Rev-163/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 163/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz N., …., zastupane po punomoćniku R. V., odvjetniku u O., …., protiv tuženika I. M. iz N., …, zastupanog po punomoćniku V. O. odvjetniku u N., …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-3676/08-2 od 18. studenog 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama posl. broj P-118/08-10 od 10. listopada 2008., u sjednici održanoj 14. siječnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-3676/08- 2 od 18. studenog 2010. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 150.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška. Nadalje, tom presudom obavezana je tužiteljica naknaditi parnični trošak tuženiku od 15.250,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik nije davao odgovor na reviziju tužiteljice.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. toga Zakona.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a na koju povredu revizijski sud sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice niti u postupku pred prvostupanjskim sudom, a niti u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Izreka prvostupanjske presude i izreka drugostupanjske presude su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice ne postoji niti u prvostupanjskoj, a niti u drugostupanjskoj presudi proturječnost između onoga što se u razlozima tih presuda navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Sadržaji iskaza stranaka te iskaza svjedoka M. K., S. V. i S. F. iz zapisnika sa ročišta za glavnu raspravu odgovara sadržaju u njihovim iskazima navedenim u obrazloženjima nižestupanjskih presuda. U nižestupanjskim presudama iskaz stranaka te navedenih svjedoka tek su navedeni u skraćenom obliku, ali sadržajno odgovaraju njihovim iskazima iz zapisnika sa ročišta za glavnu raspravu. Okolnost da nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza (čl. 219. st. 1. ZPP) nije uspjela dokazati da bi upravo tuženik po njoj iznio neistinite i uvredljive informacije, sama po sebi ne može biti okolnost radi koje bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Ovdje je za ukazati da se revizija tužiteljice sadržajno iscrpljuje u pokušaju pobijanja drugostupanjske presude osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja. No, revizijom se ne može pobijati drugostupanjska presuda iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete od 150.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužiteljice ocjenjujući, kao što je već prethodno rečeno, da tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza nije uspjela dokazati da bi upravo tuženik na sazvanoj konferenciji za tisak iznio predmetne neistinite i uvredljive informacije o tužiteljici, a koje su objavljene 29. studenog 2005. u dnevnom tisku G. S. u članku pod naslovom "Prodavala imovinu, a novcu ni traga".

Prema čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), a koji zakon se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Kada dakle, tužiteljica nije dokazala da bi joj upravo tuženik prouzročio predmetnu nematerijalnu štetu odnosno kada nije dokazala da bi upravo tuženik iznio na konferenciji za tisak neistinite i uvredljive informacije o njoj, a koje su naknadno bile objavljene u novinama, pravilno su dakle, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. ZOO-a kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

Kako ne postoje razlozi radi kojih je revizija izjavljena, a niti razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, to je predmetnu reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. siječnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan,v.r.