Legislator Case Law & Legislation
I Kr-95/2004-3 AI generated

I Kr-95/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kr-95/2004-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, Zlate Lipnjak-Bosanac, Ane Garačić, Josipa Budinskog i Lidije Grubić-Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ-a i dr., odlučujući o zahtjevu majke osuđenika M. M. za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu, od 10. ožujka 2004. godine, broj K 172/02, u sjednici održanoj 06. svibnja 2004. godine,

Legislator headnote

AI generated

I Kr-95/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2003. godine, broj K 172/02, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2003. godine, broj Kž 607/03, osuđen je B. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ-a, na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je kaznu uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru, od 23. kolovoza 2000. godine do 16. svibnja 2002. godine.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 95/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, Zlate Lipnjak-Bosanac, Ane Garačić, Josipa Budinskog i Lidije Grubić-Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ-a i dr., odlučujući o zahtjevu majke osuđenika M. M. za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu, od 10. ožujka 2004. godine, broj K 172/02, u sjednici održanoj 06. svibnja 2004. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev majke os. B. M., M. M. za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2003. godine, broj K 172/02, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2003. godine, broj Kž 607/03, osuđen je B. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ-a, na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je kaznu uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru, od 23. kolovoza 2000. godine do 16. svibnja 2002. godine.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnijela je majka osuđenika M. M..

Kao nove okolnosti, ističe podatak da se osuđenik nakon izlaska iz pritvora zaposlio u C. e., gdje i danas radi. U slobodno vrijeme uredno pohađa terapiju odvikavanja od ovisnosti u bolnici S. m. u Z., a tijek terapije je uredan. Uz navedeno ima i stalnu djevojku, pa smatra da su izložene okolnosti u dovoljnoj mjeri nove da se njezin zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku prihvati.

Uz zahtjev je dostavljena i odgovarajuća dokumentacija, posebno medicinska dokumentacija vezana za mišljenje dr. S., na listu broj 965 spisa.

Prvostupanski sud dostavljajući zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio je da se on odbije, a isti takav prijedlog stavio je i Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, dok je prijedlog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika RH, pozitivan, posebno s obzirom na nalaz i mišljenje neuropsihijatrijskih vještaka, dr. S. i dr. Z., prema kojem bi nastavak tretmana, kao i rehabilitaciju bilo potrebno provesti na slobodi, jer bi odlazak u penalnu

I Kr 95/04-3

instituciju, s obzirom na uspješno liječenje od ovisnosti, kao i daljnji tijek rehabilitacije bio kontraproduktivan. Ovo posebno s obzirom na činjenicu da je osuđenik do sada proveo u pritvoru 21 mjesec.

Zahtjev nije osnovan.

Na temelju odredbe čl. 414. ZKP-a, ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopuštena je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude, ili sud nije tada za njih znao, iako su postojale, a koje su takve pravne prirode da bi očito dovele do blaže osude.

Majka osuđenika iznosi jedan niz novih okolnosti vezanih za podatak, da bi osuđenik odlaskom na izdržavanje kazne izgubio zaposlenje, a posebno okolnost da je uredno pohađao terapiju odvikavanja od ovisnosti, i pri tom je pokazao ustrajnost u liječenju, zbog čega su i evidentni dobri rezultati tog liječenja.

Uz navedeno, prema mišljenju neuropsihijatrijskog vještaka prof. dr. S. S., odlazak u penalnu instituciju na izdržavanje preostalog dijela kazne, s obzirom na njegovu bolest, kao i daljnji tijek rehabilitacije, bili bi kontraproduktivni, a osim toga osuđenik ima stalnu djevojku, s kojom je uspostavio kvalitetnu emocionalnu vezu, što je imalo utjecaja i na pozitivni odnos prema obitelji u cjelini.

Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sve izložene okolnosti su nove, ali ipak nisu takvog značaja, ni pojedinačno, a ni u cjelini, da bi s obzirom na težinu djela (kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ-a), kao i stupanj kaznene odgovornosti, očito dovele do blaže osude da su kao takove postojale ranije, odnosno bile sudovima poznate u vrijeme izricanja presuda.

Kako dakle, nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 414., odlučeno je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP-a, kao u izreci.

U Zagrebu, 6. svibnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Katica Jelić, v.r.