Gž-1287/2015-2 · Županijski sud u Varaždinu

Broj: 35 Gž-1287/15-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudskog savjetnika Zvonimira Biškupa, u pravnoj stvari tužitelja „Z. B.“ d.d., OIB:…, Z., kojeg zastupaju punomoćnici M. H. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženice D. L., OIB…, Z.-S., radi isplate, povodom žalbe Republike Hrvatske, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, podnesene protiv rješenja o troškovima delegacije sadržanog u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Čakovcu broj: 16 Povrv-770/14-9 od 19. siječnja 2015.g., dana 28. travnja 2015.g.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba Republike Hrvatske te se rješenje sadržano u toč. III. presude na temelju priznanja Općinskog suda u Čakovcu broj: 16 Povrv-770/14-9 od 19. siječnja 2015.g. preinačuje na način da se odbija kao neosnovan zahtjev punomoćnika tužitelja M. H. i dr., odvjetnika u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. u Z. za naknadu troškova izbivanja iz pisarnice u iznosu od 1.250,00 kn.

Odbija se zahtjev Republike Hrvatske za naknadu troškova sastava žalbe.

Navedeno rješenje u nepobijanom dijelu u kojem je Republici Hrvatskoj naloženo iz sredstava Državnog proračuna naknaditi troškove punomoćnicima tužitelja u iznosu od 152,00 kn, kao i presuda na temelju priznanja u nepobijanim toč. I. i II. izreke te rješenje kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe ostaju neizmijenjeni.

Obrazloženje

Pobijanim presudom u toč. I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice L. Š.-S. iz Z.. broj: Ovrv-1095/14 od 24. veljače 2014.g. te je naloženo tuženici da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 5.345,27 kn s ugovorenim kamatama prema Odluci o kamatnim stopama Z. banke d.d. (promjenjiva kamatna stopa) tekućim od 18. veljače 2014.g. do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.151,38 kn sa zateznim kamatama po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od dana plaćanja troškova do dana naplate, sve u roku od 8 dana. U toč. II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 568,75 kn u roku od 8 dana. U toč. III. izreke naloženo je Republici Hrvatskoj – Ministarstvu financija, na teret Državnog proračuna Republike Hrvatske, punomoćniku tužitelja M. H., odvjetniku u O. društvu H. & P. d.o.o. u Z. naknaditi trošak u iznosu od 1.402,00 kn, u roku od 8 dana. Rješenjem je prvostupanjski sud utvrdio da je u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražena naknada ovršnog troška u preostalom iznosu od 858,75 kn tužba povučena.

Pravodobno podnesenom žalbom rješenje o troškovima delegacije sadržano u toč. III. izreke presude na temelju priznanja, i to u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima izbivanja punomoćnika iz pisarnice, pobija Republika Hrvatska zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog drugostupanjskom sudu da isto preinači i odbije zahtjev za naknadu troškova zbog izbivanja iz pisarnice te da punomoćnika tužitelja obveže na naknadu troška sastava žalbe.

Punomoćnici tužitelja nisu podnijeli odgovor na žalbu.

Žalba Republike Hrvatske je osnovana.

U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je punomoćnik tužitelja zatražio naknadu troškova zbog delegacije predmeta na Općinski sud u Čakovcu u ukupnom iznosu od 1.714,50 kn i to troška povratne autobusne karte u iznosu od 152,00 kn odnosno izbivanja iz pisarnice 5 sati u iznosu od 1.250,00 kn, uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 312,50 kuna, dok je sud prvog stupnja navedeni zahtjev ocijenio osnovanim u dijelu u kojem se isti odnosi na pristup na ročište 19. siječnja 2015.g. i to trošak javnog prijevoza u visini cijene povratne autobusne karte u iznosu od 152,00 kuna (Tbr. 45. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) te izbivanja iz pisarnice u trajanju od ukupno 4 sata, uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od ukupno 1.250,00 kuna (Tbr. 35.i 42. Tarife), odnosno sveukupno 1.402,00 kuna, pa je na temelju čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima riješio kao u izreci tog rješenja.

Republika Hrvatska u žalbi navodi da je prvostupanjski sud punomoćnicima tužitelja pogrešno priznao pravo na naknadu troškova izbivanja iz pisarice jer odredba čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima predviđa pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od 3 sata, dok putovanje na relaciji Z.-Č.-Z., prema sudskoj praksi, ne traje duže od tri sata, a, osim toga, ističe i da punomoćnici tužitelja nemaju pravo niti na PDV na trošak izbivanja iz pisarnice jer se isto ne može smatrati obavljenom radnjom.

Pravilno Republika Hrvatska u žalbi upućuje da Zakon o sudovima (Narodne novine, broj: 28/13 – nastavno: ZS) koji u čl. 11. st. 4. propisuje da u slučaju delegacije odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata (vrijeme provedeno na ročištu se ne uračunava), pa budući da je prosječno i realno trajanje putovanja iz sjedišta Općinskog građanskog suda u Zagrebu do Općinskog suda u Čakovcu kraće od 3 sata, nije bilo osnove obvezati Republiku Hrvatsku na naknadu troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja.

Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu Republike Hrvatske i na temelju čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14-Odluka USRH – nastavno: ZPP) preinačio pobijano rješenje odbivši zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadu troškova izbivanja iz pisarnice u iznosu od 1.250,00 kn.

U odnosu na zatražene troškove sastava žalbe valja reći da Republika Hrvatska nema pravo na naknadu troškova sastava žalbe prema čl. 163. ZPP-a (niti su joj eventualne troškove u vezi podnošenja žalbe protiv rješenja o troškovima delegacije dužni naknaditi punomoćnici tužitelja) jer ni Republika Hrvatska niti punomoćnici tužitelja nisu stranke ovog parničnog postupka kojima bi se pravo na naknadu troškova temeljilo na toj odredbi, pa je radi toga navedeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Nepobijani dio rješenja o troškovima delegacije u kojem je Republici Hrvatskoj naloženo iz sredstava Državnog proračuna naknaditi troškove punomoćnicima tužitelja u iznosu od 152,00 kn, kao i nepobijane toč. I. i II. izreke presude na temelju priznanja te nepobijano rješenje kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe ostaju neizmijenjeni.

U Varaždinu, 28. travnja 2015.g.

S U T K I N J A:

Tanja Novak-Premec v.r.