Us-8610/2004-5 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-8610/2004-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Bože Gagre kao predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Lidije Vukičević Gašparović kao članica vijeća, te sudskog savjetnika Krešimira Jušića kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja „K.“ d.o.o. iz P., kojeg zastupa K. & K., odvjetničko društvo iz K., protiv odluke tužene Županije Sisačko- Moslavačke, Općinskog vijeća Općine Velika Ludina, klasa: 363-01/02-01/81, ur. broj: 2176- 19-02-01/61 od 20. lipnja 2002., radi koncesije za obavljanje pogrebnih poslova, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 26. siječnja 2006.

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se Odluka tužene Županije Sisačko-Moslavačke, Općinskog vijeća Općine Velika Ludina, klasa: 363-01/02-01/81, ur. broj: 2176-19-02-01/61 od 20. lipnja 2002.

Obrazloženje

Osporenom Odlukom potvrđuje se Odluka Općinskog vijeća Općine V. L. od 28. svibnja 2002. o odabiru najpovoljnije ponude C. „M.-M“ iz V. L. za dodjelu koncesije za obavljanje pogrebnih poslova na području Općine V. L., te se prigovor tužitelja izjavljen protiv prvostupanjske odluke odbija kao neosnovan.

U tužbi kojom prigovara zakonitosti osporene odluke, tužitelj navodi razloge zbog kojih smatra da ta odluka nije na zakonu utemeljena, pa tako između ostalog zbog bitnih povreda odredaba postupka, nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, koji razlozi su doveli i do povrede materijalnog prava na štetu tužitelja.

Bitnu povredu pravila postupka tužitelj nalazi u tome što osporena odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno što su navedeni razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni zbog čega se prema mišljenju tužitelja iz tih razloga osporena odluka ne može ispitati. Osnovnu povredu zakona tužitelj nalazi u tome što Općinsko vijeće Općine Velika Ludina prilikom donošenja odluke o dodjeli koncesije za obavljanje pogrebnih poslova nije primijenilo i provelo javno nadmetanje sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, već je to učinilo isključivo primjenom odredaba Zakona o javnoj nabavi. Također tužitelj navodi da je koncesija dodijeljena cvjećarskom i pogrebom obrtu „M.-M“ iz V. L., bez naznake trajanja koncesije odnosno razdoblja za koje se ista dodjeljuje, koja okolnost tvrdi tužitelj navedenu odluku čini ništavom, tim više jer ista ne sadrži niti druge obvezne podatke propisane odredbom članka 11., stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Tužitelj napominje i da je njegova ponuda, osim što sadrži najnižu cijenu i ekonomski najpovoljnija, jer je riječ o tvrtki koja obavlja pogrebne poslove poznatoj ne samo na području P. već i izvan tog područja, što je ujedno i dokaz o sposobnosti tužitelja kao ponuditelja koji kvalitetno obavlja poslove za koje je objavljen javni natječaj.

Smatra da su razlozi za odabir najpovoljnijeg ponuditelja u predmetnom slučaju neprihvatljivi jer nije riječ o ekonomski najpovoljnijoj ponudi, te konačno dodaje da odabrani ponuditelj nije uz ponudu priložio i svu traženu dokumentaciju, zbog čega da takvu ponudu naručitelj nije mogao niti razmatrati, jer prema odredbama članka 55. i 60. Zakona o javnoj nabavi predstavlja nepotpunu odnosno neprihvatljivu ponudu.

Navodeći te i druge razloge, zbog kojih smatra da su povrijeđena i druga postupovna pravila prilikom odabira najpovoljnije ponude, predlaže Sudu da tužbu uvaži i osporenu odluku poništi.

Tuženo tijelo niti nakon drugog traženja ovoga Suda nije dostavilo spise predmeta u smislu odredbe članka 33. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), pa je Sud ovu stvar riješio i bez spisa predmeta.

Tužba je osnovana.

Prema odredbi članka 3., stavka 1., točke 11. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04 i 178/04), održavanje groblja i krematorija, te obavljanje pogrebnih poslova spada među komunalne djelatnosti u smislu tog zakona, što znači da se kod povjeravanja obavljanja tih poslova primjenjuju odredbe tog Zakona, a ne Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj 117/01 i 92/05). Stoga tužitelj u tužbi osnovano navodi da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu, a ne Zakona o javnoj nabavi.

Odredbama članka 15. Zakona o komunalnom gospodarstvu, propisan je način povjeravanja obavljanja komunalnih djelatnosti koje se financiraju iz proračuna jedinica lokalne samouprave. Prema odredbi članka 4. navedenog Zakona, nakon provedenog prikupljanja ponuda ili javnog natječaja predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o izboru osobe kojoj će se povjeriti obavljanje komunalnih poslova na temelju ugovora.

Odredbom stavka 7. citiranog članka navedenog Zakona, propisano je da protiv odluke iz stavka 4. ovoga članka, žalba nije dopuštena, već se može pokrenuti upravni spor. Prema tome, odluka kojom se određenoj osobi povjerava obavljanje komunalnih djelatnosti predstavlja upravni akt, što znači da u odnosu na tu odluku povrijedene odredbe Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP) ukoliko odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu određena postupovna pitanja nisu drukčije uređena.

Sud nalazi da su prilikom donošenja osporene odluke povrijeđene odredbe ZUP-a i to upravo iz razloga koje tužitelj iznosi u tužbi. Naime, sukladno odredbama ZUP-a, svaki upravni akt mora sadržavati obrazloženje u kojem se, između ostalog, iznosi utvrđeno činjenično stanje, prema potrebi i razlozi koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, razlozi zbog kojih nije uvažen neki od zahtjeva stranaka, te pravni propisi i razlozi koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuje na onakvo rješenje kakovo je dano u dispozitivu (članak 209. stavak 2. ZUP-a), a osporena odluka takvo obrazloženje ne sadrži.

Tužitelj također u tužbi ističe i to da je tuženik protivno Zakonu dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku kod čega tužitelj napominje da se protiv donijete odluke može pokrenuti samo upravni spor, dok se prigovori žalbe sukladno Zakona o javnoj nabavi, ne mogu izjaviti s obzirom na primjenu Zakona o komunalnom gospodarstvu, smatrajući stoga iznesenu tužbu protiv osporene odluke pravodobnom.

Stoga je osnovan i prigovor tužbe o povredi pravila postupka prilikom donošenja osporene odluke u kojoj se, uz nepostojanje valjanog obrazloženja, također ne daje niti valjana uputa o pravnom lijeku iako je kao što je naprijed već rečeno, odredbom članka 15. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu, izričito propisana mogućnost pokretanja upravnog spora protiv takve odluke.

S obzirom na naprijed izložene razloge, ovaj Sud osporenu odluku nije mogao ocijeniti zakonitom.

Trebalo je stoga temeljem članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu uvažiti i osporeno rješenje poništiti, s time da tuženo tijelo donese novu odluku pridržavajući se po članku 62. istog Zakona pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka.

U Zagrebu 26. siječnja 2006.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Krešimir Jušić, v.r.

Božo Gagro, v.r.