I Kž-596/2001-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 596/01-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića, Zlate Lipnjak-Bosanac, Milivoja Mikora i Dražena Tripala, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. R. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama opt. R. R., opt. R. R. i opt. D. P., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 27. lipnja 2000. godine, broj K-75/99, u sjednici održanoj dana 15. prosinca 2005. godine, u prisutnosti opt. R. R., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,

p r e s u d i o je:

I. Povodom žalbi opt. R. R., opt. R. R. i opt. D. P., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, te izriče da je, djelom opisanim u izreci presude, opt. R. R. počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ (''Narodne novine'' br. 110/97) u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (''Narodne novine'' br. 129/00 od 22. prosinca 2000. godine), a opt. R. R. i opt. D. P. kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ (''Narodne novine'' br. 110/97) u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (''Narodne novine'' br. 129/00 od 22. prosinca 2000. godine) i u vezi čl. 38. KZ.

II. Uslijed odluke pod I., te djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. R. R., a povodom te žalbe po službenoj dužnosti u odnosu na opt. R. R. glede odluke o troškovima, djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. D. P. i prihvaćanjem žalbe opt. R. R. preinačuje se prvostupanjska presuda:

a) u odluci o kazni, pa se opt. R. R., opt. R. R. i opt. D. P., za kazneno djelo za koje su sada proglašeni krivim, na temelju istih zakonskih propisa i uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b) KZ osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana svaki, u koje kazne se, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. R. R. od 30. rujna 1999.

I Kž 596/01-4

godine do 29. listopada 1999. godine, opt. R. R. od 30. rujna 1999. godine do 01. listopada 1999. godine, te opt. D. P. dana 01. listopada 1999. godine,

b) u odluci o troškovima kaznenog postupka na način da se opt. R. R. i opt. R. R. u cijelosti oslobađaju obveze naknade troškova kaznenog postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

III. U ostalom dijelu žalbe opt. R. R. i opt. D. P. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. R. R., opt. R. R., opt. D. P. i opt. I. P. da su, na način opisan u izreci presude, počinili kaznena djela zlouporabe opojnih droga, i to opt. R. R. iz čl. 173. st. 2. KZ, opt. R. R. i opt. D. P. iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 38. KZ, a opt. I. P. iz čl. 173. st. 4. KZ, pa ih je na temelju tih zakonskih propisa, a opt. R. R., opt. R. R. i opt. D. P. i uz primjenu propisa o ublažavanju kazne osudio i to opt. R. R. na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. st. 1. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 01. listopada 1999. godine do 29. listopada 1999. godine, opt. R. R. na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, opt. D. P. na kaznu zatvora u trajanju od jedan mjesec i petnaest dana, dok je prema opt. I. P. primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca neće izvršiti ako ovaj optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 82. KZ opt. I. P. na ime imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom dužan je platiti 100,00 kuna.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ od opt. R. R. oduzima se opojna droga marihuana u količini od 53,54 grama, šest komada sasušenih stabljika biljke cannabis sativa visine cca 2,5 m, jedna zasađena stabljika biljke cannabis sativa visine cca 2,5 m, jedan PVC najlon crne boje sa sadržajem šest manjih PVC vrećica bijele boje sa sadržajem sasušene biljne materije zeleno smeđe boje u ukupnoj količini od oko 3100 grama.

Po čl. 122. st. 1. ZKP opt. R. R. i opt. R. R. dužni su nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to svaki u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, te troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 3.770,00 kuna, dok su opt. D. P. i opt. I. P. po čl. 122. st. 4. ZKP oslobođeni dužnosti nadoknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žale se opt. R. R., opt. R. R. i opt. D. P..

Opt. R. R., po branitelju K. D., odvjetniku u R., podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o troškovima kaznenog postupka, a po čl. 382. ZKP njegova žalba sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji. U žalbi se predlaže da se pobijana

I Kž 596/01-4

presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe. Također, zatražio je da on i njegov branitelj budu obaviješteni o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.

Opt. R. R., po branitelju M. S., odvjetniku u R., podnio je žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati i presuda preinači u dijelu odluke o kazni koja mu je izrečena.

Opt. D. P., po branitelju S. Ž., odvjetniku u R., podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, pa sukladno odredbi čl. 382. ZKP njegova žalba sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenog sankciji, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbe nisu podneseni odgovori.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pisanom očitovanju od 08. listopada 2001. godine, broj KŽ-DO-1497/01, predložio je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješten je opt. R. R. i njegov branitelj K. D., odvjetnik u R., koji su to tražili, te je sjednici pristupio opt. R. R., dok odvj. K. D., iako uredno obaviješten o sjednici, istoj nije pristupio, pa je sjednica vijeća, na temelju čl. 374. st. 4. ZKP, održana u njegovoj odsutnosti.

Na samoj sjednici opt. R. R. je ostao kod navoda u žalbi, ponovio je i naglasio motive koji su ga nagnali da uzgaja marihuanu, a to su isključivo motivi spravljanja ljekovitih čajeva, ponavlja da niti jedan list marihuane nije zdrobio, te ističe kajanje i žaljenje zbog počinjenog. Žalbe opt. R. R. i opt. D. P. su djelomično osnovane, dok je žalba opt. R. R. osnovana u cijelosti.

Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka ističu opt. R. R. i opt. D. P..

Opt. R. R. smatra da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama - da je sud prvog stupnja, u obrazloženju presude, propustio navesti izvođenje dokaza dopune nalaza i mišljenja neuropsihijatrijskog vještaka, iz koje dopune, po mišljenju žalitelja, proizlazi da se kod njega ne može utvrditi kazneno pravna odgovornost, čime da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Suprotno tim žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja je ocjenjujući nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra mr. sc. dr. B. J.-R. isti ocijenio stručnim, te ga u cijelosti prihvatio, a to znači da je prihvatio i pismeni nalaz i mišljenje ovog vještaka, te njegovu dopunu danu na glavnoj raspravi, kao i krajnji zaključak da je opt. R. R. u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio u stanju smanjene ubrojivosti. Da je to tako, vidljivo je i iz dijela obrazloženja pobijane presude u kojem sud interpretira zaključke provedenog psihijatrijskog vještačenja po ovom vještaku, pa nisu osnovani žalbeni navodi da je sud prvog stupnja propustio obrazložiti i cijeniti provedenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra. Sud je u presudi vrlo

I Kž 596/01-4

decidirano, jasno i bez proturječja iznio odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju kaznenog djela i kaznenoj odgovornosti optuženika, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba opt. R. R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

Isto tako nije osnovana niti žalba opt. D. P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj pogrešno označuje kao povredu iz čl. 367. st. 3. ZKP, a u stvari očito misli na povredu iz čl. 367. st. 2. ZKP. Naime, ovaj optuženik tvrdi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu - njegovom iskazu danom pred redarstvenim vlastima, smatrajući da je taj iskaz nezakonit iz razloga što, unatoč tome što je na zapisniku naznačeno da je iskaz dan u nazočnosti branitelja, isti je zapravo dan bez prisutnosti branitelja, jer je branitelj prisustvovao samo diktiranju zapisnika od strane djelatnika policije iz svojih bilješki, a ne samom ispitivanju. Osim toga, optuženik tvrdi da nije niti jasno u kojem je uopće svojstvu odvj. Ž. R. bio nazočan njegovom ispitivanju pred redarstvenim vlastima, budući da nije mogao biti branitelj po službenoj dužnosti, jer branitelje u tom svojstvu može imenovati samo sud a ne djelatnici policije, a nije bio niti branitelj iz povjerenja jer spisu ne prileži nikakva punomoć o zastupanju.

Protivno takvim žalbenim navodima, zapisnik o ispitivanju opt. D. P., tada osumnjičenika, pred redarstvenim vlastima dana 01. listopada 1999. godine nije nezakonit dokaz. Naime, opt. D. P. uhićen je 01. listopada 1999. godine u 9,15 sati, upoznat je s razlozima uhićenja i osnovama sumnje protiv njega, te je poučen da ima pravo na branitelja po svom izboru ili s liste dežurnih odvjetnika, koji može biti nazočan njegovom ispitivanju. Iz zapisnika o ispitivanju osum. D. P. proizlazi da je odvj. Ž. R. obaviješten u 12,15 sati, da je pristupio u 12,55 sati, te da je ispitivanje osumnjičenika u nazočnosti branitelja započelo u 13,00 sati. Nema nikakve dvojbe da je odvj. Ž. R. nazočio u svojstvu branitelja iz povjerenja, da ga je osumnjičenik izabrao s liste dežurnih odvjetnika, te ga opunomoćio izjavom na zapisnik, a što sve nesporno proizlazi iz navoda iskaza osumnjičenika, pri čemu očitom omaškom unesena formulacija da osumnjičenik pristaje da njegovom ispitivanju prisustvuje odvjetnik Ž. R. kao branitelj po službenoj dužnosti, nije od odlučnog značaja i zasigurno ne može biti od utjecaja na zakonitost predmetnog zapisnika. Isto tako, status ovog branitelja nije doveden u pitanje niti time što isti nije bio pozvan kada je osumnjičenik ispitivan pred istražnim sucem, budući se očito radi o omašci i grešci suda, a uostalom predmetni zapisnik o njegovom ispitivanju pred istražnim sucem je i izdvojen iz spisa upravo iz razloga jer je iskaz dan bez nazočnosti branitelja. Nadalje, kako su predmetni zapisnik o ispitivanju osumnjičenika pred redarstvenim vlastima potpisali i osumnjičenik i branitelj bez ijedne primjedbe, to su neosnovani žalbeni navodi da je osumnjičenik ispitivan bez nazočnosti branitelja, a da je branitelj prisustvovao samo diktiranju zapisnika od strane djelatnika policije iz svojih bilješki, jer bi to zasigurno bilo izneseno kao primjedba na zapisnik. Dakle, opt. D. P., tada osumnjičenik, izrijekom je pristao da ga brani odvj. Ž. R., branitelj je bio prisutan njegovom ispitivanju, zapisnik su potpisali i branitelj i osumnjičenik bez da su stavili ikakvu primjedbu, pa je ovo ispitivanje provedeno na zakonit način u smislu čl. 177. st. 5. ZKP i, protivno žalbenim navodima, predstavlja zakonit dokaz.

Stoga, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje opt. R. R. i opt. D. P. ukazuju, a ispitujući pobijanu presudu, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP,

I Kž 596/01-4

utvrđeno je da nisu počinjene niti druge postupovne povrede iz toč. 1 citirane zakonske odredbe, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona opt. R. R. navodi da je u konkretnom slučaju ostvarena povreda iz čl. 368. toč. 2. ZKP, smatrajući da postoje okolnosti koje isključuju krivnju, dok opt. D. P., premda je u uvodu svoje žalbe istaknuo ovu žalbenu osnovu, istu uopće nije obrazložio.

Opt. R. R. u žalbi tvrdi kako iz svih izvedenih dokaza, a naročito iz nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra, proizlazi da je on postupao u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost, smatrajući da proizvodnja opojnih tvari radi vlastitog korištenja istih u svrhu liječenja nije kazneno djelo. Takvi žalbeni navodi nisu osnovani i s tim u vezi ovaj sud u potpunosti prihvaća razloge suda prvog stupnja u dijelu analize kaznenopravne odgovornosti opt. R. R.. Potpuno je neprihvatljiva tvrdnja žalitelja da iz zaključaka neuropsihijatrijskog vještačenja, koje on samo fragmentarno izdvaja, proizlazi njegovo postupanje u zabludi. Naime, imajući u vidu da je ovaj optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, te imajući u vidu utvrđene okolnosti njegova inkriminiranog ponašanja i naročito postupanja opt. R. R. koji ga je u nekoliko navrata upozoravao na zabranjenost i kažnjivost proizvodnje marihuane, a isto tako imajući u vidu i notornu činjenicu da se radi o prohibitivnoj normi o kojoj se javnost putem svih vrsta medija opsežno i učestalo informira, to nema dvojbe da je opt. R. R., unatoč tome što živi i djeluje na osebujan način pod utjecajem precijenjenih ideja, bio svjestan neprava svog djela i njegove protupravnosti.

Stoga, nije osnovana žalba opt. R. R. zbog povrede kaznenog zakona.

Ovaj sud ispitivao je i po službenoj dužnosti je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon (čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP), pa je utvrdio da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (''Narodne novine'' br. 129/00 od 22. prosinca 2000. godine) kojim je u čl. 25. izmijenjena odredba čl. 173. st. 2. KZ, na način da je za to kazneno djelo sada propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina, dok je u čl. 173. st. 2. KZ bila zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora. Kako je novi zakon blaži za počinitelja, suda ga je temeljem čl. 3. st. 2. KZ dužan primijeniti, pa je povodom svih podnesenih žalbi, a po službenoj dužnosti, pobijanu presudu u odnosu na opt. R. R., opt. R. R. i opt. D. P. trebalo preinačiti u pravnoj oznaci kaznenog djela kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude, a sukladno tome i u odnosu na temelj za izricanje kazne.

Žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u svojoj žalbi ističe opt. R. R. tvrdeći da je sud iz činjenica utvrđenih tijekom dokaznog postupka izveo pogrešan zaključak da je on proizveo opojnu drogu marihuanu u cilju daljnje prodaje, a ne radi vlastitog korištenja u svrhu liječenja. U tom smislu smatra činjenično stanje i nepotpuno utvrđenim, te predlaže da se upravo radi provjere istinitosti njegovih navoda da je marihuanu proizvodio za vlastitu konzumaciju u svrhu liječenja ispitaju svjedoci E. S., A. R., E. P., te M. i Lj. N..

Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je na temelju analize i ocjene obrane optuženika, te svih provedenih dokaza, osnovano zaključio da je opt. R. R. počinio kazneno djelo na način i pod okolnostima opisanim u izreci presude.

I Kž 596/01-4

Pravilna su utvrđenja suda u pogledu okolnosti da je optuženik upravo u namjeri prodaje opojne droge marihuane zatražio od opt. R. R. da mu nabavi sjemenke indijske konoplje i da se raspita o postupku sadnje, uzgoja i sušenja iste, te je dobivene sjemenke zasadio, najprije o odgovarajuće posude, a potom u vrt, uzgajao ih do visine oko 2,5, a potom pobrao i posušio. Količina zasađenih sjemenki, količina proizvedene, ubrane i smrvljene biljne materije, te interesiranje opt. R. R. za cijenu opojne droge na tržištu, te za vrijednost i kvalitetu proizvedene marihuane, upućuju na ispravnost zaključka suda prvog stupnja glede namjere žalitelja da proizvedenu drogu proda. Prvostupanjski sud je temeljito analizirao i savjesno ispitao obranu svakog od optuženika, pa tako i žalitelja, dovodeći ih u vezu s drugim izvedenim dokazima i neprijepornim činjenicama, te na temelju takve ocjene rezultata dokaznog postupka obranu opt. R. R. u dijelu u kojem on tvrdi da marihuanu nije proizvodio u cilju prodaje s pravom otklonio kao neosnovanu, navodeći u obrazloženju svoje presude za takvu ocjenu u svemu uvjerljive, iscrpne i logične razloge, koji ne ostavljaju mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje ovog optuženika, pa je i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, žalbene navode optuženika u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio posve neutemeljenim. Nesporno je da optuženik nije imao ovlaštenje za proizvodnju, da je djelo protupravno, te da je optuženik svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela koje mu se optužnicom stavljalo na teret.

Iako na temelju gore navedenog nije prijeporno da je opt. R. R. u cilju prodaje proizveo opojnu drogu marihuanu, valja naglasiti da je i proizvodnja opojne droge za vlastite potrebe također ovo kazneno djelo, te da je za opstojnost djela potpuno neodlučno da li netko proizvodi opojnu drogu radi prodaje ili za vlastite potrebe.

S obzirom na navedeno, opravdano i osnovano sud prvog stupnja nije prihvatio provođenje daljnjih dokaza na kojima se ustrajava i u žalbi budući ne bi promijenili ovako utvrđeno činjenično stanje.

Stoga, činjenično stanje nije pogrešno, a ni nepotpuno utvrđeno.

U pravu je opt. R. R. kada se žali zbog odluke o kazni žali navodeći da sud nije dostatno cijenio sve olakotne okolnosti i to njegovo držanje tijekom postupka, okolnost da je priznao učin kaznenog djela i iskazao kajanje zbog istog, njegovu mlađu životnu dob, neosuđivanost, zdravstveno stanje i teško djetinjstvo.

Opt. R. R. i opt. D. P. nisu izričito naveli da se žale i zbog odluke o kazni, no kako žalba podnesena u korist optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenim sankcijama, ovaj sud je u smislu čl. 382. ZKP ispitao pobijanu presudu u odnosu na ove optuženike i u tom dijelu.

Razmotrivši odluku suda prvog stupnja o kaznenoj sankciji, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja za opt. R. R., opt. R. R. i opt. D. P. o činjenicama koje u smislu čl. 56. KZ utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelje, no te okolnosti, listom olakotne, nisu u dostatnoj mjeri cijenjene.

I Kž 596/01-4

Osnovano je sud prvog stupnja utvrdio, kao olakotne okolnosti, da su opt. R. R., opt. R. R. i opt. D. P. neosuđivane osobe, te da su djelomično priznali učin kaznenog djela, a u odnosu na opt. R. R. još i da je djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti, kao i da je narušenog zdravlja, a u odnosu na opt. R. R. još i da je mlađe životne dobi, a opt. D. P. još i činjenicu da mu je zdravstveno stanje teško narušeno jer boluje od kronične bolesti, dok otegotnih okolnosti u odnosu na niti jednog od ovih optuženika, osnovano, nije utvrdio. Imajući u vidu utvrđenu relativno malu kriminalnu količinu svakog od ovih optuženika, činjenicu da u odnosu na njih nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost, činjenicu da je za kazneno djelo za koje su isti sada proglašeni krivim zapriječena blaža kazna nego za djelo za koje su optuženici bili proglašeni krivim po sudu prvog stupnja, po ocjeni ovog suda, sve navedene brojne olakotne okolnosti, predstavljaju tako osobito olakšavajuće okolnosti da će se i kaznom zatvora u trajanju od trideset dana, na koju su, primjenom propisa o ublažavanju kazne, sada osuđeni opt. R. R., opt. R. R. i opt. D. P., postići svi vidovi svrhe kažnjavanja. U izrečenu kaznu zatvora, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, svakom od optuženika uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru.

U pravu je opt. R. R. kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime, opt. R. R. je umirovljenik s primanjima od samo 1.100,00 kuna mjesečne mirovine, nema drugih prihoda i nema imovine, a uzdržava i izvanbračnu suprugu koja nema redovita primanja i osoba je teško narušenog zdravstvenog stanja. Stoga bi, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje ovog optuženika, kao i osobe koju je on dužan uzdržavati. Kako opt. R. R. nije podnio žalbu u gore navedenom smislu, to je u odnosu na njega postupano po službenoj dužnosti, sukladno izričitoj odredbi čl. 383. ZKP, budući su razlozi zbog kojih je donesena odluka u odnosu na opt. R. R. od koristi i za opt. R. R.. Naime, i ovaj optuženik ima doista minimalna mjesečna primanja u iznosu od 2.000,00 kuna i nema imovine, a iz podataka u spisu proizlazi da živi u izvanbračnoj zajednici, te da je izvanbračna supruga nezaposlena i nema nikakvih prihoda, pa bi, uzimajući u obzir visinu troškova kaznenog postupka, njihovim plaćanjem zasigurno bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje opt. R. R. i osobe koju je on dužan uzdržavati. Iz navedenih razloga, valjalo je pobijanu presudu preinačiti u odluci o troškovima na način da se opt. R. R. i opt. R. R. u cijelosti oslobađaju obveze naknade istih.

Slijedom svega iznesenog, temeljem čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. prosinca 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.