Rev-1269/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S.-A. iz T., zastupana po B. Š., odvjetniku iz P., protiv tuženika Poduzeća P. iz P., zastupanog po P. B., odvjetniku iz V., radi isplate, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 18. listopada 1995. br. Gž 707/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću od 31. svibnja 1995. br. P 117/94, u sjednici održanoj dana 9. kolovoza 1998.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1269/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Iz spisa i utvrđenja proizlazi da je u odnosu na razdoblje od 1. siječnja 1987. do 1. studenog 1991., za koje tužiteljica traži naknadu primanja iz radnog odnosa činjenično stanje raspravljeno i utvrđeno (dakle sazrelo za donošenje konačne odluke) i zato je tom zahtjevu pravilno udovoljeno temeljem odredbe st. 1. čl. 392. ZPP-a djelomičnom presudom.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1269/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S.-A. iz T., zastupana po B. Š., odvjetniku iz P., protiv tuženika Poduzeća P. iz P., zastupanog po P. B., odvjetniku iz V., radi isplate, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 18. listopada 1995. br. Gž 707/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću od 31. svibnja 1995. br. P 117/94, u sjednici održanoj dana 9. kolovoza 1998.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženog odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Djelomičnom presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio naloženo je tuženom da tužiteljici na ime naknade njezine plaće zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa isplati iznose navedene u izreci presude suda prvog stupnja.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju i zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tuženik predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Neosnovano se u reviziji tvrdi da nije bilo mjesta donošenju djelomične presude.
Iz spisa i utvrđenja proizlazi da je u odnosu na razdoblje od 1. siječnja 1987. do 1. studenog 1991., za koje tužiteljica traži naknadu primanja iz radnog odnosa činjenično stanje raspravljeno i utvrđeno (dakle sazrelo za donošenje konačne odluke) i zato je tom zahtjevu pravilno udovoljeno temeljem odredbe st. 1. čl. 392. ZPP-a djelomičnom presudom.
Tuženik zbog iznošenog neosnovano tvrdi da je u postupku učinjena bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u svezi st. 1. čl. 329. ZPP.
Presude sudova nižeg stupnja sadrže jasne izreke i razloge.
Iz razloga presude suda prvog stupnja jasno se vidi zbog čega je djelomičnom presudom djelomično udovoljeno tužbenom zahtjevu, pa prema tome u postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.
Sud drugog stupnja odlučujući o žalbi tuženog ocjenjuje sve odlučne žalbene navode, pa prema tome u postupku kod suda drugog stupnja nije učinjena ni bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u svezi st. 1. čl. 375. ZPP.
U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti i zato se revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario.
Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži naknadu na ime primanja iz radnog odnosa kroz razdoblje u kojem nije radila i ostvarivala primanja iz radnog odnosa zbog nezakonite odluke tuženog o prestanku radnog odnosa.
Utvrđeno je, da je pravomoćnom presudom poništena odluka tuženika o prestanku radnog odnosa tužiteljice, te da tužiteljica kroz razdoblje navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, zbog nezakonite odluke tuženog nije radila ni ostvarivala primanja iz radnog odnosa.
Vještačenjem je utvrđeno da tužiteljici na ime primanja iz radnog odnosa pripada pravo na naknadu u iznosu navedenom u izreci presude suda prvog stupnja, pa je tuženik pravilno obvezan da tu naknadu plati tužiteljici.
Tuženik neosnovano i neargumentirano prigovara nalazu i mišljenju vještaka.
Nalaz vještaka je jasan i detaljno je obrazložen i zato sudovi nižeg stupnja nisu imali razloga ne prihvatiti nalaz vještaka, koji je na temelju dokumentacije tuženog utvrdio kolika bi tužena ostvarila primanja iz radnog odnosa.
Iz izloženog slijedi, da se nije ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija prema odredbi čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 9. kolovoza 1998.
Predsjednik vijeća:
Miroslava Vekić, v.r.