Rev-1066/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1066/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljanom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice I. S. iz P., koju zastupa punomoćnica L. K.-S., odvjetnica u V., protiv tuženika: 1. I. M., iz P., i 2. R. B. iz K. P., koje zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u B., radi utvrđenja usmene oporuke, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 2. studenog 2001. godine br. Gž-2220/01-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pitomači od 26. lipnja 2001. godine br. P-94/01-104, u sjednici održanoj dana 28. studenog 2002. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice I.S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica predložila da se utvrdi da je pokojna A.Č. iz P. sačinila dana 21. svibnja 1988. godine pravno valjanu usmenu oporuku pred svjedocima kojom je svu svoju imovinu namijenila tužiteljici, što bi tuženici bili dužni priznati, te dozvoliti da se ostavinska imovina A.Č. raspravi i uruči putem te oporuke tužiteljici kao njenoj oporučnoj nasljednici. Tužiteljica je dužna tuženicima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.390,00 kn.

Sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava, uz prijedlog da se nižestupanjske presude preinače i usvoji tužbeni zahtjev ili ukinu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija nije osnovana.

Prema reviziji nižestupanjski sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92 i 112/99; dalje ZPP ), jer da ne sadrže razloge, zbog čega se ne mogu ispitati.

Budući je predmet ovog spora pravovaljanost usmene oporuke relevantni su razlozi koji se odnose na ispunjenje pretpostavki sa izjavljivanje oporuke u usmenoj formi. Nižestupanjski sudovi su analizom utvrđenog činjeničnog stanja obrazložili zašto smatraju da se sporna izjava sad pok. A.Č. ne može smatrati usmenom oporukom, zbog čega po ocjeni ovoga suda nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju revident ukazuje. Kako nije učinjena povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 386. ZPP, to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U dosadašnjem postupku je utvrđeno da se sad pok. A.Č. prije smrti liječila od upale bubrega, da je primala uobičajene antibiotike te da se s obzirom na njezin zdravstveni status, ponašanje i sposobnost komunikacije nije mogla očekivati njezina skora smrt. Medicinskim vještačenjem nižestupanjski sudovi su utvrdili da je kod umrle smrt nastupila neočekivano i naprasno. Također su utvrdili da je ostaviteljica bila pismena i sposobna sastaviti pismenu oporuku. Na temelju tog činjeničnog supstrata zaključili su da se izjava oporučiteljice ne može smatrati valjanom usmenom oporukom.

Revidentica smatra da se i u slučaju naprasne smrti radi o izvanrednim okolnostima, zbog čega je oporučiteljica u takvoj situaciji mogla izjaviti oporuku usmeno. Prema odredbi čl. 78. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 52/71, 47/78; dalje ZN) oporučitelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako uslijed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da napravi pismenu oporuku.

Pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da se postojanje pretpostavki za izjavljivanje usmene oporuke cijeni s obzirom na vrijeme kada je usmena oporuka izjavljena i da u vrijeme kada je. oporučiteljica izjavila usmenu oporuku nisu postojale subjektivne ni objektivne okolnosti koje su onemogućile oporučiteljicu da sastavi oporuku u pismenom obliku. Naime, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova u vrijeme izjavljivanja usmene oporuke dana 25. lipnja 1988. godine, s obzirom na zdravstveni status sad pok. A.Č. njena skora smrt se nije mogla očekivati, ona je normalno komunicirala s okolinom i bila je sposobna pisati, zbog čega se nije radilo o izvanrednim okolnostima kada je moguće izjaviti usmenu oporuku u smislu čl. 78. st. 1. ZN.

Dosljedno izloženom ovaj revizijski sud nalazi da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, zbog čega je temeljem čl. 393. ZPP odbijena revizija kao neosnovana.

U Zagrebu, 28. studenog 2002.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.