Rev-2589/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2589/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. W. iz Nj., kojeg zastupa punomoćnik N. T., odvjetnik u P., protiv tuženika A. F. iz P., kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Puli od 20. ožujka 2000. godine poslovni broj Gž-1911/99 kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Poreču od 12. travnja 1999. godine poslovni broj P-24/95, u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 69.215,57 DEM u protuvrijednosti kuna na dan isplate po kupovnom tečaju Narodne banke Hrvatske sa zakonskim zateznim kamatama koje na protuvrijednost kuna teku od 19.09.1994. godine sve do isplate te da mu naknadi troškove parničnog postupka odmjerene u ukupnom iznosu od 36.027,60 kn sve u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"Preinačava se presuda Općinskog suda u Poreču od 12. travnja 1999.g., posl. br. P- 24/95-31 u dijelu kojim je odlučeno o potraživanju kamata na način da se na dosuđeni iznos glavnice dosuđuje kamata po stopi koju u mjestu ispunjenja plaćaju banke na štedne uloge po viđenju u valuti DEM, a koja teče od dana 19. rujna 1994.g. do isplate, dok se u preostalom dijelu odbija žalba tuženika i potvrđuje prvostupanjska presuda."

Protiv dijela te presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda reviziju je izjavio tuženik zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP). Predlaže da se obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu preinače.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Prije svega, treba reći da revident neosnovano prigovara da bi u drugostupanjskom postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 365. ZPP, jer smatra da drugostupanjski sud nije ispitao prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobijala žalbom niti je ocijenio žalbene navode. Revident ne navodi u kojem dijelu presuda ne bi bila ispitana niti koji su to žalbeni navodi ostali neocijenjeni. Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom čl. 365. ZPP, pazeći na žalbene razloge iz čl. 354. st. 2. ZPP – na koje pazi po službenoj dužnosti, a u obrazloženju svoje presude je ocijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti – u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.

Kako u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je između stranaka bio sklopljen ugovor o nalogu prema kojem je tuženik bio dužan za račun tužitelja izvršiti plaćanja za goste hotela na porečkoj rivijeri,

- da je tuženik na ime tih plaćanja tijekom 1994. godine primio od tužitelja iznos od 202.582,69 DEM, a da je od navedenog iznosa izvršio isplatu iznosa od 133.224,61 DEM,

- da preostali iznos od 69.215,57 DEM nije uplaćen u skladu s nalogom niti vraćen tužitelju.

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da tužitelj kao nalogodavac osnovano potražuje utuženi iznos od tuženika kao nalogoprimca.

Naime, u ovom predmetu je riječ o ugovoru o nalogu koji je reguliran odredbama čl. 749.-770. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Prema odredbi čl. 749. st. 1. ZOO ugovorom o nalogu obvezuje se nalogoprimac nalogodavcu da za njegov račun poduzme određene poslove, a prema odredbi čl. 751. st. 1. ZOO nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodara odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu paziti na interese nalogodavca i njima se rukovoditi. Prema odredbi čl. 754. st. 1. ZOO o izvršenom poslu nalogoprimac je dužan položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih poslova.

Iz sadržaja navedenih zakonskih odredaba u konkretnom slučaju jasno proizlazi obveza tužitelja kao nalogoprimca da vrati nalogodavcu dobiveni iznos novca s kojim nije postupio u skladu s uputama nalogodavca i u okviru njegovog naloga.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. prosinca 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.