Revr-195/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 195/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ž. Š., vl. obrta „A. Š.“, S., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu, isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-92/15-2 od 15. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-927/15-6 od 27. srpnja 2015., u sjednici održanoj 7. veljače 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu od dana ... kojim se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od ... te odluka tuženika od ... kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava, nedopušten i nezakonit.

2. Raskida se ugovor o radu zaključen ... između tužitelja i tuženika s danom ...

3. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.250,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, koja teče na slijedeće iznose:

- 2.300,00 kn od 16.03.2013. pa do isplate,

- 2.300,00 kn od 16.04.2013. pa do isplate,

- 1.650,00 kn od 16.05.2013. pa do isplate, sve u roku 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 35.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče na isti iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a koja teče od 17.04.2013. pa do isplate, sve u roku 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu 2.700,00 kuna u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.“

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv citirane drugostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava kao i zbog materijalnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dok iz sadržaja revizije proizlazi da istu podnosi i radi bitne povrede odredaba parničnog postupka. Tužitelj predlaže reviziju prihvatiti i nižestupanjsku presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu te zahtjev za isplatu i naknadu štete.

S obzirom da predmetni spor predstavlja radni spor protiv odluke o prestanku radnog odnosa u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP to su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP. Stoga je podnesena revizije i razmatrana kao redovna.

Prihvaćenjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, koju tužitelj opisno ističe u reviziji, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Drugi opsežni prigovori revidenta odnose se na osporavanje utvrđenih činjenica u spisu i načina na koji su sudovi utvrdili odlučne činjenice u ovom postupku i time takvi prigovori predstavljaju prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor nije moguće iznositi u ovoj revizijskoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP.

Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U revizijskom stupnju postupka je sporno je li izvanredni otkaz dopušten za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (za vrijeme bolovanja) kao i je li otkaz tužitelju dan u zakonskom roku te postoje li opravdani razlozi za izvanredni otkaz.

Na temelju utvrđenja da je tužitelj za vrijeme bolovanja na kojem je bio radi bolesti, radio poslove automehaničara izvan svog radnog mjesta usprkos svojem ozbiljnom zdravstvenom stanju, pravilno su sudovi zaključili da je tužitelj zlouporabio bolovanje, a o tome je ovaj sud zauzeo pravno shvaćanje izraženo u odluci VSRH, Rev 854/98 od 29. rujna 1998.

Sudovi su pri tom utvrdili da se radi o kontinuiranoj povredi iz radnog odnosa koja traje stalno zbog čega tuženik nije prekludiran u pravu na davanje izvanrednog otkaza, budući da rok od 15 dana iz čl. 108. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) ne počinje teći sve dok takovo ponašanje traje.

S obzirom na utvrđenje da je tuženik usmeno upozoravao tužitelja na obveze iz radnog odnosa te da ga je posljednji put vidio da radi 17. prosinca 2012., sudovi u postupku pravilno su ocijenili da je odluka o izvanrednom otkazu od ... donesena u zakonskom roku od 15 dana, a kako to i propisuje čl. 108. st. 2. ZR.

Naime, prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, dok se prema st. 2. citirane zakonske odredbe ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je u postupku utvrđeno da se radi o tužiteljevoj kontinuiranoj povredi obveze iz radnog odnosa, pravilno je shvaćanje sudova u postupku da u slučaju kada je osobito teška povreda radne obveze ponašanje radnika kojim se radne obveze krše kontinuirano u neprekidnom trajanju, da rok od 15 dana iz čl. 108. st. 2. ZR ne počinje teći sve dok takovo ponašanje traje (tako i VSRH Revr-114/03 od 1.10.2003., Revr 71/04 od 13.01.2005. i dr.).

Stoga je i prema ocjeni ovog suda odluka o otkazu donesena unutar zakonskog roka iz čl. 108. st. 2. ZR.

Isto tako pravilno su sudovi ocijenili da je isti otkaz zakonit iako je odluka o izvanrednom otkazu donesena za vrijeme bolovanja, obrazlažući da zabrana otkazivanja za vrijeme bolovanja postoji u slučaju kada je privremena nesposobnost za rad uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, sukladno odredbi čl. 74. st. 1. ZR, a da se u konkretnom slučaju radi o bolovanju tužitelja radi bolesti. O tome je ovaj sud zauzeo pravno shvaćanje izraženo u odluci VSRH, Rev-734/09 od 2.09.2009.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

Zagreb, 7. veljače 2018.

Predsjednica vijeća:

Davorke Lukanović-Ivanišević, v.r.