Revr-49/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 49/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz K., kojeg zastupa M. D., diplomirana pravnica Sindikata državnih službenika i namještenika iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri-106/12 od 29. kolovoza 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P- 452/11 od 3. veljače 2012., u sjednici održanoj 14. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-452/11 od 3. veljače 2012. naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime otpremnine iznos od 141.875,86 kn sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci presude.

Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri-106/12 od 29. kolovoza 2012. uvažena je žalba tuženice te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 141.875,86 kn na ime otpremnine zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 8.750,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, navodeći da je moguće očekivati različita pravna shvaćanja u takvim predmetima.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 141.875,86 kn s osnova razlike otpremnine zbog prestanka državne službe sukladno Odluci o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i oružanih snaga RH kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga („Narodne novine“, broj 38/04 i 98/05) prema prosjeku plaće koju je ostvarivao u radnom odnosu u Ministarstvu obrane, Gradski centar za obavješćivanje u I. prije prelaska na rad u Državnu upravu za zaštitu i spašavanje.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da Državna uprava za zaštitu i spašavanje nije nikada izradila rješenje o rasporedu tužitelja unutar same uprave pa sud smatra da tužitelju pripada pravo na otpremninu za vrijeme provedeno u Ministarstvu obrane.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da prema odredbi čl. 63. st. 2. Zakona o zaštiti i spašavanju („Narodne novine“, broj 174/04 – dalje: ZZS) na državne službenike i namještenike, koji nakon donošenja Pravilnika o unutarnjem redu Uprave ne budu raspoređeni na radna mjesta utvrđena tim Pravilnikom primjenjuje se Zakon o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj 27/01 – dalje: ZDSN), a kako tužitelj nije u otkaznom roku raspoređen na odgovarajuće radno mjesto, to mu je na temelju čl. 118. st.1. toč. 1. ZDSN prestao radni odnosi i isplaćena otpremnina u skladu s odredbom čl. 63. st.1. Kolektivnog ugovora („Narodne novine“, broj 92/04, 141/04 i 150/04).

U konkretnom slučaju, a obzirom na vrijednost predmeta spora, nije dopuštena revizija iz čl. 382 st. 1. toč. 1. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) prema vrijednosnom kriteriju. Isto tako, ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanka radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je sud drugog stupnja pobijanu odluku donio primjenom odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP pa nije dopuštena revizija niti prema odredbi toč. 2. i 3. istog stavka.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Nadalje, prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ispitujući navode tužitelja iznesene u reviziji, ovaj sud je ocijenio da revident u predmetnoj reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje (materijalnopravno niti postupovnopravno) zbog kojeg je revizija podnesena, odnosno zbog kojeg bi revizija bila dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

Odlučujući o izvanrednoj reviziji, revizijski sud se ne može na isti način kao kod redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP upuštati u ispitivanje osnovanosti revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u slučaju kad revident propusti u reviziji određeno i jasno navesti, odnosno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je izvanredna revizija u konkretnom slučaju podnesena. To zato što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

U skladu s tim, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tužitelja valjalo je odbaciti.

Zagreb, 14. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.