II Kž-141/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-141/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i tajnika u odjelu – višeg sudskog savjetnik Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u u Požegi od 21. veljače 2002. godine broj K-11/01, u sjednici održanoj dana 28. veljače 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Požegi, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP, ukinut je pritvor protiv opt. M.B. nakon što je nepravomoćnom presudom, toga suda od 22. veljače 2002. godine, broj K-11/01 (list spisa 240) proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu državni odvjetnik s prijedlogom, da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv opt. M.B. produlji po odredbi čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj da postoje zakonske osnove za produljenje mjere pritvora protiv opt. M.B. po odredbi čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP i nakon donošenja nepravomoćne presude.

Suprotno žalitelju, ovaj sud, prihvaća valjanim razloge raspravnog vijeća suda prvog stupnja kojim se rukovodio kada je donio odluku o ukidanju pritvora, navodeći pritom da opt. M.B. do sada nikada nije osuđivan, te da iako agresivan zbog svoje pretjerane osjetljivosti, kako to u svom nalazu navodi psihijatrijski vještak, struktura njegove osobnosti ne ukazuje da će ponoviti kazneno djelo. Sud je zatim, posebno vodio računa da je optuženik zaposlen te da je vlastitim radom već stekao određenu imovinu, a posebno o njegovom izuzetno teškom zdravstvenom stanju tako da je njegova prvenstvena skrb nastavak liječenja od posljedica zadobivenih u prometnoj nesreći, zaključujući da daljnje produljenje pritvora ne bi imalo opravdanja.

Kako, dakle, nema osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo, to nema osnova za primjenu mjere pritvora po čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, pa je žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 28. veljače 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v. r.

mr. Branko Zmajević, v. r.