Revr-1360/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1360/12-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika „Z.“ d.o.o. V. Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr - 2075/11-2 od 15. ožujka 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr - 1265/11-24 od 15. lipnja 2011., u sjednici održanoj 17. rujna 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da odluka tuženika od 4. veljače 2009. kojom je otkazan ugovor o radu tužitelju nije dopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na poslove zanimanja skladištar – fakturist u prodajnom centru u Z.. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 3.690,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13

– dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja i iznijeto pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident ukazuje u reviziji. Posebno drugostupanjska odluka sadrži razloge u kojima u postupku pred prvostupanjskim sudom nije povrijeđena odredba čl. 377. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tuženika istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te vraćanje tužitelja na posao. Nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja nakon što su u provedenom postupku utvrdili:

- da je tužitelj s tuženikom 1. travnja 2008. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova skladištar - fakturist,

- da je 4. veljače 2009. tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika) kojom se tužitelj tereti za manjak utvrđen na izvanrednoj inventuri od 27. studenog 2008. u iznosu od 3.368,21 kunu, te manjak po redovnoj inventuri od 2. siječnja 2009. u iznosu od 2.409,45 kuna,

- da tuženik nije osigurao tužitelju adekvatne uvjete rada (poslodavac nije definirao obveze tužitelja kao skladištara – fakturiste, tužitelj je prema nalogu tuženika obavljao razne poslove /utovar, istovar, unošenje podataka u računalo, pisanje otpremnica i sl./ u čemu su mu i drugi pomagali /vozači, komercijalisti/ jer ih nije mogao obavljati sam – posebno utovar i istovar) na način iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj svojom radnjom ili propustom odgovoran za nastali manjak, tj. da je počinio povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se stavlja na teret, te

- da tako tuženik nije dokazao opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu.

Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

Neosnovano se tuženik poziva na proturječnosti ocjene nižestupanjskih sudova o postojanju opravdanih razloga za otkaz u odnosu prema odredbama Pravilnika o radu tuženika (čl. 93. t. 15. Pravilnika). To iz razloga što se u smislu ove odredbe otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika može dati uz pretpostavku da radnik krši obveze iz radnog odnosa (radi nedopuštenog ponašanja radnika ili kršenja radne discipline), a koje pretpostavke prema utvrđenju nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju nisu dokazane.

U naprijed navedeno utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužitelja. Naime, shodno odredbi čl. 106. st. 1. t. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 149/09 i 61/11 – u daljnjem tekstu: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog i u slučaju kada radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Teret dokaza opravdanosti razloga za otkaz je na poslodavcu (čl. 112. st. 1. ZR-a).

U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao opravdanost razloga za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika u smislu citirane odredbe 106. st. 1. t. 3. ZR-a, čime su nižestupanjski sudovi osnovano otkaz koji je tuženik dao tužitelju utvrdili nedopuštenim, te tako shodno odredbi čl. 115. ZR-a naložili vraćanje tužitelja na posao.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 17. rujna 2014.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.