I Kž-789/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 789/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a, odlučujući o žalbama opt. B. J. i opt. Z. B., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 16. srpnja 2009., broj: K-28/09, u sjednici održanoj dana 11. studenog 2009., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. B. J. i opt. Z. B., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. B. J. i opt. Z. B. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po čl. 218. st. 2. KZ-a, osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci – svaki, a u kazne im je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to: opt. B. J. od 23. ožujka 2009. – pa nadalje, a opt. Z. B. od 11. svibnja 2009. – pa nadalje.

Po čl. 132. st. 2. ZKP oba optuženika dužni su ošt. D. P. na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti 1.000,00 kn – svaki, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva ošt. D. P. upućen u parnicu.

Po čl. 122. st. 1. ZKP, oba optuženika dužni su platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn – svaki.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. B. J., po braniteljici D. G., odvjetnici iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i nepotpuno i pogrešno utvrđenog injeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski č

sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; opt. B. J. – osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa istovjetnim prijedlogom kao u

I Kž 789/09-4

žalbi podnesenoj po braniteljici; opt. Z. B., po braniteljici M. H., odvjetnici iz Š., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili pobijanu presudu preinači na način da opt. Z. B. oslobodi od optužbe ili mu izrekne blažu kaznu; opt. Z. B. – osobno, zbog „svih zakonom predviđenih žalbenih razloga“, sa istovjetnim prijedlogom kao u žalbi podnesenoj po braniteljici.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Po čl. 373. st. 1. ZKP predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. B. J.

Prije svega, iako je opt. B. J. podnio žalbu protiv pobijane presude i osobno i po braniteljici D. G., zbog istovjetnosti osnova žalbi, te istih razloga žalbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske tretirao je obje žalbe kao jednu žalbu podnesenu u korist opt. B. J..

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP – jer su razlozi o odlučnim činjenicama u presudi nejasni i proturječni.

Žalitelj takve razloge nalazi u tome što ošt. D. P. nije odmah prepoznao opt. B. J. dok je ovaj bio u njegovoj obiteljskoj kući, a istovremeno je tvrdio da opt. B. J. poznaje iz Zatvora u S..

Ovakav navod žalitelja, sam po sebi, ne predstavlja ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP jer se radi o ocjeni činjenica vezanih za prepoznavanje opt. B. J., dakle radi se eventualno o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

Međutim, iz iskaza ošt. D. P. proizlazi da je on prepoznao opt. B. J., da ga je detaljno opisao i da ga je „100% prepoznao kao osobu koja je bila u njegovoj kući“, a okolnost što prepoznavanje opt. B. J. nije izvršeno kao istražna radnja (čl. 243.a i čl. 243.b ZKP) još ne znači da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, već se eventualno može raditi o povredi iz čl. 367. st. 3. ZKP, no ta povreda nije ostvarena, jer na navedenoj okolnosti prvostupanjski sud nije utemeljio svoju presudu, jer je prvostupanjski sud po čl. 330. st. 1. i 2. ZKP na glavnoj raspravi izveo kao dokaz zapisnik o očevidu te zapisnik o iskazu ošt. D. P. o tome da je ovaj „100% prepoznao opt. B. J. kao počinitelja kaznenog djela“.

Isto tako, prvostupanjski sud nije pogrešno utvrdio činjenično stanje (a niti nepotpuno) kada je prihvatio iskaz svjedokinje M. M. – djelatnice Policijske postaje D. koja je pored detaljnog opisa izgleda opt. B. J. navela i to da je opt. B. J. „…bio odjeven u smeđu kožnu izme…“, a to što se ne navode „mamuze“ na čizmama, ta okolnost ne čini jaknu i kaubojske č

I Kž 789/09-4

taj iskaz manjkavim u tom smislu da se može tvrditi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, kako to u žalbi navodi žalitelj.

Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, te odluku o oduzimanju imovinske koristi (čl. 382. ZKP), Vrhovni sud Republike Hrvatske preispitao je i odluku o kazni (kao i odluku o oduzimanju imovinske koristi) te je našao da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne opt. B. J. vodio računa o svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a, te će se i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kaznom zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud na str. 11-12 pobijane presude, koje razloge prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, te na iste upućuje žalitelja.

Na žalbu opt. Z. B.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi ističe da se žali zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj isključivo žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prema žalitelju, sporno je to što ošt. D. P. nije odmah prepoznao opt. Z. B. dok je ovaj bio u obiteljskoj kući oštećenika. Isto tako, prema žalitelju, ne postoje nikakvi materijalni tragovi (osim personalnih iskaza ošt. D. P.) da je upravo opt. Z. B. sudjelovao u počinjenju kaznenog djela zajedno s opt. B. J., a okolnost da su obojica optuženika zaustavljeni kod mjesta R. – još ne znači da su počinitelji kaznenog djela, to tim više što su obojica optuženika objasnili i naveli razloge zbog čega su bili zajedno (kupnja agregata), a opt. Z. B. naveo je i razloge mogućeg motiva zbog kojega lažno tereti ošt. D. P. (posudba 400,00 kn, koji novac mu nije vratio).

Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije pogrešno utvrdio činjenično stanje jer iz iskaza ošt. D. P. proizlazi da on nikakav novac nije posudio opt. Z. B., obojica optuženika nisu mogli niti približno identificirati „prodavatelja“ agregata, a iz iskaza ošt. D. P. nedvojbeno proizlazi da je on prepoznao opt. Z. B. – s kojim je bio u istoj ćeliji u Zatvoru u S. i u Kaznionici u L. – dok iz iskaza svjedoka J. R. nedvojbeno proizlazi da se kritični događaj dogodio na način kako je to ošt. D. P. odmah nakon kritičnog događaja opisao navedenom svjedoku. Prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nema nikakvog razloga da ošt. D. P. lažno tereti opt. Z. B., kako je to istaknuto u žalbi koju je osobno podnio opt. Z. B..

I u pogledu opt. Z. B. V. sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 382. ZKP, preispitao je odluku o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP) te našao da je prvostupanjski sud i u pogledu opt. Z. B. istom izrekao adekvatnu kaznu, kojom će se u cijelosti ostvariti svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to obrazlaže i prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude i na koje razloge se također upućuje žalitelj.

l. 132. st. 2. ZKP) u odnosu na oba Odredba o oduzimanju imovinske koristi (č

optuženika, utemeljena je na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njenu primjenu, koje razloge prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, i na koje upućuje žalitelje.

I Kž 789/09-4

Kako razlozi žalbi nisu ostvareni te kako ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje Vrhovni sud Republike Hrvatske pazi po službenoj dužnosti, to je po čl. 387. ZKP, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. studenog 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.