Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to value threshold and procedural rules.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the second-instance judgment as inadmissible. The appellant argued for a full dismissal of the claim, but the court found the disputed value did not exceed the 200,000 kn threshold required for review. Additionally, the court rejected the appeal regarding litigation costs, noting that such decisions are not subject to review under the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 1. ZPP; čl. 400. st. 1. ZPP: An appeal is inadmissible if the disputed value does not exceed the statutory threshold and decisions on litigation costs are not subject to review as they do not conclude the main proceedings.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1458/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz V., kojeg zastupa punomoćnica J. S. B., odvjetnica u R., protiv I-tuženika Turističke zajednice Grada Rijeke, R., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. S., D. M., A. S., M. A. u R., II-tuženika Grada Rijeke, R., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u R. i III-tuženika D. B. iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1096/13 od 5. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-367/06-23 od 3. svibnja 2012., u sjednici održanoj 8. ožujka 2017.,
r i j e š i o j e:
Revizija I-tuženika Turističke zajednice Grada Rijeke odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je I-tuženiku i III-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 25.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 03. svibnja 2012. do isplate (toč. I.), kao i parnični trošak u iznosu od 5.596,50 kn (toč. II.). S preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 385.000,00 kn, kao i s preostalim zatraženim troškovima postupka tužitelj je odbijen (toč. III.).
Presudom drugog stupnja odbijena je žalba I-tuženika kao neosnovana te je potvrđena presuda prvog stupnja u odnosu na I-tuženika. Ujedno je odbijena žalba tužitelja, te je potvrđena presuda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen zahtjev na isplatu zatezne kamate za razdoblje od 03. veljače 2006. do 02. svibnja 2012.
Protiv presude suda drugoga stupnja I-tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i presuda drugog stupnja preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti podredno da se ukinu presuda prvog i drugog stupnja i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija I-tuženika nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP), ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga zakona (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).
Budući da vrijednost revizijom pobijanog dijela presude u ovom postupku ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu u kojem bi se pobijala odluka o otkazu ugovora o radu, odnosno tražilo utvrđenje postojanja radnog odnosa, a niti je sud drugoga stupnja drugostupanjsku odluku donio na temelju odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP, to revizija I-tuženika nije dopuštena u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP.
Predmetna revizija I-tuženika u o odnosu na glavno potraživanje nije razmatrana kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da I-tuženik u reviziji nije određeno naznačio materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Slijedom navedenog, revizija I-tuženika, u pogledu glavne stvari nije dopuštena pa ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe iz čl. 392. st. 1. ZPP.
U odnosu na dio revizije kojom I-tuženik osporava odluku o trošku valja reći da iz sadržaja revizije proizlazi da I-tuženik postavlja pitanje da li pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka treba kod djelomičnog uspjeha stranaka u parnici uzimati u obzir kako tužiteljev, tako i tuženikov uspjeh u parnici.
Treba istaći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenje kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.).
Stoga glede odluke o troškovima postupka revizija I-tuženika nije dopuštena, pa je valjalo i u tom dijelu odbaciti reviziju I-tuženika na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.
Zagreb, 8. ožujka 2017.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v. r.