Rev-2741/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2741/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz O., sada u N., koju zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u O., protiv tuženika A. L. iz O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 7. svibnja 1998. godine broj Gž-662/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 18. veljače 1998. godine broj P-291/96, u sjednici održanoj dana 28. veljače 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku od 7. svibnja 1998. godine broj Gž-662/98 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 18. veljače 1998. godine broj P-291/96 i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika te je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 18. veljače 1998. godine broj P-291/96, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev da tuženik naknadi tužiteljici štetu plaćanjem najamnine u iznosima pobliže označenim u izreci prvostupanjske presude sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to za razoblje od ožujka 1992. godine do svibnja 1996. godine i uz naknadu troška postupka u iznosu od 5.269,44 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i oslobodi ga obveze plaćanja najamnine tužiteljici.

Tužiteljica nije odgovorila, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnešenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP) na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 386. ZPP.

Revizijski navodi dijelom se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, no kako se revizija ne može izjaviti zbog tog razloga to ovaj sud nije cijenio revizijske navode koji svojim sadržajem upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati najamninu za razdoblje dok je stanovao u njezinom stanu u O. (ožujak 1992. godine do svibnja 1996. godine) u iznosima pobliže označenim u izreci prvostupanjske presude, jer da je taj iznos stekao bez osnove.

Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica stana u O., T. ... .

Tijekom postupka utvrđeno je da je tuženik stan koristio po odobrenju brata tužiteljice, koji je tuženika sa suprugom, pustio u stan.

Iz navoda tužbe dalo bi se zaključiti da je tužiteljica bila suglasna da se tuženik sa suprugom, useli u stan ("u veljači 1992. godine brat tužiteljice je u stan pustio tuženika sa suprugom, a naknadno su bez suglasnosti tužiteljice, doselili i kćerka tužitelja sa suprugom i dvoje djece"). Kad tuženik nije na zahtjev tužiteljice htio iseliti iz stana, tužiteljica je u spisu Općinskog suda u Osijeku P-281/95 presudom od 13. ožujka 1995. godine dobila sudsku zaštitu tako da je tuženom naloženo da iseli iz stana.

Tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik iselio iz stana koncem travnja 1996. godine.

U stan je naknadno uselila kćerka tuženika sa suprugom i djecom i to po "dozvoli Vojno-stambene komisije od 7. svibnja 1993. godine" no oni u ovom predmetu nisu tuženi.

Tijekom postupka utvrđeno je da tuženik ima status prognanika.

Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 189. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje ZOO) i obvezuju tuženika da tužiteljici plati na ime naknade štete iznose navedene u izreci prvostupanjske presude u visini najviših iznosa najamnine propisane odlukom Skupštine bivše općine Osijek, a u smislu čl. 116. ranije važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92, 70/93) za razdoblje od ožujka 1992. godine do svibnja 1996. godine ocijenivši da tužiteljica ima pravo na naknadu štete - izmakle koristi zbog nemogućnosti davanja u najam stana trećim osobama u navedenom razdoblju.

Sa ocjenom tuženika da on kao prognanik nije dužan tužiteljici plaćati najamninu ne može se složiti i ovaj sud iz razloga što tuženik nije smješten u stan koji je vlasništvo tužiteljice od strane nadležnih organa već je u taj stan uselio odobrenjem brata tužiteljice i uz suglasnost tužiteljice kako se to može zaključiti iz navoda tužbe. No, u pravu je tuženik kada ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer su nižestupanjski sudovi donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenili odredbu čl. 389. st. 3. ZOO. Ukoliko je naime brat tužiteljice pustio tuženika da sa suprugom useli u stan uz odobrenje tužiteljice (što bi proizlazilo iz navoda tužbe) tada tuženik do trenutka kada ga je tužiteljica pozvala da iseli iz stana nije koristio njezin stan bez pravne osnove već mu je tužiteljica dopustila iz usluge koristiti taj stan (prekarij). Stoga tužiteljica najmanje do trenutka kada je pozvala tuženika da iz stana iseli ne bi taj stan mogla iznajmljivati trećim osobama niti na taj način ostvarivati prihode pa bi tužbeni zahtjev do tog vremena bio neosnovan.

Zbog pogrešnog pravnog stava nižestupanjski sudovi nisu utvrdili vrijeme kada je tužiteljica pozvala tuženika da iz njezinog stana u O., T. ulica br. …, iseli, a ta činjenica je važna za utvrđivanje trajanja prekarija, jer je do tog trenutka zahtjev tužiteljice neosnovan budući sa tuženikom nije ugovorila plaćanja najamnine, a niti bi do tog trenutka stan mogla iznajmljivati trećim osobama i tako ostvarivati prihod. Iz navedenog razloga nema uvjeta za preinaku pobijane presude te je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ovaj sud prihvatio reviziju i ukinuo u cijelosti obje nižestupanjske presude i predmet vratio na ponovno suđenje istom prvostupanjskom sudu.

U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud utvrditi trajanje prekarija, te će ispitati mogućnost tužiteljice da nakon tog datuma ostvaruje prihode iznajmljivanjem prijepornog stana do svibnja 1996. godine a imajući u vidu odredbu čl. 2. i čl. 8. tada važećeg Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine", broj 73/95, 7/96, 100/97 i 101/98) te će tek nakon toga donijeti novu zakonitu odluku.

U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud utvrditi trajanje prekarija, te će ispitati da li tužiteljica podliježe ograničenju u raspolaganju svojom imovinom u smislu odredbe čl. 2. i 8. tada važećeg Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom te će tek potom donijeti novu zakonitu odluku.

U ponovljenom postupku će drugostupanjski sud utvrditi trajanje prekarija, a od tada pa do svibnja 1996. godine će utvrdili da li je tužiteljica bila privremeno ograničena u raspolaganju prijepornim stanom obzirom na odredbu čl. 2. i 8. tada važećeg Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju, te će tek potom donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu, 28. veljače 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.