Rev-1435/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1435/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. C., iz C., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Karlovačke županije, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 10. ožujka 1999. godine broj Gž-194/99-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slunju od 13. siječnja 1999. godine broj P-54/97-32, u sjednici održanoj dana 10. svibnja 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Slunju od 13. siječnja 1999. godine broj P-54/97-32 utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica kčbr. 411/1 oranica G. površine 1431 čhv upisane u z.k.ul.br. 2 k.o. C., a tuženiku je naloženo da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za upis njena prava vlasništva na navedenoj nekretnini, koju će u protivnom zamijeniti prvostupanjska presuda, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.770,40 kuna, sve u roku od 15 dana. Presudom Županijskog suda u Karlovcu od 10. ožujka 1999. godine broj Gž- 94/99-2 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je povrijeđena odredba čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku u postupku pred drugostupanjskim sudom, koji je odbio žalbu tužene iz razloga pogrešne primijene odredbe čl. 192. tog zakona, a koju je počinio prvostupanjski sud. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koju nije primijenio u skladu s odredbom čl. 3. st. 2. ranije donesenog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu («Narodne novine» br. 34/90), kojim je Republika Hrvatska postala nositeljem vlasničkih prava na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a državni odvjetnik, kojem je revizija dostavljena na očitovanje u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP) nije se izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije dopuštena.

U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je dana 11. rujna 1997. godine podnijela tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva dosjelošću te izdavanja tabularne isprave, u kojoj je naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.000,00 kuna.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 100.000,00 kuna. U vrijeme podnošenja tužbe, tj. do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP 99 (6. studenog 1999.) navedeni propis je predviđao da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 3.000,00 kuna.

Kako je u ovom sporu tužba podnesena 11. rujna 1997. godine, to se dopuštenost revizije tuženice treba cijeniti prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, prema kojoj revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 3.000,00 kuna.

U ovom postupku tužitelj je naznačio vrijednost predmeta spora od 3.000,00 kuna. Na ročištu održanom 15. prosinca 1997. godine, nakon što je odgovorila na tužbu, tuženica je prigovorila toj vrijednosti, te je tužitelj naznačio vrijednost spora sa 10.000,00 kuna. Prema odredbi čl. 40. st. 3. ZPP, međutim, sud je ovlašten najkasnije na pripremnom ročištu, a ako ono nije održano na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti. Prigovor tuženika istaknut nakon početka raspravljanja o glavnoj stvari stoga je prekasno istaknut, jer sud nakon spomenutog momenta nije ovlašten provjeriti točnost vrijednosti predmeta spora.

Kako je dakle vrijednost predmeta spora u ovom postupku utvrđena s 3.000,00 kuna, protiv pravomoćne presude donesene u ovom sporu nije dopuštena revizija, te je temeljem odredbe čl. 389. st. 2. i 392. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 10. svibnja 2001.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.