II Kž-95/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ane Garačić i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog R. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2018. broj Kzd-3/17, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. veljače 2018.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-95/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. H. i optuženog M. H., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog R. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., dok je pod točkom II. izreke tom optuženiku u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. srpnja 2016. do 21. prosinca 2016. te od 3. studenog 2017. pa nadalje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 95/2018-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ane Garačić i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog R. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2018. broj Kzd-3/17, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. veljače 2018.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba optuženog R. H. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. H. i optuženog M. H., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog R. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., dok je pod točkom II. izreke tom optuženiku u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. srpnja 2016. do 21. prosinca 2016. te od 3. studenog 2017. pa nadalje.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. H. po branitelju, odvjetniku Z. S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se optuženom ukine istražni zatvor, a podredno zamijeni nekom od mjera opreza.
Žalba nije osnovana.
II Kž 95/2018-4
Upirući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, optuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice u vezi optuženikove adrese stanovanja te time pogrešno zaključio da se optuženik krije i da na taj način ometa odvijanje ovog kaznenog postupka.
Nasuprot takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od njegovog bijega i skrivanja, u cilju izbjegavanja kaznenog progona, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prema podacima iz spisa predmeta, vidljivo je da je optuženik prilikom prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika 15. srpnja 2016. (listovi 43. do 46. spisa predmeta) naveo adresu u S., kao točnu i jedinu adresu stanovanja. Tada je optuženik bio ujedno poučen i o tomu da je sukladno odredbi članka 272. stavka 2. ZKP/08. dužan, među ostalim, odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru promjene adrese, kao i da je upozoren na posljedice ako ne postupi po toj obvezi. Unatoč tomu, međutim, nakon što je na navedenoj adresi uredno zaprimio optužnicu, optuženik postaje sudu nedostupan u daljnjem tijeku postupka. Poziv na ročište za odlučivanje o osnovanosti optužnice optuženiku je bio upućen na istu adresu, no zaprimila ga je baka optuženika, F. D. (dostavnica na poleđini lista 218. spisa predmeta), da bi zatim rješenje o potvrđivanju optužnice zaprimio D. D., bratić optuženika (dostavnica na poleđini lista 221. spisa predmeta). Nakon toga je na istu adresu optuženiku upućen poziv za pripremno ročište određeno za 1. ožujka 2017., no dostava je neuručena vraćena u spis s napomenom da „obaviješten nije podigao pošiljku“ te mu je poziv za sljedeći termin pripremnog ročišta određenog za 10. ožujka 2017. upućen po sudskom dostavljaču. Sudski dostavljač je poziv uručio bratu optuženika, M. D., koji je naveo da optuženik živi negdje u O., na njemu nepoznatoj adresi, ali da će ga obavijestiti o dostavi poziva (službena bilješka na listu 240. spisa predmeta). K tome, na pripremno ročište 10. ožujka 2017. pristupio je zamjenik branitelja optuženika te naveo da je branitelj optuženika kontaktirao obitelj optuženika obavijestivši ih o danu održavanja pripremnog ročišta te da su se oni obvezali stupiti u kontakt s optuženikom. No, unatoč svemu poduzetom, optuženik nije pristupio na pripremno ročište 10. ožujka 2017.
Kraj takvog stanja stvari, pravno su neodlučne tvrdnje žalitelja da optuženik nije osobno zaprimao pozive za pripremna ročišta, kao i da o tomu nije bio obaviješten od brata, odnosno da je iz objektivnih razloga bio spriječen preuzeti pozive. Naime, iz prednje navedenog je razvidno da je optuženik znao da je protiv njega u tijeku kazneni postupak, a prethodno tomu je bio upozoren da je dužan odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru promjene adrese. Ujedno, optuženik je svakako imao mogućnost pravodobno, pisanim putem ili na drugi način, obavijestiti sud o aktualnoj adresi svojeg stanovanja i na taj način objektivizirati vlastitu dostupnost.
Pritom valja uzeti u obzir i činjenicu da optuženika na adresi navedenog prebivališta nisu zatekli niti službenici Centra za socijalnu skrb Z., a koji su ga na adresi prijavljenog prebivališta tražili zbog sastavljanja izvješća o osobnim i obiteljskim prilikama optuženika (izvješće na listovima 233. do 235. spisa predmeta), što žalitelj također zanemaruje.
II Kž 95/2018-4
Kada se usto pravilno razmotri značaj okolnosti da je optuženikova prisutnost u postupku osigurana tek njegovim uhićenjem 3. studenog 2017., nakon više od sedam mjeseci od izdavanja tjeralice 14. ožujka 2017. (list 256. spisa predmeta), vodeći pritom računa i o tomu da su službenici Policijske postaje Sesvete 5. travnja 2017. (izvješće na listu 267. spisa predmeta) utvrdili da se optuženik odselio na nepoznatu adresu u O., dok je iz izvješća Službe kriminalističkih evidencija od 4. svibnja 2017. (list 270/A. spisa predmeta) vidljivo da je terenskim provjerama utvrđeno da optuženik stanuje na nepoznatoj adresi u Z., onda su sve to one osobite okolnosti koje upućuju na to da se optuženi R. H. skrivao, sve s ciljem izbjegavanja kaznenog progona.
Žalitelj ujedno upire na povredu načela razmjernosti, smatrajući da ograničenje slobode mora biti razmjerno „naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“, a optuženik se nalazi u istražnom zatvoru ukupno gotovo osam mjeseci. Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
Prema tomu, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu pobjeći i tako ponovno postati nedostupan, pa je protiv optuženog R. H. opravdano produljena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega, dok se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera pa tako ni u žalbi predloženim mjerama opreza.
Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 26. veljače 2018.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević, v.r.
Ileana Vinja, v. r.