Revr-660/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 660/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, Nenada Perina, člana vijeća, Željka Glušića, člana vijeća, Renate Šantek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Jalšovečki, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Ž., koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u V., protiv tuženika S. d.d. Ž., koju zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 1271/09-3 od 7. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji broj P- 228/08-24 od 30. ožujka 2009., u sjednici održanoj 4. travnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena tuženikova odluka otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 26. ožujka 2007., zahtjev tužiteljice da se poništi tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 26. ožujka 2007., zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prekinut, zahtjev da se tuženiku naloži da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto predsjednice uprave i uspostavi joj radni pravni odnos bez prekida, zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati naknadu štete za povredu prava osobnosti u iznosu od 25.000,00 kuna, kao i zahtjev da joj naknadi parnični trošak, a tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 12.810,00 kuna. Drugostupanjskom odlukom odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica u reviziji zaključno predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev prihvatiti u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 26. ožujka 2007., poništenje te odluke, utvrđenje da joj radni odnos kod tuženika nije prestao i uspostavu radnopravnog odnosa bez prekida, a ukinuti u preostalom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik je prvenstveno predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu. Podredno je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

Odredbom čl. 382. st. 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

S obzirom da je tužiteljica tužbenim zahtjevom u ovom postupku zahtijevala utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, utvrđenje da joj radni odnos nije prestao i uspostavu radnopravnog odnosa kod tuženika, to je tužiteljičina revizija dopuštena u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 1. točka 2. ZPP.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda je ispitana u smislu odredbe čl. 392.a ZPP samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 8. ZPP.

Revidentica u reviziji u okviru razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6 ZPP jer tužiteljici nije data mogućnost da raspravlja pred sudom. Zatim ističe da pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Također navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 7. st. 3. ZPP jer je svoju odluku utemeljio na činjenicama i dokazima o kojima stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni. Prema navodima tužiteljice drugostupanjski sud je svoju odluku donio bez savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Tužiteljica također smatra da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer nije ocijenio sve žalbene navode tužiteljice.

Na prvi prigovor tužiteljice treba istaknuti da u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP jer nema osnove za zaključak da bi tužiteljici na bilo koji način bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom. Tužiteljica u reviziji neosnovano ističe da je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na činjenicama i dokazima o kojima tužiteljici nije bila dana mogućnost da se izjasni tijekom postupka, jer je pobijana prvostupanjska odluka donesena na temelju činjenica utvrđenih tijekom tog postupka.

Nadalje, i u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da nižestupanjske presude ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su bili odlučni za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku.

Navodi revizije kojima revidentica drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova su činjenični prigovori koji nisu od značaja u ovom, revizijskom, postupku s obzirom da reviziju nije dopušteno podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP).

Kako tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U postupku pred sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica 21. ožujka 2005. s tuženikom sklopila ugovor o radu s direktorom, za radno mjesto direktora na neodređeno vrijeme;

- da su stranke 16. prosinca 2005. sklopile aneks broj I ugovoru o radu s direktorom, na temelju kojeg je tužiteljica preuzela funkciju predsjednice uprave tuženika i sukladno tome su djelomično izmijenjene odredbe ugovora o radu s direktorom;

- da je Nadzorni odbora tuženika 12. veljače 2007. donio odluku o opozivu odluke o imenovanju tužiteljice predsjednicom uprave tuženika, kojom se tužiteljici stavlja na teret donošenje odluka bez znanja drugog člana uprave, između ostalog primanje u radni odnos osam radnika među kojima i njezinog bračnog druga, što nadzorni odbor tuženika smatra grubom povredom dužnosti uslijed kojih je izgubio povjerenje u tužiteljicu jer je tužiteljica, kao predsjednica uprave braneći privatne interese u drugi plan stavila interese društva, odnosno tuženika i time naštetila ugledu tuženika;

- da je Nadzorni odbor tuženika 26. ožujka 2007. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora o radu zbog istih razloga zbog kojih je Nadzorni odbor opozvao tužiteljicu, kao predsjednicu uprave, s mjesta predsjednice uprave tuženika;

- da tužiteljica nije prihvatila ponudu izmijenjenog ugovora o radu;

sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da je tuženik tijekom postupka u smislu odredbe čl. 112. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine, broj 38/05, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05 – dalje: ZR) dokazao da je imao opravdani razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora o radu u smislu odredbe čl. 114. ZR u vezi s čl. 106. st. 1. alineja 3. ZR. Tužiteljica u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ističe da pobijana odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nije dopuštena jer ju je donio nadzorni odbor tuženika kao nenadležno tijelo i odluku je potpisala neovlaštena osoba, jer u trenutku kada je nadzorni odbor tuženika donio pobijanu odluku tužiteljica već 42 dana nije bila članica uprave. Nadalje, smatra da odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nije donesena u roku za donošenje izvanrednog otkaza, da tuženik tužiteljici nije omogućio iznošenje obrane i da tuženik tužiteljicu prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu nije pismeno upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, koja dužnost tuženika je propisana odredbom čl. 110. ZR, odnosno čl. 117. st. 1. pročišćenog teksta ZR. U odnosu na prvi prigovor tužiteljice treba reći da je pobijanom odlukom o otkazu ugovora o radu tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tužiteljici otkazan ugovor o radu za radno mjesto predsjednice uprave zaključen 21. ožujka 2005. Tijekom postupka tuženik je u smislu odredbe čl. 112. st. 1. ZR dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje sporne odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu.

Odredbom čl. 268. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00 i 118/03 – dalje: ZTD) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, propisano je da nadzorni odbor zastupa društvo prema članovima uprave.

Osim toga, odredbom čl. 63. Statuta dioničkog društva S. d.d., tj. tuženika u ovom postupku, propisano je da s predsjednikom i članovima uprave tuženika nadzorni odbor tuženika sklapa ugovore o radu.

Kako je pobijanom odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tužiteljici otkazan ugovor o radu za radno mjesto direktorice-predsjednice uprave tuženika, a vodeći računa o citiranoj odredbi čl. 268. ZTD i čl. 63. Statuta tuženika, ovaj sud smatra da je Nadzorni odbor tuženika, koji je ovlašten za sklapanje ugovora o radu s članovima uprave, bio ovlašten donijeti spornu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici za radno mjesto predsjednice uprave, iako je ta odluka donesena nakon što je Nadzorni odbor tuženika već ranije donio odluku o opozivu tužiteljice s mjesta predsjednice uprave tuženika. Pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu potpisao je predsjednik nadzornog odbora tuženika. Zbog navedenog je neosnovan revizijski prigovor tužiteljice da je spornu odluku o otkazu ugovora o radu donijelo nenadležno tijelo i potpisala neovlaštena osoba.

Na drugi prigovor tužiteljice iznesen u reviziji treba odgovoriti da su pravilno postupili sudovi nižeg stupnja kada su, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje ocijenili da se u konkretnom slučaju radi o redovitom otkazu ugovora o radu, odnosno o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice, u smislu odredbe čl. 106. st. 1. alineja 3. ZR, a ne o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz čl. 107. ZR kako to neosnovano smatra tužiteljica. Stoga na pravilnost pobijane odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu ne utječe revizijski navod tužiteljice da je sud odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu trebao donijeti u roku propisanom odredbom čl. 107. st.

2. ZR.

Neosnovani su i revizijski navodi tužiteljice da je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nedopuštena jer joj tuženik nije omogućio iznošenje obrane, kao i zbog činjenice što tuženik tužiteljicu prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu nije pismeno upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza u smislu odredbe čl. 110. st. 1. ZR.

Naime, tijekom postupka utvrđeno je, što niti tužiteljica ne osporava, da je tužiteljica bila nazočna na dvije sjednice nadzornog odbora tuženika i tijekom tih sjednica predsjednik Nadzornog odbora je od tužiteljice usmeno zatražio da se očituje o kršenju pojedinih obveza iz ugovora o radu.

Osim toga, pravilno su ocijenili nižestupanjski sudovi da pobijana odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici nije nedopuštena niti zbog toga što tuženik nije tužiteljicu pismeno upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, koja dužnost tuženika je propisana odredbom čl. 110. st. 1. ZR. To stoga što izostanak upozorenja na obveze iz radnog odnosa prije otkazivanja ugovora o radu nije bezuvjetno razlog zbog kojeg bi otkaz ugovora o radu uvijek bio nedopušten. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica obavljala funkciju predsjednice uprave tuženika prema pravnom shvaćanju ovog suda s obzirom na konkretne okolnosti nije bilo niti za očekivati od tuženika da tužiteljicu upozorava na kršenje obveza iz radnog odnosa, kao i na mogućnost otkaza za slučaj kršenja tih obveza.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP-a revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 4. travnja 2012.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.