Rev-x-7/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 7/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. E. E. i 2. K. E., koje zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Š., protiv tuženika: 1. Općine Tisno, koju zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Š. i 2. T.-I. d.o.o. J., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1820/2007 od 8. lipnja 2009., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-704/98 od 11. svibnja 2004., u sjednici održanoj 29. veljače 2012.,

p r e s u d i o j e:

U odnosu na presudu Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1820/2007 od 8. lipnja 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-704/98 od 11. svibnja 2004. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev drugotužitelja za isplatu iznosa od 42.333,00 DEM odbijen u odnosu na prvotuženika (dio toč. I. izreke) i u dijelu pod toč. II. izreke revizija se odbija kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

U ostalom dijelu odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Općina Tisno i T. i. d.o.o. J. dužni su solidarno isplatiti tužiteljima E. i K. E. iznos od 92.333,00 DM sa 10,5% kamate godišnje koje teku od 3. studenog 1995. godine do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužni su tuženi isplatiti tužiteljima sav parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku ad.1) Općini Tisno parnični trošak u iznosu od 17.324,00 kuna u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„1. Odbija se žalba tužiteljice ad. 1. i djelomično žalba tužitelja ad. 2. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-704/98 od 11. svibnja 2004. godine u dijelu točke I. izreke kojim je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice ad. 1., kao i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ad. 2. u odnosu na tuženika ad. 1. za isplatu iznosa od 42.333,00 DEM, s pripadajućom zateznom kamatom i troškovima postupka, kao i u odluci o parničnom trošku (točka II. izreke).

2. Uvažava se djelomično žalba tužitelja ad. 2., ukida se prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ad. 2. u odnosu na tuženika ad. 2. za isplatu iznosa od 42.333,00 DEM, s pripadajućom zateznom kamatom i troškovima postupka, pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično je nedopuštena.

Tužbenim zahtjevom tužitelji E. E. i K. E. zahtijevaju od tuženika da im solidarno isplate iznos od 92.333,00 DEM, time da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da 50.000,00 DEM iznos potražuju s osnove ugovora o zajmu sklopljenim sa sada pok. R. S. kao zajmoprimcem kojeg je naslijedio prvotuženik, te jamstva kojeg je pok. R. S. dao kao vlasnik drugotuženika, dok iznos od 42.333,00 DEM drugotužitelj potražuje kao vlasnik KE T., na temelju računa ispostavljenih drugotuženiku.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Tužitelji iznos od 50.000,00 DEM potražuju od tuženika (da im isplate solidarno) s osnove ugovora o zajmu i jamstva.

Dakle, riječ je o zahtjevu više tužitelja za ispunjenje novčane djeljive obveze.

Prema odredbi čl. 412. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveze, kada u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, potraživanje se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno.

U konkretnom slučaju nije drukčije određeno, jer se prema sadržaju predmetnog tužbenog zahtjeva solidarnost obveze odnosi na pasivnu stranu u sporu, pa prema tome svaki od tužitelja zahtijeva isplatu iznosa od 25.000,00 DEM, što na dan podnošenja tužbe (19. ožujka 1998.) iznosi za svakog tužitelja 88.215,00 kn (1 DEM na dan 19. ožujka 1998. = 3,5286 kn).

S obzirom da vrijednost pobijanog dijela presude u odnosu na niti jednog tužitelja u tom dijelu ne prelazi 100.000,00 kn, to revizija u odnosu na naprijed navedeni dio drugostupanjske presude nije dopuštena.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

U reviziji se određeno ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u postupku pred nižestupanjskim sudovima u dijelu kojim je odbijen zahtjev drugotužitelja u odnosu na prvotuženika, radi čega revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije niti uzet u razmatranje, sukladno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev drugotužitelja za isplatu iznosa od 42.333,00 DEM u odnosu na prvotuženika Općinu Tisno, a drugostupanjski sud u tom dijelu ocjenjuje pravilnom prvostupanjsku presudu u bitnom uz obrazloženje da prvotuženik kao nasljednik pok. R. S. ne odgovora za obveze drugotuženika - trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću kojeg je osnivač i član društva bio sada pok. R. S. jer su društvo i član društva dvije osobe, svaka sa svojom zasebnom imovinom i svaka od njih stupa u zasebne pravne odnose. Pritom se drugostupanjski sud poziva na odredbe čl. 10. i čl. 385. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj: 111/93 – dalje: ZTD).

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev drugotužitelja za isplatu iznosa od 42.333,00 DEM u odnosu na prvotuženika odbili.

Prema odredbi čl. 10. st. 2. i čl. 385. st. 2. ZTD, članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva. Temeljni ulog koji osnivač ulaže u takvo društvo iz njegove imovine prelazi u imovinu osnovanog društva, a ulaganjem temeljnog uloga osnivač stječe samo poslovni udjel u društvu. Između osnivača i društva stoga ne postoji pravno sljedništvo, nego je riječ o dvije u pravnom prometu odvojene, samostalne osobe koje odgovaraju svaka za svoje obveze (tako i ovaj sud u odluci Rev-1053/04), slijedom čega je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da prvotuženik kao nasljednik pok. R. S. osnivača odnosno člana društva drugotuženika ne odgovora za obveze drugotuženika.

O parničnim troškovima prvotuženika nižestupanjski sudovi su odlučili pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

Obzirom na izloženo, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 29. veljače 2012.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.