Rev-2586/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2586/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. V. K. iz R. S., B., i 2. R. S. iz A., 57 koje zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. „Ž.“ d.o.o. P., i 2. „E. & S. B.“ d.d. R., kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., radi nedopustivosti ovrhe, odlučujući o reviziji tuženika pod 2. protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž - 2241/14-2 od 10. lipnja 2015., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P - 687/11 od 17. ožujka 2014. i rješenje istog suda broj P - 687/11 od 9. listopada 2013. i 17. ožujka 2014., u sjednici održanoj 8. veljače 2017.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika pod 2. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem: - odbijen je primarno postavljeni zahtjev tužiteljica na utvrđenje da nije dopuštena ovrha u predmetu Općinskog suda u Zadru br. Ovr – 2359/10 u odnosu na čest. zem. 1163/1 k.o. P., što su tuženici pod 1. i 2. dužni priznati (izreka pod t. I. prvostupanjske odluke), - odbijen je eventualno kumulirani zahtjev tužiteljica na utvrđenje da nije dopuštena ovrha u predmetu Općinskog suda u Zadru br. Ovr – 2359/10 u odnosu na suvlasnički udio od 4/6 na čest. zem. 1163/1 i čest. zem. 1158/1 sve k.o. P., što su tuženici pod 1. i 2. dužni priznati (izreka pod t. II. prvostupanjske odluke), - odlukom o troškovima postupka tužiteljice su obvezane naknaditi tuženiku pod 2. iznos od 193.125,00 kuna (izreka pod t. III. prvostupanjske odluke).

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljica pod t. I. izreke na način da je zahtjev u ovom dijelu prihvaćen. Drugostupanjskim rješenjem: - ukinuta je prvostupanjska presuda bez vraćanja na ponovni postupak u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod t. II. izreke (izreka pod t. 1. drugostupanjskog rješenja), - ukinuto je prvostupanjsko rješenje bez vraćanja na ponovni postupak od 9. listopada 2013. (izreka pod t. 2. drugostupanjskog rješenja), - preinačeno je prvostupanjsko rješenje od 17. ožujka 2014. u dijelu pod t. III. izreke na način da su tuženici obvezani naknaditi tužiteljicama parnični trošak u visini od 18.281,25 kuna (izreka pod t. 3. drugostupanjskog rješenja), - odbačena je žalba tuženika pod 1. izjavljena protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P - 687/11 od 17. ožujka 2014. i rješenje istog suda broj P - 687/11 od 9. listopada 2013. (izreka pod t. 4. drugostupanjskog rješenja), te – odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice pod 2. za naknadu parničnog troška po osnovu sastava odgovora na žalbu (izreka pod t. 5. drugostupanjskog rješenja).

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženik pod 2. je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da revizijski sud preinači pobijanu presudu i rješenje shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno presudu i rješenje ukine.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Shodno odredbi čl. 400. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude. U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o reviziji protiv presude.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

- ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

- ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te

- ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona.

Prema st. 2. i 3. citirane odredbe ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u kojem slučaju stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a, kada više tužitelja u jednoj tužbi ističe tužbene zahtjeve koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti zahtjeva svakog pojedinog tužitelja. Naime, kako tužiteljice u ovom sporu svoj pravni položaj zasnivaju na suvlasništvu predmetne nekretnine, iste prema shvaćanju ovog suda (Rev – 309/91 od 5. lipnja 1991. i dalje) nemaju svojstvo jedinstvenih suparničara, pa kod ove subjektivne kumulacije ne dolazi do određivanja vrijednosti predmeta spora zbrajanjem zahtjeva. Tako je kod naznačene jedinstvene vrijednosti predmeta spora od 220.000,00 kuna za ocjenu dopuštenosti revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koja se dobije dijeljenjem naznačene vrijednosti brojem tužitelja. S druge strane prema shvaćanju ovog suda (Rev – 961/95 od 4. veljače 1999. i dalje), pri eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva za dopuštenost revizije mjerodavna je vrijednost svakog pojedinog zahtjeva (vrijednosti predmeta spora tih zahtjeva ne zbrajaju se). Slijedom izloženog, vrijednost zahtjeva svakog pojedinog tužitelja ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 200.000,00 kuna, pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a. Isto tako, nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), dok nisu ispunjene pretpostavke ni odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona).

U navedenom nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, dok, s druge strane tuženik pod 2. u reviziji ne iznosi pitanja i razloge, niti se pozivaju na pretpostavke revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Zbog iznesenih razloga predmetna revizija nije dopuštena, pa je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 8. veljače 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.