Croatian Supreme Court dismisses appeals in drug trafficking cases, upholding first-instance convictions and sentences.
Legislator summary
AI generatedThe Croatian Supreme Court dismissed the appeals filed by two defendants against a first-instance conviction for drug trafficking. The court found that the lower court correctly assessed the social danger of the crime and the specific circumstances regarding the quantity of drugs involved. Consequently, the appeals were rejected as unfounded, and the original sentences of one year in prison were confirmed.
Legislator headnote
AI generatedČl. 173. st. 2. KZ; Čl. 25. ZID KZ; Čl. 387. ZKP; Čl. 50. KZ; Čl. 56. KZ: The Supreme Court may confirm a first-instance judgment if the lower court adequately weighed all circumstances affecting the severity of the penalty, and where the crime involves high social danger requiring preventive measures, lighter sentences are not justified.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 906/05-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. L. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ, odlučujući o žalbama opt. N. L. i opt. A. C., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 01. rujna 2005. godine, broj K-9/05, u sjednici održanoj dana 24. travnja 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,
p r e s u d i o je:
Odbijaju se žalbe opt. N. L. i opt. A. C. kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom, opt. N. L. i opt. A. C. proglašeni su krivima da su, opt. N. L. na način opisan pod toč. 1) izreke te presude, a opt. A. C. na način opisan pod toč. 2) izreke, počinili, svaki, kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ, pa su oba optuženika, po tim zakonskim propisima, osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju kaznu je opt. N. L., temeljem čl. 63. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. siječnja 2005. godine do 01. rujna 2005. godine.
Temeljem čl. 173. st. 7. KZ od opt. N. L., oduzeto je 63,36 grama tableta opojne droge MDMA, te 0,72 grama opojne droge amfetamin u mješavini MDMA, kao i dvije tablete MDMA ukupne mase 0,45 grama.
Po čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), oba optuženika dužna su snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna svaki, a opt. N. L. dužan je još nadoknaditi
I Kž 906/05-5
putne troškove svjedoka S. L. u iznosu od 220,00 kuna, kao i nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.
Protiv ove presude žalbu je podnio opt. N. L. po branitelju D. S.-R., odvjetniku u R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, a podredno da ga se proglasi krivim za kazneno djelo iz čl 173. st. 1. KZ, odnosno da mu se izrekne blaža kaznena sankcija.
Žali se i opt. A. C. po braniteljima V. V., odvjetniku u R., te P. J. i B. R., odvjetnicima zajedničkog odvjetničkog ureda u P., zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno da se presuda preinači na način da se opt. C. oslobodi od optužbe. Ujedno je stavljen i prijedlog da se branitelji ovog optuženika obavijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.
Na žalbe nije podnesen odgovor.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pisanom očitovanju od 29. studenog 2005. godine, broj KŽ-DO-1966/05, kao i usmeno na sjednici vijeća, predložio je da se žalbe oba optuženika odbiju kao neosnovane.
Branitelji opt. A. C., odvjetnici V. V. P. J. i B. R., koji su tražili da o sjednici ovog drugostupanjskog vijeća budu obaviješteni, istoj nisu pristupili, no kako su o održavanju sjednice uredno obaviješteni, to je sukladno čl. 374. st. 4. ZKP sjednica održana u njihovoj odsutnosti.
Žalbe nisu osnovane.
Nisu u pravu opt. N. L. i opt. A. C. kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, pri čemu opt. N. L. tvrdi da su razlozi presude potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, dok opt. A. C. tvrdi da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama.
U stvari, ove tvrdnje oba optuženika, po svome sadržaju, predstavljaju prigovor činjeničnim zaključcima suda i u okviru ovih žalbenih prigovora, optuženici, u suštini, iznose identične razloge zbog kojih nalaze da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Sud prvog stupnja je u presudi vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju kaznenog djela i kaznenoj odgovornosti oba optuženika, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalbe opt. N. L. i opt. A. C. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, nisu osnovane.
Opt. N. L., u svojoj žalbi, tvrdi i da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, koja se očituje u činjenici da je presuda suda prvog stupnja utemeljena, između ostalog, i na nezakonitom dokazu u smislu odredbe čl. 9. st. 2. ZKP.
I Kž 906/05-5
Naime, ovaj žalitelj smatra da su djelatnici policije kritične zgode obavili nezakonitu pretragu prtljažnika vozila kojim je on upravljao, kojom prilikom su pronađene tablete opojne droge MDMA, pa da je potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, kojom je oduzeta pronađena opojna droga, nezakonit dokaz.
Nije sporno, u ovom kaznenom predmetu, da je I. K., kao djelatnik MUP-a RH na graničnom prijelazu Rupa, dana 12. siječnja 2005. godine vršio uobičajenu i redovnu graničnu kontrolu osoba i vozila, pri čemu je pristupio pregledu vozila kojim je upravljao opt. N. L.. Prema iskazu svjedoka djelatnika policije I. K., opt. N. L. je na njegovo traženje sam dobrovoljno otvorio poklopac prtljažnika vozila, nakon čega je svjedok vizualnim pregledom uočio prozirnu najlonsku vrećicu s predmetnim tabletama opojne droge. I sam opt. N. L., pri ispitivanju pred redarstvenim vlastima, naglašava kako je kritične zgode opojnu drogu dragovoljno predao djelatnicima policije.
Dakle, u konkretnom slučaju, dobrovoljnost postupanja na strani optuženika ukazuje da nije bilo nezakonitog postupanja djelatnika policije. Radi se o tome da je optuženik, na poziv djelatnika policije, dobrovoljno otvorio poklopac prtljažnika, što proizlazi iz jasnog i određenog iskaza djelatnika policije I. K., kao i obrane žalitelja pred redarstvenim vlastima, nakon čega je djelatnik policije vizualnim pregledom uočio predmetne tablete opojne droge, koje su se nalazile u prozirnoj najlonskoj vrećici. Elemenat dobrovoljnosti u radnjama opt. N. L. doveo je do reduciranja forme postupanja djelatnika policije, pa je isključena potreba pribavljanja sudskog naloga za otvaranje prtljažnika vozila, zbog čega postupci djelatnika policije imaju zakonit značaj, a potvrda o privremenom oduzimanju pronađenih tableta opojne droge predstavlja zakonit i valjan dokaz.
Stoga, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na koje žalitelji ukazuju, a ispitujući pobijanu presudu, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP, utvrđeno je da nisu počinjene niti druge postupovne povrede, iz toč. 1 citirane zakonske odredbe, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i opt. N. L. i opt. A. C., zapravo, iznose svoju subjektivnu ocjenu izvedenih dokaza.
Opt. L. prvenstveno pobija utvrđenje suda da on nije konzument opojnih droga, pri čemu naročito ističe da je njegova supruga svjedočila o tome kako je on imao psihičkih problema zbog kojih se obraćao psihijatru, da je spisu priložena liječnička uputnica za psihijatrijski pregled, te da je i djelatnik policije K. iskazao kako je kritične zgode, iz vlastitog iskustva, prosudio da je ovaj optuženik moguće bio pod utjecajem droga. Nadalje se u žalbi opt. L. tvrdi kako niti jedan personalni dokaz ne upućuje na to da su pronađene tablete opojne droge bile namijenjene prodaji, te da su neutemeljeni navodi suda o tome da on, s obzirom na svoje imovno stanje, nije bio u mogućnosti financirati kupnju tableta za svoje osobne potrebe. Još naglašava da sve okolnosti njegova postupanja od trenutka pronalaska tableta u vozila isključuju namjeru daljnje prodaje opojne droge. Smatra da je tijekom postupka bilo nužno provesti njegovo psihijatrijsko vještačenje, između ostalog i zbog utvrđenja ubrojivosti tempore crimins, te da je bilo potrebno provesti ispitivanje njegova oca odnosno pomajke koji žive u Beču, na okolnost njihovih saznanja o njegovom dolasku u Beč, u čemu vidi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
I Kž 906/05-5
Opt. A. C. smatra da se obrani opt. L. ne treba poklanjati vjera, jer je proturječna i mijenjana tijekom postupka, te nije potkrijepljena nikakvim materijalnim dokazima. Naglašava da opt. L. od trenutka uhićenja ne opisuje i ne daje prave podatke o prijatelju koji je njih dvojicu povezao, da opisujući osobu od koje je kupio drogu, opt. L. očito nije mislio na njega, jer on ima vrlo vidljiv aparat za zube, što ovaj pri opisu nije naveo, te da opt. L. štiti pravog prodavatelja droge. U žalbi se još ističe da pretragom njegova stana nije pronađen niti jedan predmet koji bi ga doveo u vezu s drogom, te se pobija utvrđenje suda da je u inkriminirano vrijeme on koristio automobil Audi A3. Smatra da je tijekom postupka bilo potrebno provesti dokaz ispitivanjem svjedoka S. L., na okolnost njegova druženja s opt. L., svjedokinje I. C., njegove sestre, na okolnost tko je u inkriminirano vrijeme koristio automobil Audi A3, te da je trebalo provesti psihijatrijsko vještačenje opt. N. L., kao i pribaviti podatke o vođenju prekršajnih i kaznenih postupaka kako bi bilo vidljivo da on nikada nije bio u sukobu sa zakonom, u čemu sve vidi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
Suprotno stajalištu oba žalitelja, sud prvog stupnja je detaljno analizirao i ispitao njihove obrane, dovodeći ih u vezu s neprijepornim činjenicama i drugim izvedenim dokazima, te na temelju takve, u svemu pravilne, ocjene dokaznog materijala izveo zaključak da je opt. A. C. neovlašteno opt. N. L. prodao 242 komada tableta opojne droge MDMA, a da je opt. N. L., neovlašteno radi prodaje posjedovao opojnu drogu. Takav zaključak, utemeljen na savjesnoj i pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, ne ostavlja mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica.
U pravu je sud prvog stupnja kada ne prihvaća obranu opt. L. u dijelu u kojem on tvrdi da je opojnu drogu nabavio za osobne potrebe. Naime, kada se ima u vidu da je od opt. L. oduzeto ukupno 238 tableta opojne droge MDMA, te više smrvljenih tableta iste droge, te kada se ima uvidu da iz podataka u spisu, niti iz jedne okolnosti, ne proizlazi da bi ovaj optuženik bio konzument opojnih droga, onda doista nema drugog logičnog i životnog razloga, nego da je opojna droga bila namijenjena prodaji. U opsežnoj spisu priležećoj dokumentaciji (nalaz hitne medicinske pomoći od 12. siječnja 2005. godine, potvrda Zavoda za javno zdravstvo istarske županije, Službe za prevenciju ovisnosti, dopis Zatvora u Rijeci od 07. srpnja 2005. godine, otpusno pismo Zatvorske bolnice Zagreb, zdravstveni karton i izvješće Zatvora u Rijeci) nigdje se ne spominju apsolutno nikakvi eventualni problemi opt. L. s uzimanjem droga ili problemi vezani uz apstinenciju, pa se doista ne može prihvatiti navod njegove obrane da je on konzument opojne droge i da je pronađena opojna droga bila namijenjena njegovoj konzumaciji. Tim više što je doista neživotno i nelogično da opt. L., u izrazito skromnoj financijskoj situaciji u kojoj se nalazio, a što je sud prvog stupnja detaljno i valjano analizirao, za takav veliki iznos novca kupuje drogu za osobnu uporabu, jer mu to njegova skromna financijska situacija zasigurno nije omogućavala. Kraj takvog stanja stvari, okolnosti istaknute u žalbi opt. L. nikako ne dovode u sumnju pravilna i osnovana utvrđenja suda prvog stupnja.
U odnosu na žalbu opt. A. C., prvenstveno treba naglasiti da je opt. N. L., pred redarstvenim vlastima, priznao da je opojnu drogu MDMA, koja je kod njega pronađena, kupio od opt. A. C. I prilikom prvog ispitivanja pred istražnim sucem, ovaj optuženik iskazuje potpuno sukladno kao pred redarstvenim vlastima. Upravo iz razloga takvog jasnog, određenog i decidiranog iskazivanja opt. L., kada on po imenu i prezimenu navodi upravo opt. A. C. kao osobu od koje je kupio opojnu drogu, kao i iz razloga što opt. L. doista nema
I Kž 906/05-5
razloga ni motiva neosnovano teretiti opt. C., svi žalbeni navodi opt. A. C., kojima se pokušava obezvrijediti takva obrana opt. L., potpuno su neprihvatljivi.
Proturječnost i konfuznost obrane opt. L., što se u žalbi opt. C., između ostalog, navodi kao razlog da se istoj ne može pokloniti vjera, nastaju upravo u daljnjoj fazi postupka, kada opt. L. djelomično mijenja svoju obranu pred redarstvenim vlastima i pri tome ulazi u takve proturječnosti za koje ne daje smisleni razlog, dok je obrana ovog optuženika pred redarstvenim vlastima, kao i pri prvom ispitivanju pred istražnim sucem, kojom se tereti opt. C., decidirana, jasna i bez ikakvog proturječja. Iz istog razloga, jasnog i nedvojbenog iskazivanja o tome od koga je i za koju cijenu kupio opojnu drogu, nisu prihvatljivi ni ostali žalbeni navodi opt. C. kojima se tvrdi da se ta obrana opt. L. ne može prihvatiti, jer da opt. L., kada je opisivao osobu od koje je kupio drogu, nije naveo da on nosi aparat za zube, te da je krivo naveo da je on vlasnik restorana, što on nije, već tamo radi kao konobar, a vlasnica je njegova majka, budući te okolnosti ne dovode u sumnju decidiranost i određenost obrane opt. L. da je upravo od opt. C. kupio opojnu drogu. Tim više što iz obrane opt. L. proizlazi da je opt. C., kritične zgode, došao automobilom Audi A3, a iz iskaza oca opt. C. slijedi da opt. C. koristi onaj automobil koji je na raspolaganju, time da predmetni automobil uglavnom posjeduje i koristi njegova kćer koja studira u Zagrebu, no nije bio decidiran u tome da u inkriminirano vrijeme kćer nije bila u Vodnjanu, pa je obrana opt. L. potvrđena i ovom kontrolnom činjenicom. S time u vezi nije u pravu opt. C. ni kada u žalbi tvrdi da je pogrešno utvrđenje suda o tome da je u inkriminirano vrijeme on koristio automobil Audi A3, jer da je provedenim dokazima utvrđeno da je taj automobil u inkriminirano vrijeme posjedovala i koristila njegova sestra koja studira u Zagrebu, budući iz iskaza njegova oca to tako ne proizlazi.
S obzirom na navedeno, opravdano i osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio provođenje daljnjih dokaza, ispitivanjem svjedoka S. L. i I. C. na kojima se ustrajava u žalbi opt. A. C., budući provođenje tih dokaza ne bi promijenilo ovako, u svemu pravilno, utvrđeno činjenično stanje. Iz istog razloga, neosnovan je i žalbeni navod opt. L. da je činjenično stanje eno, jer nije ispitan njegov otac odnosno pomajka, na okolnost ostalo nepotpuno utvrđ
njihovih saznanja o njegovom dolasku u Beč, pri čemu se naglašava da je na glavnoj raspravi dana 06. srpnja 2005. godine branitelj opt. L. odustao od ovog dokaznog prijedloga, a sada ga opet ističe u žalbi.
Što se tiče navoda da je činjenično stanje nepotpuno a time i pogrešno utvrđeno jer nije provedeno psihijatrijsko vještačenje opt. N. L., treba istaknuti da u tom smislu žalbe nisu osnovane, jer, kao što je već rečeno, u medicinskoj i drugoj dokumentaciji ne postoje nikakve indikacije o ovisnosti opt. L., a kako je i sam opt. L., na glavnoj raspravi dana 06. srpnja 2005. godine, odustao od dokaznog prijedloga da se nad njim provede psihijatrijsko vještačenje (list 259), to sud prvog stupnja uistinu nije imao razloga posumnjati u ubrojivost ovog optuženika, pa time ni provesti psihijatrijsko vještačenje ovog optuženika.
U odnosu na žalbeni navod opt. A. C. da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer da je trebalo pribaviti podatke o vođenju prekršajnih i kaznenih postupaka kako bi bilo vidljivo da on nikada nije bio u sukobu sa zakonom, treba navesti da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je ovaj optuženik neosuđivana osoba, što mu je i cijenjeno kao olakotna okolnost pri utvrđivanju vrste i visine kazne.
I Kž 906/05-5
Stoga, činjenično stanje nije pogrešno, a ni nepotpuno utvrđeno.
Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, opt. A. C. uopće ne obrazlaže, već samo u uvodu žalbe navodi da se žali i zbog te osnove, dok istu ničim ne argumentira. No, kako ovaj sud drugog stupnja na povredu kaznenog zakona pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 379 st. 1 toč. 2 ZKP, to je razmatrana i ova žalbena osnova, pri čemu nije nađeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
Žaleći se zbog odluke o kazni, opt. N. L. ističe da je sud prvog stupnja pogrešno, kao otegotno, cijenio društvenu opasnost kaznenog djela u smislu da isto za posljedicu ima ugrožavanje zdravlja većeg broja ljudi, jer je predmetna opojna droga ostala u njegovoj detenciji i nema nikakvih činjenica koje bi upućivale na prodaju.
Također navodi da je sud propustio, kao olakotno, cijeniti njegovo teško odrastanje, pri čemu upire na okolnost da je kao dijete je ostao bez majke koja je napustila obitelj, te da je njegovo odrastanje bilo prekinuto Domovinskim ratom, zbog čega je bio prisiljen kao prognanik napustiti svoje dotadašnje mjesto prebivanja. Smatra da je sud propustio cijeniti činjenicu da je on vezan za svoju kćer, te da je vrijedna osoba, što proizlazi iz okolnosti da je neko vrijeme radio više poslova, sve kako bi olakšao materijalni status svoje obitelji.
Opt. A. C., žaleći se zbog odluke o kazni, navodi da je izrečena kazna zatvora previsoko određena, jer se radi o neosuđivanoj, mladoj i zaposlenoj osobi, protiv koje nikada nije vođen niti jedan sudski postupak. Također ističe da društvena opasnost kaznenog djela ne može biti cijenjena kao otegotna okolnost, jer se radi o zaštitnom objektu predmetnog kaznenog djela, zbog čega ne može predstavljati otegotnu okolnost.
Razmotrivši odluku suda prvog stupnja o kaznenoj sankciji, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prihvaća sva utvrđenja suda prvog stupnja o činjenicama koje u smislu čl. 56 KZ utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za oba počinitelja (list 17 presude) i te okolnosti su u dostatnoj mjeri cijenjene, zbog čega njihova preocjena nije potrebna.
Razloge kojima se rukovodio sud prvog stupnja pri odmjeravanju kazne i opt. N. L. i opt. A. C., kao i visinu izrečenih kazni, prihvaća i ovaj Vrhovni sud, i te su kazne, i po ocjeni ovog suda, primjerene društvenoj opasnosti djela i ličnosti oboje optuženih, te će ostvariti sve vidove svrhe kažnjavanja.
Nije u pravu opt. N. L. kada tvrdi da je sud prvog stupnja propustio određene okolnosti cijeniti kao olakotne. Naime, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i ličnosti ovog optuženika, kao i količinu opojne droge koja je predmet izvršenja ovog kaznenog djela, te imajući u vidu da kazna zatvora u trajanju od jedne godine, na koju je žalitelj osuđen, predstavlja najmanju moguću zakonom propisanu mjeru kazne zatvora za predmetno kazneno djelo, to je i više nego očito da je sud prvog stupnja vodio računa i cijenio sve okolnosti istaknute u žalbi, za koje je znao iz iskaza svjedoka S. L., premda te okolnosti nisu izrijekom istaknute.
U žalbi opt. A. C. ne navodi se niti jedna okolnost koju sud prvog stupnja izrijekom nije utvrdio i cijenio, pa imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, pri čemu se naročito
I Kž 906/05-5
misli na količinu opojne droge koja je predmet izvršenja ovog kaznenog djela, te imajući u vidu da je ovaj optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u okviru raspona zakonom propisane kazne zatvora za ovo kazneno djelo od jedne do dvanaest godina, nije osnovana njegova žalba da je osuđen na previsoku kaznu.
Svakako treba istaknuti i to da kad su u pitanju kaznena djela zlouporabe opojnih droga, njihova težina i stupanj društvene opasnosti, da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, pa izricanje blažih kazni, kako se to traži žalbama oba optuženika, doista ne bilo opravdano.
Stoga su, i po ocjeni Vrhovnog suda, kazne zatvora u trajanju od jedne godine, izrečene opt. N. L. i opt. A. C. po sudu prvog stupnja, primjerene njihovom stupnju krivnje, kao i pogibeljnosti djela i njima će se postići sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ.
Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje bilo koje žalbe.
Kako ispitivanjem presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede zakona čije postojanje sud drugog stupnja ispituje temeljem čl. 379. ZKP, to je o žalbama oba optuženika, na temelju čl. 387. ZKP, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 24. travnja 2007. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Gordana Korotaj, v.r.
Damir Kos, v.r.