Rev-2247/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2247/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.K. iz Z., koga zastupaju T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., protiv tužene "C. -osiguranje" d.d. Filijala Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 1995. godine br. Gž-8149/94-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. studenoga 1993. godine br. Pn-349/92, u sjednici održanoj dana 5. svibnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Za stradanje u prometnoj nesreći od 18. srpnja 1991. godine tužitelju je prvostupanjskom presudom dosuđena novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 15.000,00 kn (traženo 40.000,00 kn), za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti 30.000,00 kn (traženo 100.000,00 kn), za pretrpljeni strah 5.000,00 kn (traženo 30.000,00 kn) i po osnovi naruženja 8.000,00 kn (traženo 20.000,00 kn), sve sa odgovarajućom kamatom uz naknadu parničnih troškova u iznosu od 14.929,00 kn, dok je dio zahtjeva tužbe iznad prihvaćenih iznosa odbijen. Tužitelju su dosuđeni i troškovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.552,00 kn.

Pobijanom odlukom ta je presuda djelomično preinačena tako da je dosuđena novčana naknada za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti povišena na iznos od 44.000,00 kn i po osnovi naruženja na iznos od 17.000,00 kn, sve sa odgovarajućom kamatom, dok je prvostupanjska odluka potvrđena u dijelu o dosudi novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove i strah. Glede dijela odluke prvostupanjskog suda o dosudi materijalne štete, po osnovi pružanja tuđe pomoći i njege prvostupanjska presuda je ukinuta za iznos od 1.952,00 kn, kao i u odluci o troškovima spora i u tom dijelu predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava nalazeći da je s obzirom na težinu zadobivenih ozljeda i njihove posljedice, stupanj umanjenja životne aktivnosti od 25%, i jači stupanj naruženja (tužitelj šepa i ima brojne ožiljke po glavi) dugotrajnost fizičkih bolova i jaki strah (nalet na motociklistu) i mladost tužitelja trebalo uz pravilnu primjenu odredaba čl. 200. ZOO dosuditi traženu novčanu naknadu.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj u spomenutoj prometnoj nezgodi zadobio udarnokrvne podljeve glave, rane razderotine čela, te trećeg i prvog prsta desne šake uz ozljede extenzornih tetiva, laceraciju kože čela, gornje usnice usta, brade i vrata, te prijelom pisiforne kosti desne šake, prijelom čašice desnog kuka i iščašenje desnog kuka (l. 9). Zbog takovih ozljeda tužitelj je trpio jake bolove u trajanju sedam dana, srednje jačine oko deset dana, slabije bolove oko četrnaest dana i povremeno slabije bolove u trajanju oko tri mjeseca. Odmah nakon nesreće pretrpio je jaki strah, a zatim je kroz dva dana bio jako uplašen i zabrinut za stanje svoga zdravlja, a i danas zazire od prometa. Njegova radna i životna sposobnost je smanjena za 25% (povremene vrtoglavice, glavobolje, nervoza, nesanice, prilikom hodanja je nestabilan, pokreti su usporeni, dovoljno se ne spušta u čučanj, unutarnja i vanjska rotacija kuka je ograničena, ne može trčati, a zapaža se i lakša atrofija muskulature desne natkoljenice i desne strane zdjelice). Tužitelj povremeno šepa i ima brojne ožiljke na licu, čelu, bradi i vratu tako da je jače naružen. Tužitelj je rođen 1969. godine, radnik. Na temelju takovih činjeničnih utvrđenja koja su i bila odlučna za donošenje pravilne i zakonite odluke o visini novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu, sudovi su uvažavajući težinu fizičkih bolova i straha i njihovo trajanje i po mišljenju ovog revizijskog suda uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava (čl. 200. ZOO, "NN" br. 53/91) tužitelju za te teškoće i za tako pretrpljenu nematerijalnu štetu dosudili pravičnu i primjerenu novčanu naknadu. Uvažavajući stupanj umanjenja životnih aktivnosti tužitelja, kao i sve okolnosti tog oblika nematerijalne štete, te imajući u vidu da se radi o jačem stupnju naruženja i da se radi o mlađem čovjeku tužitelju za te oblike nematerijalne štete (umanjenje životnih aktivnosti i naruženje) dosudili realnu, pravičnu i primjerenu novčanu naknadu, što drugačije revizijsko viđenje ne dovodi u pitanje.

Kako u provedenom postupku nema povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužitelja trebalo kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. svibnja 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.