punomoć koju je izdao sada pokojni B. M. vrijedila i za slučaj njegove smrti jer je to bila njegova volja, kao i zbog pravne naravi posla, da je to razvidno iz činjenice da je isti sa tuženikom 19. siječnja 1998. već bio sklopio Ugovor o prijenosu udjela u društvu A. c. d.o.o, da je nakon sklapanja tog ugovora B. M. izdao punomoć Z. L. i ovlastio ga da u njegovo ime zaključi i potpiše ugovor o prijenosu udjela i dijela udjela društva, koji bi u svemu sadržajno odgovarao ranije sklopljenog ugovoru. Smatra da je s obzirom na pravnu narav posla punomoć zasigurno vrijedila nakon smrti pokojnog B. M. zbog čega su sudovi, neprimjenjujući odredbu čl. 94. st. 3. ZOO pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev.

Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka i razloge o odlučnim činjenicama navedenim u obrazloženjima nižestupanjskih sudova ovaj sud je ocijenio da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdili ništavim pravni posao sklopljen između tuženika S. S. i pok. B. M., i to Ugovor o prijenosu dijela poslovnog udjela i cijelog poslovnog udjela u A. c. društvo s ograničenom odgovornošću za iznajmljivanje jahti od dana 10. veljače 2000. koji je proveden kod sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku pod Tt- 00/318. Iz obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da su sudovi u tom dijelu prihvatili tužbeni zahtjev jer su ocijenili da je u konkretnom slučaju punomoć od 5. studenoga 1999. prestala smrću davatelja te punomoći (B. M.) kao i zbog činjenice što sporni ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 10. veljače 2000. stranke nisu sklopile u strogo propisanoj formi javnobilježničke isprave slijedom čega je ništav.

Prema odredbi čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99 i 121/99 – dalje: ZTD), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. veljače 2000. između tuženika i prednika tužitelja pokojnog B. M., za prijenos poslovnog udjela potreban je ugovor u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik, takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio, a za prijenos poslovnog udjela nije potrebna promjena društvenog ugovora.

Iz spisa proizlazi da tuženik niti u reviziji, niti u postupku koji je prethodio reviziji, nije osporavao zaključak sudova da je sporni ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 10. veljače 2000. ništav zbog činjenice što nije bio sklopljen u formi javnobilježničkog akta. Zato na pravilnost revizijom pobijane presude u dijelu kojim je odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva i utvrđena ništavost ugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. veljače 2000. ne utječu tuženikovi navodi izneseni u reviziji kojima opširno obrazlaže zašto smatra da u konkretnom slučaju punomoć od 5. studenoga 1999. nije prestala smrću davatelja punomoći u smislu odredbe čl. 94. st. 3. ZOO. Ovdje također treba reći da takvi revizijski navodi revidenta ne utječu na pravilnost drugostupanjske presude, niti revidenta ne mogu dovesti u povoljniju pravnu poziciju upravo zbog odlučne činjenice utvrđene tijekom postupka i to činjenice da sporni ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 10. veljače 2000. nije sklopljen u strogo propisanoj zakonskoj formi u smislu naprijed citirane odredbe čl. 412. st. 3. ZTD, kojim je uređen slučaj raspolaganja poslovnim udjelom.

Slijedom navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika djelomično odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Ispitujući revizijske navode tuženika kojima pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je naloženo registarskom sudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalnoj službi u Šibeniku da u sudskom registru u ulošku pod MBS: .... izvrši brisanje upisa koji je proveden pod Tt-00/318 temeljem Ugovora o prijenosu dijela poslovnog udjela i cijelog poslovnog udjela u A. C. d.o.o. za iznajmljivanje jahti od 10. veljače 2000. te u dijelu kojim je sudskom registru Trgovačkog suda u Zadru, Stalnoj službi u Šibeniku na temelju čl. 38.a Zakona o sudskom registru („Narodne novine“, broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14 i 110/15 – dalje: Zakon o sudskom registru) naložen upis zabilježbe predmetnog spora u upisniku sudskog registra društva A. C. d.o.o., OIB:...., MBS:..., tvrdeći da su sudovi odlučujući o tom dijelu tužbenog zahtjeva počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP ovaj sud je tuženikove navode ocijenio osnovanim.

Osnovano tuženik u reviziji ističe da sudovi u obrazloženjima presuda u odnosu na navedene dijelove tužbenog zahtjeva nisu naveli razloge o tome zašto smatraju da je tuženik u pasivno legitimiran u tom dijelu, niti razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih su prihvatili dio tužbenog zahtjeva pobliže određen u točkama 1.2. i 1.3. izreke prvostupanjske presude. Osim toga, tuženik u reviziji osnovano ističe da sudovi, odlučujući o tom dijelu tužbenog zahtjeva tijekom cijelog prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka nisu vodili računa o odredbama Zakona o sudskom registru, niti Pravilniku o načinu upisa u sudski registar, kojima je uređeno osnivanje, ustroj i vođenje sudskog registra kao i postupak u registarskim stvarima.

Kako slijedom navedenog proizlazi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP zbog koje je tuženik reviziju podnio protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama 1.2. i 1.3. izreke to je, na temelju čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo reviziju tuženika djelomično prihvatiti, ukinuti pobijani dio drugostupanjske i prvostupanjske presude (točka 1.2. i 1.3. izreke prvostupanjske presude), kao i odluku o troškovima postupka te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nepravilnosti na koje mu je ukazano ovim rješenjem i potom donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu.

Zagreb, 13. srpnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v.r.