Gzp-263/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja S. Ž. iz S. B., kojeg zastupa punomoćnica T. P. N., odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P. & N. u S. B., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o zahtjevu predlagatelja od 24. srpnja 2006., dana 20. travnja 2007.,
Legislator headnote
AI generatedGzp-263/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema tome, ukupnim trajanjem ovog parničnog postupka predlagatelju je nastupila povreda prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst i 55/01 – ispravak).
Full text
Broj: Gzp 263/06-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja S. Ž. iz S. B., kojeg zastupa punomoćnica T. P. N., odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P. & N. u S. B., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o zahtjevu predlagatelja od 24. srpnja 2006., dana 20. travnja 2007.,
r i j e š i o j e:
I. Predlagatelju S. Ž. se određuje primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 7.000,00 kn (sedamtisuća kuna).
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je dana 24. srpnja 2006. Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku na temelju odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07 – dalje: ZS) navodeći da se u spisu pod poslovnim brojem Pž-65/04 pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske u žalbenom stadiju nalazi njegov predmet u kojem taj sud više od tri godine nije donio odluku.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je polazeći od navoda iz zahtjeva predlagatelja, zatim pribavljene preslike spisa poslovni broj P-192/01 Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu kao i spisa poslovni broj Pž-65/04 Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i očitovanja tog suda od 8. siječnja 2007. utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva.
Predlagatelj je kao tužitelj podnio tužbu radi isplate otpremnine Trgovačkom sudu u Slavonskom Brodu 28. ožujka 2001. zahtijevajući sa osnove otpremnine isplatu iznosa od 23.400,00 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 1999. do isplate te zahtijevajući naknadu parničnih troškova, koji se postupak vodio pod brojem P-192/01.
Prvo ročište održano je 1. listopada 2002., te je na istom tuženik dao očitovanje na tužbu a sud je rješenjem pozvao tuženika na dostavu potrebne dokumentacije.
Drugo ročište održano je 21. listopada 2002. na kojem je tužitelj zatražio dodjelu roka radi uređenja tužbenog zahtjeva te je na istom ročištu određeno novo ročište za glavnu raspravu za 5. studenoga 2002. uz dodjelu roka tužitelju za uređenje tužbenog zahtjeva te je određeno da će se pribaviti zapisnik sa ispitnog ročišta u okviru stečajnog postupka nad tuženikom.
Tužitelj je podneskom od 22. listopada 2002. obrazložio tužbeni zahtjev u pogledu prava na isplatu otpremnine te izračuna zatražene visine otpremnine.
Treće ročište održano je 5. studenog 2002. Na ročištu je tužitelj ponovno zahtijevao dodjelu roka radi uređenja tužbenog zahtjeva te se raspravljalo o pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva a tužitelju je rješenjem dodijeljen rok od 8 dana radi uređenja tužbenog zahtjeva.
Tužitelj je podneskom od 8. studenoga 2002. postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje da ima potraživanje po osnovi otpremnine te da se to potraživanje ima namiriti u okviru stečajnog postupka nad tuženikom.
Četvrto ročište za glavnu raspravu održano je 12. studenog 2002., u odsutnosti tuženika, a na ročištu je tužitelj predložio da se od tuženika pribave podaci potrebni za utvrđenje iznosa otpremnine kao i kolektivni ugovor za relevantno razdoblje, pa je sud zbog pribave tih podataka odgodio ročište i zatražio podatke.
Tuženik je podneskom od 25. studenog 2002. dostavio potrebne podatke bez kolektivnog ugovora.
Peto ročište za glavnu raspravu održano je 23. siječnja 2004. na kojem se tužitelj obvezao pribaviti važeći Kolektivni ugovor, a određeno je da će se tužitelj saslušati u svojstvu stranke, slijedom čega je određeno novo ročište za glavnu raspravu za dan 27. veljače 2004.
Tužitelj je dostavio Kolektivni ugovor podneskom od 27. siječnja 2003.
Šesto ročište za glavnu raspravu održano je 27. veljače 2003. na kojem je saslušan tužitelj u svojstvu stranke, te je na tom ročištu zaključena glavna rasprava i određeno je da će se odluka donijeti u pismenom obliku.
Prema podacima iz spisa pismeni otpravak presude sačinjen je 4. prosinca 2003. Tužitelj je izjavio žalbu 11. prosinca 2003. a spis je dostavljen na rješavanje Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske uz popratno izvješće 8. siječnja 2004.
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je na sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2006. presudu kojom je odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu broj P-192/01 od 27. veljače 2003. te je spis vraćen Trgovačkom sudu u Slavonskom Brodu 2. siječnja 2007.
Drugostupanjska presuda poslovni broj Pž-65/04 od 24. listopada 2006. je punomoćniku tužitelja kao predlagatelja dostavljena dana 16. siječnja 2007.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja, odlučno kod ocjene pitanja da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u ovom slučaju teče od dana podnošenja tužbe 28. ožujka 2001. i traje do dostave pravomoćne drugostupanjske presude punomoćniku predlagatelja 16. siječnja 2007., tako da se radi o mjerodavnom razdoblju od 5 godina, 9 mjeseci i 19 dana.
U tom razdoblju nadležni sudovi nisu postupali učinkovito, jer su dopustili da se jedan jednostavan predmet odulji na razdoblje dulje od pet godina, pa je tako pred drugostupanjskim sudom žalbeni stadij postupka trajao gotovo tri godine, dok je prvostupanjskom sudu bilo potrebno 1 godinu i 6 mjeseci da zakaže ročište za glavnu raspravu.
Prema tome, ukupnim trajanjem ovog parničnog postupka predlagatelju je nastupila povreda prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst i 55/01 – ispravak).
Predlagatelj je svojim ponašanjem doprinio duljini trajanja predmetnog postupka jer je tek podneskom od 8. studenog 2002. konačno odredio sadržaj tužbenog zahtjeva.
Visinu naknade ovaj sud je utvrdio uzimajući u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Na osnovu izloženog valjalo je primjenom odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS predlagatelju odrediti primjerenu naknadu i odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 20. travnja 2007.
Sudac:
Željko Glušić, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.
DNA:
1. Predlagatelju po punomoćnici T. P. N., odvjetnici iz S. B.,
2. Protustranci po DORH-u, Građansko-upravni odjel, Zagreb (uz očitovanje)