Gzp-1667/2008-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1667/08-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja Z. O. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 24. studenog 2008., 17. siječnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-6072/10 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju Z. O. iz Z., u iznosu od 6.500,00 (šesttisućapetstotina) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 24. studenog 2008., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09. i 116/10. - dalje: ZS), ovom sudu bio podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-6177/92, te kod Županijskog suda u Zagrebu, pod posl. br. Gž-4730/05.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-6177/92, očitovanja tog suda od 3. ožujka 2009., te službene provjere kod Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 18. studenog 1992. pred Općinskim sudom u Zagrebu (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja D. H. iz Z., protiv I-tuženika I. O. i II-tuženice S. O., oboje iz Z., … 5 (prednikâ ovdje predlagatelja), radi povrata zajma. Spis se vodio pod poslovnim brojem P-6177/92;

- do dana 5. studenog 1997. godine, kao dana stupanja na snagu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), sud prvog stupnja održao je tri ročišta: 16. veljače 1993. (na kojem su tuženici dali odgovor na tužbu), te 15. travnja 1993. (na kojem je određeno provesti dokaz grafološkim vještačenjem) i 3. svibnja 1994. (na kojem je sud obaviješten da je tužitelj D. H. umro). Podneskom od dana 18. studenog 1996. punomoćnik tužitelja je dostavio u spis presliku rješenja o nasljeđivanju iza pok. D. H..

- na ročištu održanom 9. veljače 2000. tuženici ustraju na prijedlogu da se provede vještačenje autentičnosti i starosti potpisa tuženikâ i starosti papira, putem Zavoda za kriminalistička vještačenja MUP-a, te predlažu priklopiti ovosudni spis R1-160/94. Rješenjem je naloženo tuženicima u roku od 15 dana dostaviti komparativni materijal za potrebe vještačenja, te zatražiti spis R1-160/94, što je učinjeno dopisom od istog dana;

- uz podnesak od 2. ožujka 2000. tuženici su dostavili u spis komparativni materijal za grafološko vještačenje;

- ročište određeno za 10. prosinca 2003. nije održano radi spriječenosti suca;

- na ročište održano 20. svibnja 2004. pristupio je Z. O., sin preminulih I- i II-tuženika (ovdje predlagatelj). U spis je predao podnesak kojim je o potonjoj činjenici obavijestio sud i očitovao se na tijek postupka, predloživši provođenje dokaza saslušanjem svjedoka. Sud je rješenjem naložio tuženiku dostaviti sudu adrese svjedoka u roku od 8 dana, a tužitelju rok od 15 dana za očitovanje na zaprimljeni podnesak;

- podneskom od 30. lipnja 2004. tuženik je dostavio sudu imena i adrese svjedoka;

- na ročištu održanom 18. listopada 2004. sud nalaže tužitelju urediti tužbeni zahtjev glede valute, što je on učinio podneskom od 1. ožujka 2005.;

- na ročištu održanom 8. veljače 2005. saslušano je dvoje svjedoka;

- na ročištu održanom 19. svibnja 2005., saslušana su još dvojica svjedoka, nakon čega je zaključena glavna rasprava;

- na ročištu za objavu presude održanom 3. lipnja 2005. sud je donio i objavio presudu posl. br. P-6177/92 kojom je odbijen tužbeni zahtjev;

- 11. srpnja 2005. zaprimljena je žalba tužitelja, čiji primjerak je dostavljen punomoćniku tuženika, a ovaj je dostavio odgovor na žalbu dana 22. rujna 2005., nakon čega je 17. studenog 2005. spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, na odlučivanje o žalbi. Spis se vodio pod posl. br. Gž-4730/05;

- uz dopis Županijskog suda od 27. prosinca 2006. (posl. br. Gž-4730/05) spis je vraćen sudu prvog stupnja 5. veljače 2007., radi otklanjanja uočenih nedostataka;

- 25. kolovoza 2008. izrađen je ispravak rješenja, u kojem je u uvodu ispravljena oznaka stranaka. Istoga dana zatraženo je od odvjetnika J. J. da u roku 15 dana dostavi u spis punomoć kojim ga je za zastupanje ovlastila D. H., zakonska nasljednica iza pok. tužitelja D. H.. Isto rješenje ponovno je upućeno odvjetniku J. J. 14. studenog 2008. Kako je odvjetnik J. J. u međuvremenu preminuo, to sud nije ukinuo radnje koje je odvjetnik poduzeo u postupku za D. H., već je 3. travnja 2009. isto rješenje uputio preuzimatelju ureda, odvjetniku B. K..

- 20. travnja 2009. odvjetnik B. K. obavijestio je sud dopisom kako je on preuzimatelj odvjetničkog ureda preminulog J. J.;

- 24. kolovoza 2009. sud je dopisom naložio D. H. da se očituje u svezi naknadnog odobravanja radnji koje je za nju u postupku poduzeo odvjetnik J. J., osobito glede podnošenja žalbe, u roku od 15 dana. Dostava rečenog dopisa D. H. je pokušana dostava dva puta, 9. rujna 2009. i 5. listopada 2009., dok je 20. listopada 2009. određena dostava po sudskom dostavljaču, te je 26. listopada 2009. D. H. osobno preuzela pismeno;

- sud je 21. prosinca 2009. donio rješenje kojim je određeno da se ukidaju radnje provedene po odvjetniku J. J., te se smatra da žalba od 11. srpnja 2005. nije ni bila podnesena;

- dostava navedenog rješenja tužiteljici nije bila uredno obavljena 17. veljače 2010., kao ni dostava po sudskom dostavljaču 17. ožujka 2010.;

- 24. svibnja 2010. sud prvog stupnja donio je rješenje kojim je ukinuto rješenje od 21. prosinca 2009. i odlučeno da će spis biti upućen Županijskom sudu u Zagrebu, radi odlučivanja o žalbi;

- Županijski sud u Zagrebu zaprimio je spis 15. rujna 2010. Postupak se vodi pod posl. br. Gž-6072/10. Postupak je u tijeku.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Međutim, pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice počinje teći tek od 6. studenoga 1997., obzirom da je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), i traje zaključno sa 17. siječnjem 2011., kada je odlučeno o zahtjevu predlagatelja, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje sveukupno je trajalo 13 (trinaest) godina, 2 (dva) mjeseca i 11 (jedanaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 13 godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno sedam ročišta samo u pravno relevantnom razdoblju, ali i izvodeći dokaze saslušanjem više svjedoka te provođenjem vještačenja. No, valja istaknuti kako sud pritom nije postupao u potpunosti ažurno; naime, razdoblje potpune neaktivnosti suda zamijećeno je u tri navrata (od početka pravno relevantnog razdoblja do ročišta održanog 9. veljače 2000., potom od podneska od 2. ožujka 2000. do 10. prosinca 2003., ali i od dostavljanja spisa uz remisorni dopis Županijskog suda u Zadru – 5. veljače 2007. – do donošenja rješenja o ispravku, 25. kolovoza 2008.). Nadalje, tijekom postupka je drugostupanjski sud prvo morao vratiti spis sudu prvog stupnja radi ispravka presude; nakon toga je prvostupanjski sud rješenjem od 21. prosinca 2009. ukinuo radnje provedene po odvjetniku J. J., zbog čega je smatrao da žalba protiv presude nije ni bila podnesena, da bi potom 24. svibnja 2010. to rješenje ukinuo i cjelokupni spis otpremio Županijskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje, nakon čega se postupak još uvijek vodi. Potonje činjenice ukazuju da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tuženik) svojim parnici značajno pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tuženik u dva navrata nije postupio sukladno nalozima suda (s ročišta od 9. veljače 2000. i 20. svibnja 2004.), i u određenom roku dostavio materijal za vještačenje, odnosno adrese svjedoka čije je saslušanje predložio, već je u oba navrata to učinio tek protekom određenih rokova, čime je izravno doprinio trajanju postupka. Ovaj sud je također uočio kako je tuženik na ročištu svoj podnesak predao protivnoj strani neposredno na ročištu održanom 20. svibnja 2004., čime je onemogućio da se o sadržaju podnesaka raspravlja istom na ročištu, zbog čega je sud morao protivnoj strani odrediti rok za očitovanje. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu već i stoga što je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze saslušanjem više svjedoka, ali i poduzeti odgovarajuće postupovne radnje glede preuzimanja ureda punomoćnika tužiteljice od stane novog odvjetnika.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01, 55/01 - ispravak, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 6.500,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, te činjenicu da je predlagatelj stupio u parnicu kao nasljednik tuženikâ 2004. godine, kao i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. siječnja 2011.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.