Rev-1402/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1402/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu dr. sc. Ivanu Kaladiću u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz P., …, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda S. M.&I. B. u Z., protiv tuženika I. M. M. iz P., …, II. J. R. iz P., …, III. M. R. iz P., …, IV. P. s. d.d. iz P., …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda S. D. i L. O. V. u R., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-2297/08 od 13. siječnja 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pagu, br. P-172/04 od 26. veljače 2008., dana 23. prosinca 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i presudom zbog ogluhe u toč. I. izreke utvrđuje se da je tužitelj vlasnik zem. čest. br. 7756/2, 7756/3, 7756/7, sve upisane u zk. ul. 5199 k.o. P., sve u 9/2048 dijela, te čest. zem. 7756/4 upisane u zk. ul. 6 k. o. P. u 1068/8192 dijela, što su tuženici dužni priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na njegovo ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika i njihovih pravnih prednika, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda po njezinom pravomoćnosti, u roku od 15 dana, - u toč. II. izreke odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva i to u odnosu na nekretnine čest. zem. 7756/2, 7756/3, 7756/7 upisane u zk. ul. 5199 k.o. P. u 18781/24578 dijela, te u odnosu na čest. zem. br. 7756/4 upisane u zk. ul. 6 k.o. P. u 267/8192 dijela.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. izreke.

Protiv drugostupanjske presude pravovremenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj pozivom na čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev usvoji i u odnosu na IV-tuženika, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali drugom sucu.

Tuženici na reviziju nisu odgovorili.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Tužitelj je u tužbi vrijednost predmeta spora označio iznosom od 3.000,00 kn, pa revizija nije dopuštena prema navedenoj zakonskoj odredbi.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmeta ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - te ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tužitelj u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je izjavio reviziju, a revizija se svodi na obrazlaganje bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tih razloga ne može se izjaviti revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP.

Stoga revizija nije dopuštena niti prema navedenoj zakonskoj odredbi, pa ju je valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 23. prosinca 2010.

S U D A C:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.