Revr-2105/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 2105/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. T. iz Č., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku u O., protiv tuženika O. p. d.d. O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. Z., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Z. & p. d.o.o. iz Z., radi pobijanja odluke, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-170/2014-2 od 16. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-702/2012-17 od 18. studenoga 2013., u sjednici održanoj 1. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pr-702/2012-17 od 18. studenoga 2013. utvrđeno je da je Odluka direktora tuženika od 7. listopada 2012. nezakonita i nedopuštena, te ne proizvodi pravni učinak prema tužitelju, te je ujedno naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime manje isplaćene plaće za siječanj 2013. iznos 2.268,37 kn, te za veljaču 2013. iznos 2.846,31 kn s pripadajućim zateznim kamatama i ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 2.500,00 kn na ime parničnih troškova.

Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-170/2014-2 od 16. travnja 2015. potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

„Je li u predmetnom sporu postoji pravni interes tužitelja – primjena čl. 187. ZPP-a u odnosu na čl. 127. ZOR-a?

Mora li se u ovom predmetu spora utvrđivati postojanje pravnog interesa?“

smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o istima Županijski sud u Osijeku u rješenju Gž-649/13 te Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Revr-584/95 izrazili pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude. Predloženo je stoga preinačenje pobijane presude odbijanjem zahtjeva tužitelja odnosno ukidanje nižestupanjskih presuda i odbacivanja tužbe tužitelja.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Obzirom na vrijednost predmeta ovog spora koja glede zahtjeva na utvrđenje iznosi 50.000,00 kn u smislu odredbe čl. 40. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP), a glede zahtjeva za isplatu je određena visinom utuženog iznosa u smislu odredbe čl. 40. ZPP-a, a čiji zbroj u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZPP-a određuje ukupnu vrijednost predmeta ovog spora: 55.114,68 kn, proizlazi da protiv pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U izjavljenoj reviziji tuženik je kao razlog važnosti naznačenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ukazao na pravno shvaćanje istog županijskog suda odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koja da su suprotna onom iz pobijane presude o postavljenim pitanjima.

Rješenjem Gž-649/13 od 28. ožujka 2013. Županijski sud u Osijeku je odlučivao o žalbi tuženika O. p. protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Pr-702/12 od 12. prosinca 2012. (donesenim u ovom predmetu spora) kojim je odlučeno o privremenoj mjeri, te je odbio prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere izrazivši pritom pravno shvaćanje da u postupku pokrenutom povodom deklaratorne tužbe, a čiji tužbeni zahtjev ne sadrži i kondemnatorni zahtjev (a kako je tada i glasio zahtjev tužitelja u to vrijeme) nema pretpostavki za određivanje privremene mjere, jer nema potraživanja koje bi se trebalo osigurati takvom mjerom.

Pobijanom presudom meritorno je odlučeno o deklaratornom i kondemnatornom zahtjevu tužitelja, pa je samim time razumljivo da se pravno shvaćanje izraženo glede odluke o osnovanosti ili ne prijedloga za određivanje privremene mjere ne može dovoditi u vezu s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi kojom je presuđeno o zahtjevu stranke, uključujući i onom za isplatu novčanog iznosa.

Rješenjem Rev-584/95 od 5. ožujka 1998. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo rješenje nižestupanjskih sudova kojima je bila odbačena tužba upravljena na utvrđenje da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika 14. listopada 1991., te zahtjev za njezino vraćanje u radni odnos i raspored na odgovarajuće radno mjesto, pri čemu je izraženo pravno shvaćanje da se pitanje dopuštenosti konkretne tužbe treba ocjenjivati kroz odredbu čl. 187. ZPP-a, a ne uz primjenu rokova propisanih odredbom čl. 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa.

Obzirom na prednje, potpuno je jasno da pravno shvaćanje iz citiranog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske se ne može dovoditi u vezu sa predmetom ovog spora, a time dakle nedostaje značaj važnosti pitanju zbog kojih je ova revizija podnesena.

Dakle, sve i ako su pitanja zbog kojih je ova revizija izjavljena važna za odluku u ovoj pravnoj stvari, kod činjenice da ne postoje razlozi njihove važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, reviziju je trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 1. prosinca 2015.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.