Rev-926/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 926/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš,Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmann i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. L. p. J. iz R. i I. M. M. iz P., oba zastupana po punomoćniku P. R., odvjetniku u I., protiv tuženika D. P., p.M., M. P. p. M. i S. K., p. M., svih zastupanih po punomoćniku Ž. L., odvjetniku u S.,radi materijalne diobe nekretnina, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 17. svibnja 1991. br. Gž-405/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom od 2. listopada 1990. br. P-170/89, u sjednici održanoj dana 28. svibnja 1992.

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija, preinačuju nižestepene presude i tužitelji odbijaju sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je da se "razvrgava materijalna zajednica nekretnina u izreci te presude pobliže navedenih na način da će tužiteljima u njihov materijalno opredijeljeni dio pripasti 8/20 dijelova, tuženom D. P. 8/20, a tuženoj M. P. i S. K. po 22/20 dijela, slijedom čega su tuženi dužni predati u posjed i na slobodno raspolaganje tužiteljima tako odijeljeni dio materijalni dio, izdati valjanu zemljišnu ispravu, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda i to sve u roku od 15 dana. Istom presudom naloženo je tuženicima da u roku od 15 dana naknade tužiteljima trošak postupka u iznosu od 753 dinara (753 HRD).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavili su reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Iako se,revizija izjavljuje i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne konkretizira se o kojoj bi bitnoj povredi odredaba parničnog postupka bila riječ, a kako nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je kao propis Republike Hrvatske preuzet temeljem čl. l. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91) na koju ovaj; sud pazi po službenoj dužnosti, prigovor postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja koji pozivajući se na svoje pravo suvlasništva na spornim nekretninama traže da se provede razvrgnuće te, suvlasničke zajednice.

Odredbom čl. 16. Zakona o vlasničkopravnim odnosima koji je preuzet kao propis Republike Hrvatske temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima propisano je da suvlasnik ima pravo zahtijevati diobu stvari - osim u nevrijeme.

Pretpostavka da bi tužitelji mogli prema tuženima kao suvlasnicima osnovano postavljati zahtjev za diobu suvlasničke zajednice je njihovo pravo suvlasništva. Dakle, nužno je da su tužitelji suvlasnici nekretnina.

Temeljem odredbe čl. 20. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem, a i odlukom državnog organa na način i pod uvjetima odredjenim zakonom (st. 2. čl.20. ZOVO).

S obzirom da u konkretnom slučaju tužitelji stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama temelje na javnoj prodaji tih nekretnina u izvršnom postupku radi naplate potraživanja vjerovnika (u ovoj parnici tužitelja), a koji je postupak voden i proveden temeljem odredaba Zakona o izvršnom postupku koji je kao propis Republike Hrvatske preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o izvršnom postupku - ZIP ("NN" br. 53/91), to suglasno tom zakonu valja cijeniti i pitanje stjecanja prava (su) vlasništva.

Odredbom čl. 167. ZIP-a propisano je da će nakon položene cijene i nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi sud donijeti rješenje da se nekretnina preda kupcu i da se poslije pravomoćnosti tog rješenja u zemljišne knjige upiše u njegovu korist pravo vlasništva. Suglasno odredbi čl. 168. ZlP-a, tek pošto rješenje o predaji nekretnina kupcu postane pravomoćno ukidanje ili preinaka rješenja o izvršenju neće utjecati na njegova prava stečena po čl. 167. ZlP-a, dakle na pravo vlasništva.

Iz dikcije navedenih odredbi temeljem kojih se valja cijeniti i pitanje kada se stječe pravo vlasništva na nekretnini kupljenoj na javnoj dražbi - proizlazi da postojanje samo pravomoćnog rješenja o dosudi nekretnina nije još i dovoljno za zaključak da je kupac postao njezinim vlasnikom. To rješenje nesumnjivo je sudska odluka iz koje se izvodi stjecanje prava vlasništva na prodatoj nekretnini. Međutim, pravo vlasništva na temelju te odluke suglasno citiranim odredbama Zakona o izvršnom postupku pomaknuto je u prilog donošenja rješenja o predaji, time da tek po pravomoćnosti rješenja o predaji stjecanje prava vlasništva je konačno i kupac postaje nositelj stvarnopgavnih ovlaštenja od kojih je svakako jedno i pravo suvlasnika da zahtijeva diobu suvlasničke zajednice nekretnina.

U konkretnom su slučaju nižestepeni sudovi uvidom u priklopljeni izvršni spis prvostepenog suda broj I-65/80 utvrdili da je doneseno rješenje o dosudi spornih nekretnina tužiteljima, što su (uz postupak dostavljanja tog rješenja dužniku putem oglasne ploče izvršeno u toku ovog postupka) cijenili dovoljnim i za zaključak da su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava (su) vlasništva na nekretninama prodanim na javnoj dražbi u izvršnom postupku.

S obzirom da navedeno pravno shvaćanje nižestepenih sudova (doduše suglasno pravnom pravilu iz paragrafa 122. Zakona o izvršenju i osiguranju od 9. VII 1930.) nema uporišta i u odredbama Zakona o izvršnom postupku temeljem kojeg navedeno sporno pitanje valja cijeniti, a iz priklopijenog spisa broj I- 65/80 proizlazi da izvršni sud u izvršnom postupku osim donošenja rješenja o dosudi nekretnina broj I-65/80 od 27.111 1984.godine nikakve druge procesne radnje nije poduzimao, proizlazi da, za sada, s obzirom na takvo stanje stvari, tužitelji nisu postali suvlasnici nekretnina pa stog nisu niti aktivno legitimirani da zahtijevaju diobu suvlasničke zajednice nekretnina.

S obzirom na iznijeto valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku, preinačiti nižestepene presude i tužitelje sa tužbenim zahtjevom odbiti.

Trošak postupka tuženima nije priznat, jer ga isti nisu opredijeljeno zahtijevali (čl. 164. ZPP).

U Zagrebu, 28. svibnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v. r.