II Kž-31/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-31/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednika vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i sudske savjetnice - tajnice u vijeću Sanje Katušić- Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 21. prosinca 2000. godine br. K-83/00, o ukidanju pritvora nad II-optuženikom i mlt. D. P. tijekom postupka, u sjednici održanoj 18. siječnja 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor II-opt. M. M. i mlt. D. P. produljuje iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 104. st. 3. u svezi čl. 101. st. 2. ZKP, ukinut je pritvor protiv II-opt. M. M. i mlt. D. P., u tijeku postupka koji se protiv njh vodi zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ. Pritvor protiv II-opt. M. M. ranije je bio produljen po čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, a prema D. P. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se i dalje tijekom trajanja prvostupanjskog postupka pritvor produlji II-optuženiku iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 2., 3. i 4. ZKP, a nad mlt. D. P. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP.

Žalba je djelomično osnovana.

S pravom državni odvjetnik ističe da razlozi prvostupanjskog rješenja nisu prihvatljivi, već da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere pritvora po čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP i to kako prema II-optuženiku, tako i prema mlt. D. P..

Naime, temeljem pravomoćne optužnice ZDO Split od 14. srpnja 2000. godine, br. DO-K-86/00, za sada i dalje postoji osnovana sumnja da su II-optuženik i mlt. D. P. počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. KZ, i to na način da su zajednički i dogovorno s I-optuženikom, po prethodno detaljno razrađenom planu, tijekom 2000. godine do 25. svibnja 2000. godine, na području Trilja, Splita i okolice nabavljali, prepakiravali i prodavali heroin, pri čemu su se koristili različitim osobnim vozilima, te međusobno, kao i s kupcima, kontaktirali mobitelima, a količina oduzete droge heroin iznosi oko 200 grama. Ta količina opasne opojne droge heroin nedvojbeno, zbog velikog broja pojedinačnih doza koje sadrži, predstavlja druge posebno teške okolnosti djela, jer se njome posljedično može ugroziti zdravlje velikog broja ljudi, pa je ostvaren pritvorski osnov iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, i to kako u odnosu na II-opt. M. tako i u odnosu na mlt. D. P..

Kako se, dakle, okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP nisu u bitnom izmijenile od posljednje odluke suda, valjalo je u tom dijelu žalbu državnog odvjetnika prihvatiti. Pritom se napominje da se negativni utjecaj pritvora nad maloljetnicom može otkloniti njenim premještanjem.

Nasuprot tomu, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da u odnosu na II-optuženika i maloljetnicu egzistira pritvorska osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 2. ZKP.

Naime, da bi postojala tzv. koluziona opasnost, nije dovoljna obična, apstraktna mogućnost dogovaranja optuženika i maloljetnice. Ovdje treba istaknuti i da državni odvjetnik netočno navodi da II-optuženik nije dao svoju obranu, jer je ovaj optuženik ispitan pred istražnim sucem i iznio je svoju verziju događaja (list 98 i 99 spisa). No, čak i da je taj optuženik koristio svoje pravo da ne iznosi svoju obranu, kao što je to učinila mlt. D. P., više nema osnova za njihovo zadržavanje u pritvoru po čl. 102. st. 1. toč. 2. ZKP, tim više što pritvor niti tijekom istrage nije bio produljivan iz tog pritvorskog osnova u odnosu na navedene osobe.

Jednako tako državni odvjetnik nema pravo kada smatra da u odnosu na II-opt. M. M. egzistira pritvorski osnov iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, već je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju valjano i jasno iznio razloge iz kojih drži da je ta pritvorska osnova otpala. Te razloge prihvaća i ovaj Vrhovni sud, a može se u bitnom ponoviti da se radi o osobi koja ima redoviti izvor prihoda (mirovinu), čija visina pritom premašuje iznos prosječnih prihoda, pa ta novoutvrđena okolnost, uzimajući u obzir njegovu dosadašnju neosuđivanost, doista ne opravdava bojazan da će II-optuženik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 18. siječnja 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović v.r.

Senka Klarić-Baranović v.r.