Supreme Court dismisses extraordinary sentence mitigation request due to lack of legal grounds under ZKP Art. 412.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's request for extraordinary sentence mitigation as unfounded. The defendant argued that his family's hardship, including the death of his parents and his wife, and his mother's poor health, warranted leniency. The court rejected these claims, noting that most circumstances were already known to the lower courts during sentencing, while the mother's new health issues were outweighed by the presence of other capable adult children.
Legislator headnote
AI generatedArt. 412 ZKP; Art. 414 ZKP: A request for extraordinary sentence mitigation is denied when the alleged circumstances were already known to the sentencing courts or are insufficient to justify a reduction in punishment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr 210/1992-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Kocijančić Erike, kao predsjednika vijeća, te mr Frančula Rudolfa i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os.Š.Z., zbog kriv.djela iz čl. 245. st. 1. i dr. Krivičnog zakona Jugoslavije preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske, odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Općinskog suda u Šibeniku od 17. rujna 1992. godine br. K- 151/91, u sjednici održanoj 21. listopada 1992. godine,
r i j e š i o j e :
Odbija se zahtjev os.Š.Z. za izvanredno ublažavanje kazne kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Šibeniku od 21. lipnja 1992. godine, br. K 151/91 opt. Z.Š. je zbog kriv.djela iz čl. 245. st. 1. i 246. st. 1. KZJ osudjen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Presudom Okružnog suda u Šibeniku od 12. rujna 1991. godine br. Kž-117/91 preinačena je citirana presuda Općinskog suda Šibenik u odluci o kazni na način da je os.Š.Z. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca.
Osudjenik se nalazi u pritvoru i na izdržavanju kazne od 19. ožujka 1991. godine.
Dana 7. travnja 1992. godine os. Š.Z., podnio je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem, medju ostalim, navodi da zahtjev podnosi zbog toga što je samohrani otac mldb. sina, majka da mu je starija i bolesna, prije godinu dana da mu je preminuo otac, a prije dvije godine druga supruga. Otkako se nalazi na izdržavanju kazne čitavo vrijeme održava kontakt sa sinom i majkom, a sin je čvrsto vezan uz njega, jer da je imao svega pet godina kad ga je napustila majka, a presudom Općinskog suda u Šibeniku sin
I Kr 210/92.
je povjeren njemu na čuvanje i uzdržavanje. Smatra da bi ublažavanje kazne imalo pozitivnog učinka na njegovu obitelj. Majka mu živi sama, boluje od dijabetesa, teško se kreće i vrlo loše vidi. On je podnio zahtjev za invalidsku mirovinu, predlaže da se njegov zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne uvaži.
Dostavljajući zahtjev Općinski sud u Šibeniku predložio je da se isti odbije.
Izjašnjavajući se temeljem članka 414. st. 4. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), javni tužitelj Hrvatske mišljenja je da je zahtjev osudjenika neosnovan.
Zahtjev nije osnovan.
Okolnosti koje os. Š.Z. iznosi u svom zahtjevu (smrt oca i supruge, svoje zdravstveno stanje, obiteljske prilike, tj. da mu je sin smješten kod bivše supruge) izuzev lošeg zdravstvenog stanja majke (dijabetes, loš vid i druge zdravstvene tegobe), bile su poznate prvostepenom i drugostepenom sudu kada su izricali presude. Što se pak tiče činjenice da je majka osudjenika stara i bolesna istina radi se o novoj okolnosti, ali pri tome treba imati u vidu da ona (uz osudjenika) ima još troje odrasle djece koji su u radnom odnosu i materijalno i stambeno sredjeni, koji će sigurno, ako treba, brinuti o svojoj majci, svakako bolje nego osudjenik, koji je nezaposlen, bez stalnih prihoda,a ranije osudjivan. Prema tome, ta okolnost da su sudovi znali za nju prilikom izricanja presude, ne bi očito dovela do blaže osude Š.Z..
Nisu, prema tome, ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 412.ZKP za izvanredno ublažavanje kazne, pa je temeljem čl. 414.st. 6. ZKP riješeno kao u izreci.
U Zagrebu, dana 21. listopada 1992. godine.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Branka Papeš, v.r.
Kocijančić Erika, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši stručni referent:
(Vladimir Vuletin)